Razno

piše: Bl

Stalno očekuju da lažem.

Ako učenik zna za jedan, očekuju da slažem kako zna za dva. Labud treba zaploviti, nema druge. To je višestruko laganje: lažem učeniku, roditeljima, ostalim učenicima, stručno-razvojnoj službi, sebi i ravnatelju koji tu svjedodžbu, u kojoj je taj labud, treba potpisati i školskim pečatom zapečatiti moje laganje.

Prije točno 6 mjeseci, na jednu od najhladnijih subota u prosincu 2018., okupili smo se na Trgu Republike Hrvatske i krenuli prema Trgu bana Jelačića. Okupili smo se nakon višednevnelog planiranja i sastajanja u prostorijama Sindikata Preporod, jedinstveni s članovima grupe Školska zbornica. Tražili smo sigurne škole, sigurne prvenstveno za djecu, a zatim i za sve odrasle koji u njima rade. Okupili smo se, stigavši iz različitih dijelova Hrvatske, neki i po snježnom nevremenu. Okupili smo se i ujedinjeno tražili da se nasilju u školama stane na kraj potezom pera. Dobili smo nemušti Pravilnik od 26 riječi u nazivu, komentirali ga s preko 1300 komentara na eSavjetovanju. Do 14. lipnja 2019. nikakvog odgovora nema. A iz hrvatskih škola i dalje stižu vijesti o svim oblicima nasilja. Mreža Nastavnici organizirano i dalje želi i traži sigurne škole. Uz veliku zahvalnost Školskoj zbornici, Preporodu i svima koji su taj dan pokazali da je krajnje vrijeme za promjene, i dalje ćemo ustrajati na tom cilju.

piše: Tamara Šoić

Još jednom se pokazuje da u Hrvatskoj smiješ sve. Varati, krasti, muljati. Ali ne smiješ jedno: podići glavu i usprotiviti se. Trebalo je proći samo 5 mjeseci od ovog pisma da AZOO pošalje nadzor.

U nadzor šalju dvije više savjetnice odjednom.
Jer jedna je valjda nedovoljno zastrašujuća.
Navodno je majka učenika 1. razreda povrijeđena zbog jedne jedine jedinice.

Naime, dio je razreda uzeo slobodan dan, pa sam idući sat, po povratku u školu, učenike propitala gradivo obrađeno tijekom dana provedenog na nekoj riječkoj plaži, i to je sasvim očekivano, rezultiralo negativnom ocjenom.
Na stranu to što ne mislim da se nekakva majka prvašića žalila na jedinicu i to već u prvom razredu. Roditelji to jednostavno ne čine.

Sve vrste i oblici nasilja, uključujući i nasilje koje se događa u školi nad nastavnicima, drugim učenicima i svima ostalima uključenima u odgojno-obrazovni proces, pa tako i obiteljsko nasilje, zaslužuje svaku osudu. Slijedom toga, podržavamo svako ukazivanje na važnost sprječavanja istoga. Pozdravljamo i dajemo podršku organizaciji prosvjeda #spasime 16.3., 5 do 12 na Tomislavovom trgu, jer žrtvama nasilja potrebna je zaštita, a cijelom društvu stalno podizanje svijesti o štetnosti nasilja i dugoročnim posljedicama koje proizlaze iz njega, gdje god se ono odvijalo.
S nadom u sigurne obitelji i sigurne škole,
Mreža Nastavnici organizirano.

piše: Žukov

Ljubitelji klasika među vama zacijelo su se odmah dovinuli kako je spomenuti naslov veliki Dante u svojoj Božanstvenoj komediji postavio na ulazu u pakao. Majstor iz Firenze nesumnjivo je bio vizionar jer isti taj naslov mogao bi se danas, umjesto onog ofucanog „Dobro došli“ postaviti na Breganu sa zapadne strane, a sasvim pristojno bi stajao i na ulazu u bilo koju instituciju ove mitske države. Možda najprikladnije bi ga ipak bilo zakucati poviše ulaza u ministarstvo obrazovanja, čisto da se narodnjaci, koji su ga privremeno privatizirali, od vremena do vremena podsjete koga je Dante sunovratio u deveti, najdublji krug pakla.

