Dragi učitelju,
znaš ono kad si klincima dao list papira da napišu što sve već znaju o temi koju si taj dan obrađivao? E, to ti je bila ulazna kartica. A znaš ono kad si na kraju tog istog sata tražio od njih da navedu tri nove stvari koje su naučili? E, to ti je bila izlazna kartica. A znaš ono kad si u e-dnevnik upisao da učenik ispravno koristi novi vokabular u novom kontekstu ili da čita intonacijski točno? E, to ti je bilo učiteljsko promatranje. E, a to sve skupa i još ponešto ti je formativno vrednovanje.
A znaš ono kad si tražio da klinci jedni drugima ocijene prezentaciju? E, to ti je bilo vršnjačko vrednovanje. Ili kad su u paru tražili odgovor? E, to ti je bilo kolaborativno učenje.
Znaš ono kad si išao s klincima van po božjem zvizdanu da napravite Eratostenov eksperiment? E, to ti je bilo istraživačko učenje. Ili ono kad ste sadili drveće po školskom dvorištu i skupljali plastične čepove? Ili kad ste napravili vlastite sapune i ambalažu i marketing? E, to su ti bile međupredmetne teme. A znaš ono kad si nekoliko godina provodio strategije poticanja čitanja? E, to ti se zove projekt. Ili kad ste glumili primjere segregacije na sro-u? E, to ti je bilo razvijanje kritičkog mišljenja. A znaš ono kad ste radili SWOT analizu učeničkih ambicija? E to ti je bilo razvijanje samoregulacije učenja. A znaš ono kad ti je klinac donio lunar lander od zglobnih slamki i marshmallowa, i čaše za jogurt? E, to ti se zove kreativnost. Ili kad je prezentirao svoj model i njegove funkcije? E to ti je učenje na temelju istraživanja, ali možda će ti bit poznatije kao inquiry- based- learning. A znaš ono kad su ti se klinci spojili na hotspot da riješe Kahoot ili da odgovore na pitanja u Google Classroomu? E, to ti se zove razvijanje digitalne pismenosti?
A znaš ono kad su ti rekli da je Škola za život nešto novo, dosad neviđeno?
E, to ti se zove… ma dovrši sam 😉
Ko se to meni ljuti? Koooo?
Izvrstan tekst, kirurški precizan. Jedina je šteta da oni koji su se prodali mzo-u zbog svojih sitnih interesa i jednako takvih duša koriste autoricu kako bi se ponovno prikazali kao “aktivisti”, ako “reforma”, a što je sasvim izgledno, propadne…
Kad ti se smisao života sastoji u borbi koja je sama sebi svrha, problem je što ovisiš o dovoljnoj količini i dostupnosti neprijatelja, a kad to iznevjeri, onda ih valjda moraš sam početi proizvoditi tamo gdje ih prije nije bilo. Sve je to meni jasno, ljudska priroda je kučka.
Pored takvih “prijatelja”, neprijatelji su sasvim suvišni…
Očito neki ljudi imaju prijatelje, a neki stepenice. I onda postane nezgodno kad stepenice krenu tamo gdje nisi namjeravao.
Hm, stepenice mogu voditi i gore i dolje, pa kad ratjeraš sve što misli i ima kičmu i s onim što ti ostane kreneš dolje, moraš iskoristit nekog čijim ćeš tekstovima opet krenut gore, ili barem to pokušati…
Inače, ljudi od prijatelja očekuju da drži do svoje riječi, to je nekakav međuljudski minimum.