Razno

Piše: OBT
Pred nekoliko dana na mom Facebook zidu izađe slika sa zanimljivim tekstom koju je netko od
mojih prijatelja podijelio, a koji je po meni savršeno primjenjiv na raspravu o novom Zakonu o
udžbenicima.
Ukratko, radi se o novinaru koji dolazi u Vrapče radi reportaže i pita dežurnog psihijatra kako oni
tamo razvrstavaju pacijente tj. kako odrede tko je malo, a tko puno lud. Psihijatar mu kaže da
pacijentu ponude da riješi sljedeći problem: “Imate kadu punu vode koju treba isprazniti. Što ćete
izabrati za to: žlicu ili čašu?” i onda ga temeljem odgovora razvrstaju na odgovarajući odjel.
Nakon malo razmišljanja, novinaru se pitanje učini nestvarno jednostavnim te on ponudi svoj
odgovor: “Jamačno, upotrijebit ću čašu. Najbrže je tako.” na što mu psihijatar odvrati “Najbrže bi
bilo podignuti čep i pustiti da voda jednostavno iscuri. A vi? Ostajete kod nas mjesec ili dva?”
Temeljni problemi koje ovaj prijedlog zakona nastoji riješiti, barem prema mom viđenju, jesu kako
slijedi:

U moru reakcija stigla je i ona strančice kojoj je na čelu zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, svojevremeno neuspješni kandidat za predsjednika Republike i premijera.

Njegov napad na ministricu Divjak sam po sebi ne bi bio sporan kad bi bio logički i pravno utemeljen. Najsmješnije je od svega što u želji da obrani jedne, slučajno vrijeđa druge.

No, krenimo redom: 

Prošlog tjedna predstavnica Mreže Nastavnici organizirano Ivana Valjak Ilić gostovala je u emisiji Radija Sljeme Pametna ploča na temu “Učitelji i nastavnici pod stresom”. Radio Sljeme, iako lokalna stanica, često u svojim emisija obrađuje teme od općeg javnog značenja, a posebno profesionalno se odnosi prema sadržajima iz područja odgoja i obrazovanja. Stoga je Mreža Nastavnici organizirano dodijelila zahvalnice novinarkama Anamariji Knezović Kaurić i Ivani Radaljac Krušlin zato što ovim temama pristupaju informirano, argumentirano, profesionalno i objektivno.

S obzirom da je došlo – i još uvijek nije prošlo – ono doba godine, na učiteljsko-nastavničkim komunikacijskim kanalima aktualna je tema zaključivanja ocjena i upisa u srednju školu. Iako je nastava upravo završena, tema još uvijek nije iscrpljena jer sad dolazi kvantitativno manji, ali kvalitativno veći stres i cirkus s produžnom nastavom i “ispravljanjem” jedinica. S tim u vezi, na jednoj od najvećih obrazovnih Facebook grupa postavljena je anketa na koju je do ovog trenutka odgovorilo gotovo 450 članova, o kojemu se ispituje mišljenje o uvođenju male mature.

Završna konferencija projekta „Matematika između realnog i virtualnog“ održana je 10. listopada 2016. u hotelu Westin u Zagrebu. Glavni cilj projekta bio je osuvremeniti pristup poučavanju matematike novim kurikulumom za fakultativnu nastavu te razviti kapacitete za njegovu provedbu. Projekt je trajao godinu dana, a realiziran je uz potporu Europske unije iz Europskog socijalnog fonda i Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala u ukupnom iznosu od 1.016.019 kuna. Projekt je inicirala zagrebačka XV. gimnazija, u partnerstvu s XII. gimnazijom iz Zagreba, gimnazijom Matije Antuna Reljkovića iz Vinkovaca i gimnazijom Josipa Slavenskog Čakovec.
Kurikulum razvijen tokom projekta uskoro će biti dostupan na internetskoj stranici XV. gimnazije (www.mioc.hr).

copy & paste od prije nekoliko godina, malo uređeno, osuvremenjeno (da ne kažem…)

Poštovane kolegice i kolege, učitelji i nastavnici, stručni suradnici!

Ministri obrazovanja izmjenjuju se ovisno o aktualnoj vlasti, ali kao da se svi vode prerađenim Štulićevim stihovima – “Dolazim kao fantom slobode da vas vodim ravno do dna”. Čekamo novog ministra, nadamo se ne opet iz šešira, zadnja varijanta, kako to biva. U takvim je okolnostima teško poželjeti sretan Svjetski dan učitelja, koji se na preporuku UNESCO-a obilježava svake godine 5. listopada. Razni izvori podataka spominju da je to izvrsna prilika da se naglase izazovi s kojima se nastavnici susreću kao i važnost obrazovanja samih nastavnika. Svjetski dan nastavnika pruža nam mogućnost da ponovno naglasimo da kvalitetno obrazovanje iziskuje kvalitetne nastavnike. Prema UNESCO-u, Svjetski dan učitelja i nastavnika je prilika da se pokaže da je rad nastavnika prepoznat kao jedan od najvažnijih za ukupan razvoj društva te da se kao takav i cijeni. Taj dan također je dobra prilika da se interes javnosti usmjeri na ulogu nastavnika širom svijeta i na njihovu važnost u društvu.

Papiri moji s mirisom lipa
Vašoj slobodi dolazi kraj.
Najezde tinte formalnog tipa
Bjelini vašoj otet će sjaj.

Noćima škripe nalivpera,
Penkala razna po vama briju,
Napeta sad je atmosfera,
Pisari škole noćima bdiju.

Neka se, eto, uredi forma –
– ta vi ste dokaz godišnjeg rada –
Vi ste ta ispunjena norma
Što po glavi zaposlenog pada.

Jer doći će provjera točna,
Vas će prebrojit, bacit na kraju,
Vjeruje vam ta sila moćna
Da djeca teško gradivo znaju.

Papiri moji, vaši pisari,
Profači, uče i oni treći,
Na vama bijes će kalit’ ustvari
A šutjet tamo gdje treba reći.

Ako i skupe za kruha para
Odjeću neće kupit’ si moći.
Stan bolji da je il’ kola stara
Da se na pos’o može doći.

Njima je ljubav isprika vječna
Za pos’o negdje na njivi duha.
Oni se brinu za pokoljenja
Koja za školstvo nemaju sluha.

Papiri moji, jadnici mili,
A da je duhu dovoljno uma
Vi biste i sad još uvijek bili
Stabla nekakvih starih šuma.

Željko Vurm, OŠ Budrovac (Đakovo)

Od jučer navečer svijet je lošije mjesto.

Nakon duge i teške bolesti, preminula je Ela Rac-Marinić-Kragić, profesorica matematike, legenda među učenicima i kolegama, nastavnica mnogim matematičkim olimpijskim medaljašima i, zapravo najmanje bitno, jedna od osnivačica udruge “Nastavnici organizirano”. Sudionica i pokretačica mnogih projekata, također osnivačica i aktivna članica udruge nastavnika matematike “Normala”, ustrajna edukatorica kojoj je posao bio više od odrađivanja na radnom mjestu, simbol upornosti i želje da se što većem broju djece i mladih ljudi pomogne da steknu vještine za što uspješniji nastavak života, Ela je sama napravila više nego što bi zajedno napravilo deset prosječnih školskih zbornica u Hrvatskoj. Nećemo ni pokušati pobrojati medalje za koje je bar djelomično bila zaslužna; ma tko bi svemu tome ušao u trag? A vjerojatno bi se i sama tome usprotivila jer je znala da te medalje pripadaju učenicima, a ne njihovim nastavnicima.