Blog Archives

Tresla se brda, rodilo se – niš

06/12/2017

Ne čudi da se ovijeh dana ministrica obrazovanja odlučila uputiti na jedinu pravu adresu, i pohoditi erudite iz Generalskog zbora. Ta koga bi inače, kad je riječ o vitalnim pitanjima domovine, a obrazovni sustav, prema konsenzualnom dogovoru Hrvata, to svakako jest. Na koncu konca, molim vas – ta jedan je general stvarao ovu državu, drugi je, hrvatski Likurg, pisao Ustav, treći je, pak, pravio gebis na račun neprijatelja i time podrivao neprijateljsku ekonomiju, četvrti i peti su bili jednako uspješni s hrvatskom ekonomijom, šesti je ostvarivao veze s dijasporom gonjajući autobuse po Njemačkoj i postao ugledni poliglot čije poznavanje njemačkog nije dospjelo dalje od legendarnog „ruf mich an“

piše: Žukov!

Dođoh, vidjeh, problijedih

27/10/2017

piše: Žukov!


Takova su, da se pristojno izrazim, bila moja prva iskustva s hrvatskim odgojno – obrazovnim sustavom (prva iskustva, po defaultu, nisu nešto što ćete pamtiti, ali dotičnu, naprosto, ne mogu zaboraviti). Bila je malo starija od mene, zgođušna plavojka u ranim tridesetima, i imala je stila koliko i nakovanj. I, neizostavno, bila je ravnateljica jedne osnovne škole na sjeveru Hrvatske.

Imbečili svih zemalja, ujedinite se

27/08/2017

piše: Žukov!

Jamačno ste već čuli za onu kako je krucijalna razlika između liječnika i njihovih pacijenata u tome što bi se na pacijentima vremenom ipak trebalo primijetiti neko poboljšanje. Kad je riječ o hrvatskoj prosvjeti ne možemo biti čak ni autoironični; hrvatsko je školstvo, naime, kronični pacijent. Nažalost, oni koji bi ga trebali ozdraviti djeluju još bolesnije.

Bože mili, kud sam zaš’o

05/06/2017

piše: Žukov!

Čovjek naprosto ne može, a da se ovih dana ne osjeća blaženo, ponesen ekumenskom atmosferom dijaloga i tolerancije koja je zavladala Hrvatskom – nalazimo se u najljepšem dijelu godine, dani su sve duži, suknje su sve kraće, još jedna školska godina bliži se kraju, a domovina se, budući da nam je Vlada stabilna kao barska dama pred fajrunt, nalazi u permanentnom predizbornom stanju. Nema kome se ne daje – zajednicama (od hrvatske demokratske do vjerskih), dijaspori, umirovljenim bojovnicima u ranim četrdesetima, posrnulim tajkunima; sezonsko je sniženje i u parlamentu. Sredstava nema, pogađate, samo za školstvo. Umjesto da se financira neko društveno dobro, mi već 25 godina financiramo društveno zlo.

Prvomajska poslanica: Gdje ste bili 1789.?

29/04/2017

piše: Žukov!

Bila je to dobra godina. Plemstvo, sviklo da stoljećima ima sva sredstva za proizvodnju, sve društvene privilegije, a nikakvu odgovornost, otuđeno od naroda na čijoj grbi je živjelo u svojim dvorcima, brojalo je zadnje dane, uvjereni da – imaju državu. Zakone su krojili prema svojim potrebama, jer, oni su bili zakon. Manjina je imala sve, osim poreznih obaveza prema državi. Većina, prosta rulja sitnog zuba poznatija kao narod, nije imala ništa

Prve pukotine u monopolu na tehnološke viškove

06/04/2017

piše: Žukov!

Teško je bogatašima steći mudrost, kao što je i mudracima teško steći bogatstvo – tvorac ove životne istine mora da je bio Hrvat barem do šestog koljena unazad. U društvu u kom, prema vrijednosnom instrumentariju resornog ministra, jedan svećenik vrijedi više nego dvadeset liječnika ne može se ni očekivati zdravija atmosfera. Prisnažio je i ministar obrazovanja izjavom kako profesore i učitelje za njihov rad sljeduje duhovna plaća, tako da sasvim jasno biva zašto se Hrvati, više od smrti, boje života u državi koju vode ovakvi. Za svaki slučaj, tu je i, neizbježno poput usuda, trojstvo većinskih obrazovnih sindikata koje je njihov sindikalni credo, kao i obamrlost njihova članstva, lansiralo u pregovaračku orbitu. S tih visina svaka staza vodi nizbrdo, pa ne čudi stoga da je i ekipa iz Trećeg svijeta solventnija nego njihovi štićenici. Autentični poput diplome u Holdingu, nastavili su neumorno rudariti na dobrobit hrvatske prosvjete, zbog čega im se vjerojatno propisno štuca ciklički, svakog desetog u mjesecu. Riječ je, razumije se, o netom završenim pregovorima za granski osnovnoškolski i srednjoškolski kolektivni ugovor.

Kolektivni prigovor i ostale ribičke priče

23/03/2017

piše: Žukov!

Kad je bal, nek je maskenbal, ne kaže se bez vraga. Odnosno, prilagođeno aktualnom (akutnom, zapravo) prosvjetarskom momentu, kad je bal, nek se i princeza… hm, zabavlja. Zabava je ovaj put trajala kratko; na nesreću, svršilo se relativno brzo. Nemojte biti zločesti, sram vas bilo – govorim, naravski, o netom završenim pregovorima za novi TKU, iako je, nakon svega, osjećaj, otprilike, bio upravo takav – svi relevantni ekonomski faktori obećavajuće su se dizali, nadali smo se da ćemo napokon dobiti nešto, osjetili nismo ništa, i još, nakon svega, moramo slušati ribičke priče o grandioznoj izvedbi!

Školica na kraju uma

15/03/2017

piše: Žukov

All the world is a stage, napisao je davno jednom majstor iz Stratforda. I doista, čitavo naše društvo, a naročito školstvo, jedan je veliki teatar. Međutim, kad maske padnu, ono što ostaje uglavnom je bijeda, jad i sramota. To neumiveno lice našeg obrazovnog sustava nešto je za što javnost uglavnom ne želi znati, za što nije spremna – mi koji smo unutra takve pojave gledamo svakodnevno. Mediji su često zadnja nada da nade još uopće ima, i zato sam odlučio javno iznijeti neke recentne događaje iz Osnovne škole Smokvica na Korčuli. Tekst koji bi obuhvatio sve tamošnje začudne pojave nadilazi enciklopedijske okvire, i stoga ću se ograničiti samo na događaje proteklih dana.

Tko čeka…

09/02/2017

piše: Žukov

Taj se načeka. Naročito u državi čije institucije su na glasu po učinkovitosti i brzini, toliko da bi ih po smrt trebalo poslati; hrvatski bi mirovinski sustav i definitivno otišao dovraga. Naročito kad znaš da imaš što za reći i da si u pravu. Naročito kad ti ne daju da pregovaraš, jer govore neki drugi. I dogovore nešto što živući neće stići konzumirati, jer je sindikalizam s odgodom njihov sindikalni credo. Naročito kad je jedino što možete, kako kažu, vrebati iz busije, i čekati da vrijeme pokaže svoje. Kao što uvijek pokaže.

Što je više kopija i laži, Pavo nam je miliji i draži

31/01/2017

pišu:  Žukov & Taki


U početku bijaše afera i afera bijaše na Sveticama.

Ona bijaše u početku u Ministarstvu obrazovanja. Po njoj dođoše svi ministri, i bez nje ne ode nijedan.

Ovaj posljednji, međutim, unatoč zavidnoj niski afera kakvu ne pamte ni najdugovječniji hrvatski ravnatelji, oni koji su prvi mandat započeli u vrijeme kad se još Zemljina kora nije propisno ni ohladila, nikako da ode. Svakodnevni nasrtaji na ministrov politički integritet poprimili su, međutim, tako alarmantne razmjere da je to navelo čak i tradicionalno bojažljiv ekosustav hrvatskih učitelja da, iako ih isto tako tradicionalno nitko ništa ne pita, o cijeloj ovoj nemiloj situaciji daju svoje stručno mišljenje. Nakon što smo stvar pomno ispitali, mi, hrvatska poštena inteligencija, ne možemo doli da ministru pružimo unisonu podršku i zamolimo ga da izdrži.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne