Blog Archives

Prve pukotine u monopolu na tehnološke viškove

06/04/2017

piše: Žukov!

Teško je bogatašima steći mudrost, kao što je i mudracima teško steći bogatstvo – tvorac ove životne istine mora da je bio Hrvat barem do šestog koljena unazad. U društvu u kom, prema vrijednosnom instrumentariju resornog ministra, jedan svećenik vrijedi više nego dvadeset liječnika ne može se ni očekivati zdravija atmosfera. Prisnažio je i ministar obrazovanja izjavom kako profesore i učitelje za njihov rad sljeduje duhovna plaća, tako da sasvim jasno biva zašto se Hrvati, više od smrti, boje života u državi koju vode ovakvi. Za svaki slučaj, tu je i, neizbježno poput usuda, trojstvo većinskih obrazovnih sindikata koje je njihov sindikalni credo, kao i obamrlost njihova članstva, lansiralo u pregovaračku orbitu. S tih visina svaka staza vodi nizbrdo, pa ne čudi stoga da je i ekipa iz Trećeg svijeta solventnija nego njihovi štićenici. Autentični poput diplome u Holdingu, nastavili su neumorno rudariti na dobrobit hrvatske prosvjete, zbog čega im se vjerojatno propisno štuca ciklički, svakog desetog u mjesecu. Riječ je, razumije se, o netom završenim pregovorima za granski osnovnoškolski i srednjoškolski kolektivni ugovor.

Kolektivni prigovor i ostale ribičke priče

23/03/2017

piše: Žukov!

Kad je bal, nek je maskenbal, ne kaže se bez vraga. Odnosno, prilagođeno aktualnom (akutnom, zapravo) prosvjetarskom momentu, kad je bal, nek se i princeza… hm, zabavlja. Zabava je ovaj put trajala kratko; na nesreću, svršilo se relativno brzo. Nemojte biti zločesti, sram vas bilo – govorim, naravski, o netom završenim pregovorima za novi TKU, iako je, nakon svega, osjećaj, otprilike, bio upravo takav – svi relevantni ekonomski faktori obećavajuće su se dizali, nadali smo se da ćemo napokon dobiti nešto, osjetili nismo ništa, i još, nakon svega, moramo slušati ribičke priče o grandioznoj izvedbi!

Školica na kraju uma

15/03/2017

piše: Žukov

All the world is a stage, napisao je davno jednom majstor iz Stratforda. I doista, čitavo naše društvo, a naročito školstvo, jedan je veliki teatar. Međutim, kad maske padnu, ono što ostaje uglavnom je bijeda, jad i sramota. To neumiveno lice našeg obrazovnog sustava nešto je za što javnost uglavnom ne želi znati, za što nije spremna – mi koji smo unutra takve pojave gledamo svakodnevno. Mediji su često zadnja nada da nade još uopće ima, i zato sam odlučio javno iznijeti neke recentne događaje iz Osnovne škole Smokvica na Korčuli. Tekst koji bi obuhvatio sve tamošnje začudne pojave nadilazi enciklopedijske okvire, i stoga ću se ograničiti samo na događaje proteklih dana.

Tko čeka…

09/02/2017

piše: Žukov

Taj se načeka. Naročito u državi čije institucije su na glasu po učinkovitosti i brzini, toliko da bi ih po smrt trebalo poslati; hrvatski bi mirovinski sustav i definitivno otišao dovraga. Naročito kad znaš da imaš što za reći i da si u pravu. Naročito kad ti ne daju da pregovaraš, jer govore neki drugi. I dogovore nešto što živući neće stići konzumirati, jer je sindikalizam s odgodom njihov sindikalni credo. Naročito kad je jedino što možete, kako kažu, vrebati iz busije, i čekati da vrijeme pokaže svoje. Kao što uvijek pokaže.

Što je više kopija i laži, Pavo nam je miliji i draži

31/01/2017

pišu:  Žukov & Taki


U početku bijaše afera i afera bijaše na Sveticama.

Ona bijaše u početku u Ministarstvu obrazovanja. Po njoj dođoše svi ministri, i bez nje ne ode nijedan.

Ovaj posljednji, međutim, unatoč zavidnoj niski afera kakvu ne pamte ni najdugovječniji hrvatski ravnatelji, oni koji su prvi mandat započeli u vrijeme kad se još Zemljina kora nije propisno ni ohladila, nikako da ode. Svakodnevni nasrtaji na ministrov politički integritet poprimili su, međutim, tako alarmantne razmjere da je to navelo čak i tradicionalno bojažljiv ekosustav hrvatskih učitelja da, iako ih isto tako tradicionalno nitko ništa ne pita, o cijeloj ovoj nemiloj situaciji daju svoje stručno mišljenje. Nakon što smo stvar pomno ispitali, mi, hrvatska poštena inteligencija, ne možemo doli da ministru pružimo unisonu podršku i zamolimo ga da izdrži.

Od fotelje do vječnosti

10/01/2017

piše: Žukov!


Od Drave do Jadrana, osim što se baš ne fermaju puno zakoni uređenog društva, ne vrijede, izgleda, ni zakoni fizike – vrijeme, naime, ovdje teče zamjetno sporije. Hrvatsko je školstvo tako, kao i svijest, ostalo na razini predindustrijskog društva.

U društvima u kojima vrijeme teče normalnim tokom, koja su ušla u 21. stoljeće i tako se i ponašaju, i obrazovni sustavi prilagođeni su zahtjevima vremena.

Apokalipsa danas

30/12/2016

piše: Žukov


Stanite, vi koji čitate, prije nego što ste i započeli, i zamislite načas zemlju u kojoj vrijeme ne da je stalo, nego ide unatrag, u kojoj Drugi svjetski rat još uvijek traje, gdje djeca žive s roditeljima do pedesete (pa je najnormalnija stvar da ih po školama trebate dadiljati iako se već odavna briju) i u kojoj su antidepresivi traženiji od veze u Zagreb Holdingu. Zamislite zemlju u kojoj temeljno metafizičko pitanje nije ima li života nakon smrti već prije nje, i u kojoj likovi kakvima su vas tetke s lošim trajnama plašile prije spavanja, oni koji okreću tešku lovu i lake curice, bivaju prihvaćeni kao moralni orijentir društva. Zamislite, probajte barem, zemlju u kojoj su historija i histerija blizanke, zemlju u kojoj zbog korupcije i kriminala u obrazovnom sustavu prosvjeduju učenici, dok se odgovorni za takvo stanje, sumnjičavo vrteći glavama, ovih dana natječu tko će odlijepiti veću glupost. Jeste? Fino; sad lijepo otvorite oči i – voila – dobrodošli u najveći cirkus na svijetu! Ulaz slobodan, izlaza ionako (više) nema. Hrvatska nije slučajna država, kako je to izvalio jedan bivši, ali sasvim sigurno jest država – slučaj!

Uzaludna priča

14/11/2016

„Gospoda su velika samo zato jer vi klečite“ (Ambroz Gubec, 1573.)

Piše: Žukov!

Jeste li se ikad našli zatečeni osjećajem kako ne pripadate mjestu i vremenu u kojem živite? Kako je ono što radite, bilo da se radi o obrazovanju djece u školama, o borbi za bolje društvo, ili, naprosto, o pisanju ove kolumne jednostavno – uzaludno? Dešava li vam se tu i tamo da vam je mučno od svitanja jer teško iznalazite razloge i izgovore da odrobijate još jedan dan? Borite li se sami sa sobom da ne odustanete od svega, nastojeći odagnati taj zaglušujući sveprisutni osjećaj uzaludnosti? Događa vam se? Redovito? Ne brinite – sve je u redu s vama.

Male tajne velikih majstora kuhinje

30/09/2016

piše: Žukov!

– Halo, dobar dan želim! Kolega Ž., vi ste?
– Živili! Jest, ja sam. A vi ste?
– Gospođa Z. iz sindikata (podaci poznati kome je potrebno)! Znate, u Dubrovniku sam, u županijskom uredu za školstvo. Evo, baš gledamo listu tehnoloških viškova, i jelte, vaše je ime na njoj, pa sam mislila da vas priupitam, da provjerim…
– Ha?

Ništa nas ne smije iznenaditi

06/09/2016

Navedeni raskorak između onog što se poučava u školama i onog što stvarni život jest, trebala je, između ostalog, izbalansirati kurikularna reforma. Trebala, kažem, jer priča o reformi školstva zapravo je priča o opozvanoj Vladi i njenom viđenju obrazovnog sustava. Iako se na prvu ne čini tako, utjecaj bivše Vlade na školstvo itekako valja analizirati, ako ni zbog čega drugog, onda zbog izbora koji se bliže početkom nove školske godine.

piše: Žukov!





Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne