Kolumna

Prosvjeta naprijed, ostali stoj

01/12/2018

piše: Žukov!

Vjerniji čitatelj primijetio je zacijelo kako već neko vrijeme nisam napisao kolumnu posvećenu zbivanjima u svojoj školi. Obziran kakav već jesam, otkrit ću vam, dakle – ovih smo dana imali veliko pospremanje. Bivšu smo ravnateljicu još prije pospremili u penziju, a sad je došao red na arhivu. Naletio sam tako ovih dana u zbornici na prašnjave spise iz nekakvog sekretarijata za društvene poslove, datirane iz kasnih sedamdesetih, u kojima se preporučuje školama da se organiziraju ekskurzije na Sutjesku, te prigodna gostovanja narodnih heroja

Loomen do loomena – loodnica od prosvjete

02/11/2018

piše: Žukov!

Tajming je, dragi moji, vraška stvar u životu; tako, eto, život je htio da ovu kolumnu, vrlo signifikantno, pišem baš na Dan mrtvih. Budući da etiketa nalaže da se o mrtvima redovito kaže sve najbolje, nastojat ću ovaj put, za promjenu, birati riječi kako o aktualnoj „reformi“ školstva tako i o stranci koja nastupa kao kamen zaglavni pismenosti u Hrvata (i reforma i reformatori uzemljeni su odavna, samo im to još nitko, izgleda, nije rekao). Svijet je, naime, u zadnja tri desetljeća evoluirao dok je Hrvatska degenerirala, a prvi i posljednji stadij degeneracije jednog naroda gotovo u pravilu je devastacija obrazovnog sustava.

U razdjelnik te ljubim

01/10/2018

piše: Žukov!

Priznat ću vam, ali nemojte nikome reći – najbolje tekstove redovito pišem noću. Bude mir i tišina, budemo tipkovnica, rizling i ja; bude dovoljno kasno da nakon što ugasim laptop više ne idem u horizontalu, a opet dovoljno rano da se do jutra uspijem razbistriti. Mrak je, uostalom, naše prirodno okruženje već jako dugo i mrak je pritom, razumije se, psihološki, a ne vremenski pojam. Drugorazrednim so called misliocima, izniklim iz rečenog mraka, izgleda, baš je mrak svako toliko čačkati po obrazovnom sustavu, a sve s ciljem da u ovoj zemlji nikad ne svane. Nije za čuditi se tome, pobogu, nemojte biti hlebinci – ta neće piliti granu na kojoj sjede i sići sa stabla.

Mala zemlja za velike ®eforme

05/09/2018

piše: Žukov!

Eto me, dragi moji, vratio sam se svom peru i vama. Mea culpa, priznajem raskajan – u posljednja sam doba pomalo zapostavio obrazovnu tematiku, ali znate i sami da je kunst potrošiti mitska tri mjeseca godišnjeg odmora i regres koji uz to ide. Tome križu u inat, ja sam ipak, vozeći se ljetos dvanaestak sati starom D1 do svoje Panonije promišljao tematiku rujanske kolumne, iako su šnicli veličine jastučnica u Macole prilično ohladili revolucionarni žar. Hrvatska je stvarnost, međutim, nepresušno vrelo inspiracije – vratile su nam se ospice, vjerski fanatici ionako su tu, spaljuju se knjige, ekipa kojoj iz zvučnika trešte isključivo madrigali i kantate selektira koncerte, javna televizija sve više nalikuje na Laudato TV, biskupske poslanice iščekuju se kao nekoć uvodnici u moskovskoj Pravdi, a zakonodavstvo nam se suštinski može svesti na članak 3. Augsburškog vjerskog mira iz 1555. (cuius regio, eius religio); još samo da se vrate kuga i kolera i slika srednjeg vijeka bit će potpuna. Ne čudi stoga da je valjda najspominjanija riječ u ovih frtalj stoljeća hrvatske neovisnosti reforma. Odnosno, u našem slučaju, obrazovna reforma.

Gospođa ministarka

04/06/2018

Piše: Žukov!

Toplo, sunčano rujansko jutro svanulo je te davne godine Gospodnje 1985. nad pitomim, pospanim gradićem sred ravne Panonije. Jedna država, jedna epoha u agoniji je proživljavala zadnje dane umirući od karcinoma podivljalog nacionalizma puštenog s lanca, jedno se vrijeme neumitno bližilo svome kraju, a jedan je dječak tog jutra krenuo u prvi razred osnovne škole. Sjećat će se dječak dugo potom mirnog i bezbrižnog djetinjstva, taktova Balade za Adelinu koju su klinke uvježbavale pod budnim okom opatica na samostanskom klaviru, kamo je išao na čuvanje (imale su časne dva klavira, centralno grijanje i najljepšu kuću u gradu u vremenu koje im, kako kažu, nije baš bilo sklono), mirisa lipa i soka od bazge; sjeća se pogotovo onog dana kad je, nakon tjedan dana svog školovanja, svečano kući objavio kako će oženit dimnjačarevu kćer (komad je imao sedam godina, dugu crnu kosu, zvala se Vesna i sjedila je u drugoj klupi do zida) i materine zblenute face. Sjeća se, kako ne bi, izleta po Kumrovcu, gdje je prvi put uštipnuo Vesnu tamo gdje nam Jean Claude Junferi štipaju državnu vlast, i ona beskrajna laprdanja gerijatrije u devetom desetljeću života, narodnih heroja jednog davno prošlog rata

Savjetnici, uđite u razrede

04/05/2018

piše: Tamara Šoić

Dragi viši savjetnici, metodičari i teoretičari!

Kao što su naši političari davnih dana izgubili vezu sa stvarnošću i nemaju blage veze što se događa na terenu (a ruku na srce, s punim novčanikom lako se izgubi ta veza), tako i vi – bar dobar dio vas – već odavno nemate pojma što se događa u razredima.

Nedavno mi je jedna studentica, vidjevši razinu znanja i motivacije naših srednjoškolaca, rekla: Kako bih voljela vidjeti našu metodičarku u jednom od ovih razreda!

I to govori sve.

Krivi smo mi

02/05/2018

piše: Žukov!

Ako ste ikad jezdili bespućima pasivnih krajeva, tamo negdje od Gračaca prema Cisti, gdje dragi Bog svoga nema, jamačno ste zapazili jedan fenomen, i ne mislim pritom na činjenicu kako tamo broj birača višestruko nadmašuje broj stanovnika. Ne, s ovog mjesta ciljam na jedan specifični arhitektonski raritet, tipičan za naše dinarske krajeve – malo koja, naime, kuća ima podignut krov (doduše, za hrvatske prilike to i nije nužno toliko neuobičajeno; mnogi u nas, naročito u odličnu društvu, djeluju kao da im fali cijelo krovište). Umjesto krova, snimili ste betonsku deku iz koje se po kutovima izdiže žica; kad se mala uda da ćaća gore nadogradi kat. Ćaća, međutim, više nije pri snazi, mala ionako konobari po Dublinu, a provincijska slika u ovom kontekstu poprilično vjerno ocrtava stanje u devastiranoj prosvjeti (provincija je pritom, razumije se, psihološki, a ne geografski pojam). Svaki novi ministar obrazovanja, uvjeren kako povijest počinje s njim, nadograđivao bi nove katove dok se temelji urušavaju.

Pao je kao čovjek, podigli su ga kao spomenik

20/04/2018

piše: Žukov!

Ne, ne namjeravam vam uvaliti ništa što ima veze s prostatom, niti što vam obično, s pravom dozom osjećaja za tajming, reklamiraju u vrijeme ručka; nije riječ ni o afričkoj šljivi ni o laksativima iako likovi koji se amo spominju mogu djelovati prilično blagotvorno u slučaju opstipacije. Naprosto, riječi su oduvijek bile moje igračke, znao sam s njima kudikamo bolje nego s brojkama, što je, vjerujte, itekako prolazilo kod cura. Jedan moj kolega iz zadarskih studentskih dana nije, međutim, bio te sreće; čovjek je, naprosto, za nježniji spol bio talentiran koliko i Ladislav Ilčić. Nakon tko zna koje po redu košarice, sazvao je kući sjednicu užeg vodstva studentskog zbora s jedinom točkom dnevnog reda – tekuća problematika. Taman kad je rasprava bila na vrhuncu, nakon ne znam više koje runde (iza desete smo prestali brojiti), u sobu je uletjela njegova baba, užasnuta što se njene zalihe rakije desetkuju brže nego u wigwamu Đure Glogoškog.

Ljudi u crnom – obrazovanje u crnom

28/03/2018

piše: Žukov!

Kad biste, na priliku, mogli preskočiti stoljeće – dva i zaviriti u hrvatsku zbilju tamo neke, štajaznam, 2150., vjerujem da se ne biste pretjerano iznenadili. Našli biste, naime, vlakove u kojima ljudima prijeti ozbiljna opasnost da umru od starosti, Joža Manolić nadživio bi samog sebe (upravo sam koliko danas pročitao da daje ljubavni intervju, u 98. godini), ustaše i partizani iskakali bi iz svake rečenice nedjeljne homilije, a prosvjetarski bi krugovi nestrpljivo iščekivali mesijansko tumačenje organiziranog prijevoza iz pera Mihalinčevog Povjerenstva. Ne bi vam dugo trebalo da se prisjetite kako je još Winston Churchill demokraciju definirao kao vrlo loš sustav, ali najbolji mogući, dok je Art Spander istu opisao kao sustav koji svakom glasaču pruža  jednaku mogućnost da napravi glupost.

Lako je tuđim KU…om gloginje mlatiti

06/03/2018

piše: Žukov!

Jamačno ste već čuli kako je ovih dana domovina uzduž i poprijeko, kud je ravna i kuda je planina, bila zametena snijegom; pojedini dijelovi bili su odsječeni od civilizacije (s čim smo se već pomirili, neovisno o atmosferskim prilikama), škole nisu radile, a Hrvatske je željeznice, poslovično, iznenadio snijeg u jeku zime. Čitava je stvar medijski bila popraćena kao da je Armagedon pred vratima, kao da su posljednji dani, ili da je, štajaznam, presuda protiv HDZ–a postala pravomoćna. Umjesto da se uvidi kako dolaskom snijega stvari u Hrvatskoj napokon nisu tako crne. Uostalom, snijeg je valjda jedino u nas što se spusti s brda, a ne postane direktor i ne zabije slamku u financijski krvotok ove zemlje. Polarna studen primorat će, moglo se čuti ovih dana, čak i vladajuću koaliciju da ruke uvuče u vlastite džepove. Što da vam kažem – ne prestaju se rađati budale.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne