Nakon jučerašnje reportaže u kojoj je, na temelju ankete, procijenjeno da 90 posto učenika ima lošije ocjene nego prošle godine što je posljedica ukidanja zaključivanja ocjena na polugodištu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta oglasilo se priopćenjem u kojemu je ustvrdilo da je “smiješno i neodgovorno donositi sudove na tako malom uzorku”, kao i da su spomenute izmjene “donesene na prijedlog samih nastavnika”. Priopćenje u cijelosti možete pročitati ovdje.
Ono što ovdje vrijedi napomenuti je da je u siječnju 2012. godine, dakle šest mjeseci PRIJE nego što je spomenuta odluka donesena (dakle prije ukupno godinu i pol), sadašnji tajnik udruge “Nastavnici organizirano” poslao pismo u kojemu je iznio argumente protiv ovog ukidanja. U pismu, između ostalog, stoji: “zaključivanje ocjena na polugodištu ima jednu veliku korist, a to je da učeniku (i roditelju) daje jasnu i nedvosmislenu brojčanu informaciju o dosadašnjoj usvojenosti gradiva. (…) Ukidanjem zaključivanja ocjena na polugodištu ovaj se element oduzima i cijeli posao ‘buđenja iz zimskog sna’ loših učenika se odgađa za kraj školske godine, kad će za neke već biti prekasno.”
Također, “svi problemi koji govore u prilog ukidanju polugodišnjeg zaključivanja su zapravo vezani uz ostale – još veće – probleme obrazovnog sustava. Problemi koji nastaju na polugodištu su samo simptomi bolesti, i u takvoj situaciji ukidati polugodišnje zaključivanje značilo bi upravo liječiti simptome, to jest pacijentu koji se liječi od raka pluća kao terapiju propisati široki asortiman žestokih pića ‘kako bi se osjećao bolje’ i ‘kako bi ga manje boljelo’.”
Cijelo pismo možete pročitati ovdje.
Zbog svega toga, a i činjenice da su se i mnogi drugi učitelji i nastavnici protivili ukidanju zaključivanja, svaljivanje krivice na njih od strane Ministarstva ne može se nazvati nikako drugačije nego jeftinim i jadnim (ali svakako ne i iznenađujućim). Dužnosnici zaduženi za sektor obrzovanja su bili dužni, ako već ne napraviti analizu prije donošenja odluke, a onda bar malo (pokušati) upotrijebiti mozak i razmisliti o mogućim posljedicama svojih odluka, a ne donijeti nešto što im se u tom trenutku činilo politički oportunim. Činjenica koju je objavio HTV – a koje su mnogi nastavnici svjesni već mjesecima – kao i pokušaj svaljivanja krivice na druge, samo je još jedan pokazatelj nesposobnosti, neodgovornosti, bezobrazluka, arogancije i nedostatka ikakvog smislenog pristupa u upravljanju hrvatskim obrazovnim sustavom.
S obzirom da radim u školi već 15 godina, ne mogu se sjetiti da me je itko iz Ministarstva ikada pitao stručno mišljenje kada su se uvodile promjene u sustavu slične ovoj. Sigurna sam da učitelje nitko nije pitao što misle o ukidanju zaključivanja ocjena na polugodištu prije nego je odredba stupila na snagu. Ministarstvo ne sluša, ne cijeni, a pogotovo ne uvažava stavove učitelja-ljudi koji svakodnevno rade s djecom, a ne s papirima. Još me nešto ljuti: gdje su u cijeloj priči roditelji? Zar se oni nisu na vrijeme informirali o (ne)uspjehu svoje djece u školi pa su sada šokirani lošijim ocjenama? Zar su uvijek i za sve krivi samo učitelji? Mislim da je vrijeme da odgovornost za neuspjeh svoje djece počnu snositi podjednako roditelji kao i sustav koji očito ne zna što radi i bezglavo glavinja kriveći učitelje za sve.
I ja radim u skoli, opcoj gimnaziji. Moji ucenici nemaju losije ocjene zbog nezakljucivanja na polugodistu, upravo suprotno! Sad se jednako trude i rade cijele godine, a s obzirom na to da nisu imali zakljucenu ocjenu, do kraja godine su mogli imati i vecu i manju, sto sam im i rekla i neki su to iskoristili, zapeli i jos si popravili ocjene. Mislim da je ovo dobra odluka, vrijeme je da ucenici preuzmu odgovornost za svoje ocjene i ucenje. Nije nastavnik taj koji ih treba cijelo vrijeme moliti ili tjerati da uce.
U savršenom svijetu (ili boljim gimnazijama) da. Ali u ostatku nesavršenog univerzuma, a pogotovo Hrvatske, bojim se da djecu itekako treba tjerati da rade i uče.
Ne treba zaboraviti da su djeca i dalje samo djeca, a mnogi roditelji nezainteresirani.
Naravno,da bez obzira na zaključenu ocjenu na polugodištu,učenik može popraviti ili sniziti ocjenu do 15.6.(kraj nastave).Nikako se ne slažem s nezaključivanjem na 1.polugodištu,ali nas nitko ništa nije pitao.Napominjem,da zaključna ocjena ne mora biti aritmetička sredina upisanih ocjena(piše u Praviniku o ocjenjivanju),pa su se mnogi roditelji i učenici pitali kakva bi im bila zaključna ocjena 1. polugodišta koja je pokazatelj (i roditeljima i učeniku) kako dalje-pojačati,ići istim tempom i sl.Najveća je neistina da su razrednici imali manje papirologije-jer su morali precizno ispisati sve ocjene,pazeći na svaki kvadratić i mjesec.Stvorena jedino je zbrka.
Napisala sam što o tome mislim opsežan članak. Nezaključivanje ocjena na polugodištu nije krivo za slabiji uspjeh nego prošle godine, ako on uopće postoji. Sve napisano o tome je proizvoljno i ne temelji se na nevjerodostojnim podacima dobivenim na nepotpunom i neadekvatnom istraživanju, na nedovoljnom broju učenika i numeričkim pokazateljima koji nisu eksplicitni.
Na kojim argumentima bazirate svoje mišljenje o “nevjerodostojnim podacima dobivenim na nepotpunom i neadekvatnom istraživanju”?
Što se tiče “nedovoljnog broja učenika”, uzorak od 200 ispitanika znači moguću statističku grešku od 7%.
Napisala sam što o tome mislim opsežan članak. Nezaključivanje ocjena na polugodištu nije krivo za slabiji uspjeh nego prošle godine, ako on uopće postoji. Sve napisano o tome je proizvoljno i temelji se na nevjerodostojnim podacima dobivenim na nepotpunom i neadekvatnom istraživanju, na nedovoljnom broju učenika i numeričkim pokazateljima koji nisu eksplicitni.
P:S. Bila je jedna pogreška u prethodnom tekstu.
REPLY