Reakcija Tamare Šoić na otvoreno pismo i intervju više savjetnice Mirjane Kazije. Mreža Nastavnici organizirano pruža punu podršku kolegici i stoga objavljuje njezino pismo u cijelosti.

Poštovana,

temeljem otvorenog pisma objavljenog na portalu Index, 17. prosinca 2018., dotakli ste se problematike vezane za posao nastavnika i nasilja u školama pa osjećam potrebu odgovoriti Vam na jednak način, otvorenim pismom.
Radim u srednjoj, strukovnoj školi 23 godine. Nastavnica sam hrvatskoga jezika.
Osvrnut ću se na Vašu tvrdnju o “odgajanju poslušnika”.

Piše: Lilijana Radobuljac

Nema savršenog učitelja i nastavnika. Nema savršenog učenika. Nema savršenog roditelja.
Nikada nisam generalizirala. Postoje oni koji ne bi trebali ući u razred, usprkos diplomi. Mi smo odrasli i ne možemo se ponašati bahato, neljudski, psovati na satu, ogovarati druge. Prosvjetni radnik poučava i odgaja. Ako to ne radi – neka ide iz škole. Ne želim zamisliti da je ijedan roditelj poslao svoje dijete u školu i rekao mu da bude neodgojen, bezobrazan, bahat i nedokazan. A ako dijete i pokaže tu stranu, roditelj mora pomoći i nastavniku i svom djetetu.
I opet smo na odgovornosti.
Ne proizvodimo buduće nedodirljive.
Ukažimo na ono što ne valja.
Riješimo to.
Zajedno.
Učitelji, roditelji, djeca.
Zajedno za sigurne škole.
Zajedno za ono što je dobro u ovom društvu. Za odgoj, pristojnost, znanje, duhovitost i dobrotu.
Jednom bar, budimo zajedno.
Pitat će nas starost gdje nam je bila mladost!
Zagreb, 15.12. -ZAJEDNO!

Foto-svjedočanstva o uvjetima u hrvatskim školama možete pogledati ovdje

piše: Tamara Šoić

4. prosinca 2018., nastavnik Tehničke škole iz Čakovca, nakon sustavnog maltretiranja i nereagiranja sustava, gurnuo je dvojicu učenika.

Dan ranije, javnost je saznala kako je učeniku Treće ekonomske škole u Zagrebu, prosvjetna inspekcija, uvažavajući žalbu roditelja, poništila ukor razrednoga vijeća, izričen nakon što je stolicom udario kolegicu iz razreda.

Osim što je poništila ukor, inspekcija je otišla korak dalje.
Razrednicu je uputila na tečaj komunikacije (?!).

Piše: OBT
Pred nekoliko dana na mom Facebook zidu izađe slika sa zanimljivim tekstom koju je netko od mojih prijatelja podijelio, a koji je po meni savršeno primjenjiv na raspravu o novom Zakonu o udžbenicima.

Ukratko, radi se o novinaru koji dolazi u Vrapče radi reportaže i pita dežurnog psihijatra kako oni tamo razvrstavaju pacijente tj. kako odrede tko je malo, a tko puno lud. Psihijatar mu kaže da pacijentu ponude da riješi sljedeći problem: “Imate kadu punu vode koju treba isprazniti. Što ćete izabrati za to: žlicu ili čašu?” i onda ga temeljem odgovora razvrstaju na odgovarajući odjel. Nakon malo razmišljanja, novinaru se pitanje učini nestvarno jednostavnim te on ponudi svoj odgovor: “Jamačno, upotrijebit ću čašu. Najbrže je tako.” na što mu psihijatar odvrati “Najbrže bi bilo podignuti čep i pustiti da voda jednostavno iscuri. A vi? Ostajete kod nas mjesec ili dva?”

Temeljni problemi koje ovaj prijedlog zakona nastoji riješiti, barem prema mom viđenju, jesu kako
slijedi: