Kolumna

Gospođa ministarka

04/06/2018

Piše: Žukov!

Toplo, sunčano rujansko jutro svanulo je te davne godine Gospodnje 1985. nad pitomim, pospanim gradićem sred ravne Panonije. Jedna država, jedna epoha u agoniji je proživljavala zadnje dane umirući od karcinoma podivljalog nacionalizma puštenog s lanca, jedno se vrijeme neumitno bližilo svome kraju, a jedan je dječak tog jutra krenuo u prvi razred osnovne škole. Sjećat će se dječak dugo potom mirnog i bezbrižnog djetinjstva, taktova Balade za Adelinu koju su klinke uvježbavale pod budnim okom opatica na samostanskom klaviru, kamo je išao na čuvanje (imale su časne dva klavira, centralno grijanje i najljepšu kuću u gradu u vremenu koje im, kako kažu, nije baš bilo sklono), mirisa lipa i soka od bazge; sjeća se pogotovo onog dana kad je, nakon tjedan dana svog školovanja, svečano kući objavio kako će oženit dimnjačarevu kćer (komad je imao sedam godina, dugu crnu kosu, zvala se Vesna i sjedila je u drugoj klupi do zida) i materine zblenute face. Sjeća se, kako ne bi, izleta po Kumrovcu, gdje je prvi put uštipnuo Vesnu tamo gdje nam Jean Claude Junferi štipaju državnu vlast, i ona beskrajna laprdanja gerijatrije u devetom desetljeću života, narodnih heroja jednog davno prošlog rata

Savjetnici, uđite u razrede

04/05/2018

piše: Tamara Šoić

Dragi viši savjetnici, metodičari i teoretičari!

Kao što su naši političari davnih dana izgubili vezu sa stvarnošću i nemaju blage veze što se događa na terenu (a ruku na srce, s punim novčanikom lako se izgubi ta veza), tako i vi – bar dobar dio vas – već odavno nemate pojma što se događa u razredima.

Nedavno mi je jedna studentica, vidjevši razinu znanja i motivacije naših srednjoškolaca, rekla: Kako bih voljela vidjeti našu metodičarku u jednom od ovih razreda!

I to govori sve.

Krivi smo mi

02/05/2018

piše: Žukov!

Ako ste ikad jezdili bespućima pasivnih krajeva, tamo negdje od Gračaca prema Cisti, gdje dragi Bog svoga nema, jamačno ste zapazili jedan fenomen, i ne mislim pritom na činjenicu kako tamo broj birača višestruko nadmašuje broj stanovnika. Ne, s ovog mjesta ciljam na jedan specifični arhitektonski raritet, tipičan za naše dinarske krajeve – malo koja, naime, kuća ima podignut krov (doduše, za hrvatske prilike to i nije nužno toliko neuobičajeno; mnogi u nas, naročito u odličnu društvu, djeluju kao da im fali cijelo krovište). Umjesto krova, snimili ste betonsku deku iz koje se po kutovima izdiže žica; kad se mala uda da ćaća gore nadogradi kat. Ćaća, međutim, više nije pri snazi, mala ionako konobari po Dublinu, a provincijska slika u ovom kontekstu poprilično vjerno ocrtava stanje u devastiranoj prosvjeti (provincija je pritom, razumije se, psihološki, a ne geografski pojam). Svaki novi ministar obrazovanja, uvjeren kako povijest počinje s njim, nadograđivao bi nove katove dok se temelji urušavaju.

Pao je kao čovjek, podigli su ga kao spomenik

20/04/2018

piše: Žukov!

Ne, ne namjeravam vam uvaliti ništa što ima veze s prostatom, niti što vam obično, s pravom dozom osjećaja za tajming, reklamiraju u vrijeme ručka; nije riječ ni o afričkoj šljivi ni o laksativima iako likovi koji se amo spominju mogu djelovati prilično blagotvorno u slučaju opstipacije. Naprosto, riječi su oduvijek bile moje igračke, znao sam s njima kudikamo bolje nego s brojkama, što je, vjerujte, itekako prolazilo kod cura. Jedan moj kolega iz zadarskih studentskih dana nije, međutim, bio te sreće; čovjek je, naprosto, za nježniji spol bio talentiran koliko i Ladislav Ilčić. Nakon tko zna koje po redu košarice, sazvao je kući sjednicu užeg vodstva studentskog zbora s jedinom točkom dnevnog reda – tekuća problematika. Taman kad je rasprava bila na vrhuncu, nakon ne znam više koje runde (iza desete smo prestali brojiti), u sobu je uletjela njegova baba, užasnuta što se njene zalihe rakije desetkuju brže nego u wigwamu Đure Glogoškog.

Ljudi u crnom – obrazovanje u crnom

28/03/2018

piše: Žukov!

Kad biste, na priliku, mogli preskočiti stoljeće – dva i zaviriti u hrvatsku zbilju tamo neke, štajaznam, 2150., vjerujem da se ne biste pretjerano iznenadili. Našli biste, naime, vlakove u kojima ljudima prijeti ozbiljna opasnost da umru od starosti, Joža Manolić nadživio bi samog sebe (upravo sam koliko danas pročitao da daje ljubavni intervju, u 98. godini), ustaše i partizani iskakali bi iz svake rečenice nedjeljne homilije, a prosvjetarski bi krugovi nestrpljivo iščekivali mesijansko tumačenje organiziranog prijevoza iz pera Mihalinčevog Povjerenstva. Ne bi vam dugo trebalo da se prisjetite kako je još Winston Churchill demokraciju definirao kao vrlo loš sustav, ali najbolji mogući, dok je Art Spander istu opisao kao sustav koji svakom glasaču pruža  jednaku mogućnost da napravi glupost.

Lako je tuđim KU…om gloginje mlatiti

06/03/2018

piše: Žukov!

Jamačno ste već čuli kako je ovih dana domovina uzduž i poprijeko, kud je ravna i kuda je planina, bila zametena snijegom; pojedini dijelovi bili su odsječeni od civilizacije (s čim smo se već pomirili, neovisno o atmosferskim prilikama), škole nisu radile, a Hrvatske je željeznice, poslovično, iznenadio snijeg u jeku zime. Čitava je stvar medijski bila popraćena kao da je Armagedon pred vratima, kao da su posljednji dani, ili da je, štajaznam, presuda protiv HDZ–a postala pravomoćna. Umjesto da se uvidi kako dolaskom snijega stvari u Hrvatskoj napokon nisu tako crne. Uostalom, snijeg je valjda jedino u nas što se spusti s brda, a ne postane direktor i ne zabije slamku u financijski krvotok ove zemlje. Polarna studen primorat će, moglo se čuti ovih dana, čak i vladajuću koaliciju da ruke uvuče u vlastite džepove. Što da vam kažem – ne prestaju se rađati budale.

Manekeni, apsolventi i izviđači

17/02/2018

piše: Tamara Šoić

Zavjetovala sam se da neću usta i tipkovnicu prljati HNS-om, strankom kojoj sam nekad i sama pripadala. Te njihove bijedne, koristoljubive koalicije, mene više ne zanimaju, to grebanje za svaku poziciju koja nosi nekakvu dobit, odavno mi je strano i nije predmet mog interesa. Čujem, registriram, pljunem ogledalo i nastavljam dalje. Ali ovih su dana slavodobitno prisvojili kurikularnu reformu (odnosno ono što je od nje ostalo), zalijepili na svoje stranice sve linkove dosad učinjenoga na tom području, tzv. nezavisnu ministricu obojali u narančasto pa je pokazuju, naslikavaju se s njom kao s cirkuskim tigrićem…stoga moram uzeti šaku oluosušenog blata pomiješanog s pljuvačkom i psećim izmetom i zakucati im u prazne glave.

Dopisom na dopis

01/02/2018

piše: Žukov!

Neke stvari u životu naprosto su klasika – redovito kad osjetim potrebu napisati novi tekst za kolumnu i pitam se kome ovaj put uzeti mjeru, nekakav uredski pristav ili pomoćnikov ćato iz ministarstva ili sindikalne središnjice pobrine se da dobijem odgovor. Kad, međutim, kao u ovom slučaju, prisnaže i u ministarstvu i u Vertikali sindikata, moja je tipkovnica, naprosto, u blaženom stanju. Obrazovni Hall of Shame na Sveticama, izgleda, zborno je mjesto čeljadi koja nije kadra riješiti ni najbezazleniji problem u sustavu, ali zato iskazuje zavidan talent za piskaranje dopisa, kao što i priliči uredskom pristavu ili ćati. To vam je, jednostavno, tako – draž demokracije i jest u tome da sto blesavih ne može izabrati jednog pametnog; stručan čovjek na mjestu gdje se kreira nacionalna obrazovna politika predstavljao bi diverziju na same temelje odgojno – obrazovnog sustava u Hrvata. Uopće, nazvati hrvatski školski sustav sustavom školski je primjer laske; ta svi znamo kako je organizirani kriminal jedino što je u ovoj zemlji organizirano i sustavno.

Dok nas revizija ne rastavi

28/12/2017

piše: Žukov!

Ovih sam dana negdje u bespućima međumrežja nabasao na tekst posvećen analizi blesavosti prema državama svijeta. Ako je vjerovati autorima, redoslijed je ovakav – SAD, Sjeverna Koreja, Indija, Hrvatska… Nije da sam se nešto osobito iznenadio; ta živimo u državi koja neprijatelja vidi i u boci Heinekena, u kojoj čeljad zbog teorija zavjere ne cijepe djecu, u kojoj je konzervativna kontrakultura uzela toliko maha da samo čekam da HAZU i službeno objavi kako je kut nagiba Zemlje prema osi putanje od 66.6 stupnjeva posljedica sotonističkog dejstvovanja sorosevskoudbaškojugounitarističkih čimbenika i njihovih galaktičkih čelija!

Tresla se brda, rodilo se – niš

06/12/2017

Ne čudi da se ovijeh dana ministrica obrazovanja odlučila uputiti na jedinu pravu adresu, i pohoditi erudite iz Generalskog zbora. Ta koga bi inače, kad je riječ o vitalnim pitanjima domovine, a obrazovni sustav, prema konsenzualnom dogovoru Hrvata, to svakako jest. Na koncu konca, molim vas – ta jedan je general stvarao ovu državu, drugi je, hrvatski Likurg, pisao Ustav, treći je, pak, pravio gebis na račun neprijatelja i time podrivao neprijateljsku ekonomiju, četvrti i peti su bili jednako uspješni s hrvatskom ekonomijom, šesti je ostvarivao veze s dijasporom gonjajući autobuse po Njemačkoj i postao ugledni poliglot čije poznavanje njemačkog nije dospjelo dalje od legendarnog „ruf mich an“

piše: Žukov!




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne