Gdje zakon nema vrijednosti…

23/02/2016

Piše: Žukov

Ne, ako ste to pomislili prevarili ste se – neću s ovog mjesta analizirati stanje u hrvatskom društvu, iako bi naslov manje iskusnog čitatelja mogao navesti na takav zaključak. Naprosto, na zajednicu kojoj je, umjesto oktroiranog stečajnog upravitelja potrebniji stručan i iskusan defektolog, i čije zakone donose muževi birani u zemlji i dijaspori (a i u dijaspori su mnogi glasači bili u zemlji) ne treba trošiti previše riječi. Dužnu pažnju, međutim, želio bih posvetiti jednoj drugoj pojavi, koja u zadnje vrijeme uzima sve više maha – nasilju i bezakonju koje je zavladalo hrvatskim školama, a čemu svjedočimo gotovo na dnevnoj bazi.

Ako vas, učuvaj Bože, put nanese u kakvu odgojno – obrazovnu ustanovu negdje u Hrvatskoj, red bi bio da znate da se izlažete većoj pogibelji negoli ljevičar u pasivnim krajevima. Naime, unatoč onim karikaturalno neukusnim mjedenim pločicama na ulazu, koje vas upozoravaju da se nalazite na mjestu nulte tolerancije na nasilje, istina je, kao i inače u ovoj zemlji, nešto sasvim drugo. Hrvatskim je školama nasilje postalo imanentno do te mjere da se možete osjećati sigurnije na glavnom kolodvoru u gluho doba noći nego na onom kratkom potezu od ulaznih vrata do ureda ravnatelja. Nasilje učenika nad učenicima, učenika nad učiteljima, nasilje ravnatelja nad učiteljima, nasilje općinskih pristava i političkih komesara u školskim odborima nad ravnateljima, nasilje nad zdravim razumom i elementarnom ljudskošću, nasilje nad pravnom legislativom i pozitivnim zakonskim aktima s područja prosvjete, nasilje verbalno, fizičko i psihičko – tome nizu nema kraja. Budući da živimo u pretežito tradicionalnim sredinama, svemu ovome valja pridodati i tradicionalnu navadu dijela hrvatskih roditelja, koji se ne uspijevaju othrvati porivu da od vremena do vremena oštemaju prosvjetarsko čudovište koje se iživljava nad njihovom nejači. Bolje, jelte, da izumre selo nego običaji! Polusvijet amputiranog ukusa redovito operira po školama istjerujući pravdu. To je, treba li uopće isticati, sasvim uobičajena pojava u zemlji u kojoj su svi stariji od adolescentske dobi eksperti za nogomet, seksualna pitanja i prosvjetarske teme. Panel diskusije s područja školstva bijesne po kafićima, penzioneri ispred lokalnog dućana šušljetaju o Šuvarovoj reformi, zadnja piljarica neupitni je autoritet s područja odgojno – obrazovnog sustava; vjerojatnije je da će uhvatiti Šeksa s mineralnom u ruci nego da će vam na informacijama osvanuti roditelj koji se u kurikularnu reformu ili Pravilnik o ocjenjivanju razumije manje nego vi, a luzer iz lokalne kladionice, čekajući tko će okrenuti rundu, kadar vam je naizust nabrojati sve ministre prosvjete od vremena Ancient Regimea prije devedesetih pa sve do jutros!

Odnos države, utjelovljene u resornom ministarstvu, prema školstvu i profesorskom kadru posebna je kategorija nasilja (ekonomsko, egzistencijalno, zdravorazumsko, birokratsko, svakome prema zasluzi). Instrumentarij je odavno pročitan – terorom institucija (agencije, zavodi, županijski uredi, inspekcije) nad sustavom brane se viši interesi; ravnateljski, roditeljski, ili oni lokalnih političkih đilkoša. Kad mase iziđu na ulicu i izvrše nasilje nad institucijama države to se zove revolucija i ne smatra se prihvatljivim načinom izražavanja mišljenja. Kad država preko svojih institucija siluje narod i smije mu se u lice, to se zove demokracija, i nešto je što je svojstveno i hrvatskoj državi i njenim institucijama u zadnja dva desetljeća, a ovjekovječeno je mitskom rečenicom o institucijama koje trebaju raditi svoj posao. Prosvjetari su, međutim, plaha, bogobojazna čeljad koja nikako da shvati da se u ovoj zemlji stvari ne rješavaju dopisima i peticijama, već pritiscima, marševima i bocama (kad ponestane drugih, poslužiti znaju i plinske). Čudi li se itko činjenici da u društvu u kojem je važnije da je dijete pričešćeno nego da ovlada abecedom pajseri i šipke postaju traženiji od veze u Zagrebačkom holdingu?!

I tako, uza svo ono institucionalizirano nasilje koje obrazovni sustav trpi, ne posustaje ni ono izvaninstitucionalno, koje, nekim čudom, još nije legalizirano, iako se prešutno tolerira – fizičko nasilje nad nastavnicima. Nakon slučaja ubojstva profesora u varaždinskoj srednjoj školi (nakon kojeg se ništa bitno po pitanju sigurnosti u školama nije poduzelo), prošle godine svjedočili smo divljačkim nasrtajima roditelja u osnovnim školama u Klisu i Vrgorcu. Smanjeno ubrojivi pater – familiasi, nezadovoljni ocjenama svoje djece, osvanuli su u školama i na sebi svojstven način kolegicama pokušali argumentirati zašto su sporne ocjene neutemeljene. To je za posljedicu imalo nešto dosad nezabilježeno u povijesti školstva u Hrvata – poslovično brza i učinkovita hrvatska administracija uhvatila se ukoštac s problemom, i pokrenula zakonske izmjene kojima bi učitelji i nastavnici dobili status službene osobe, a nasilje nad njima gonilo bi se po službenoj dužnosti. To je junačkim hrvatskim ocima dalo za misliti, pa slične pojave nisu bile zabilježene sve do pred koji tjedan. I onda je krenulo opet.

Nema tome dugo, desio se novi slučaj nasilja u hrvatskim školama. Mjesto radnje ovaj put bila je jedna splitska osnovna škola, a hrvatska javnost, senzibilizirana za probleme školstva kakova već jest, ostala je osupnuta i preneražena činjenicom da su ovaj puta učiteljicu prosvijetliti nakanili sami učenici, odnosno učenik i učenica. Dotična učenica i prije ovog podviga bila je, navodno, prilično živahna i slobodnijeg nastupa, a koja spoznaja nas dovodi do nadasve logičnog pitanja – što su poduzele institucije ove mitske države, poglavito Centar za socijalnu skrb? Umjesto odgovora na navedeno pitanje, iz ove su ustanove održali propovijed u kojoj je istaknuto ono što su svi potajice smatrali, ali nitko se do tog časa nije odvažio takvu budalaštinu javno izvaliti – da profesori, ukoliko postanu predmet napada, ne smiju poduzeti ništa da se obrane. Dakle, čitavoj jednoj profesiji institucionalno se negira jedno od temeljnih prava svakog ljudskog bića – pravo na nužnu samoobranu! Dojma sam, pritom, da su iste duhovne vježbe pohađali i prvaci mnogih drugih dičnih institucija povezanih sa školstvom, od ministarstva preko agencija pa sve do polaznika raznoraznih nedjeljnih kurseva za ravnatelje – po ovom pitanju, izgleda, stanjem duha nalikuju međusobno kao jaje jajetu! Najčešći motiv ovakvih napada uglavnom su ocjene. Treba li nas to, zapravo čuditi? Iako se volimo prikazivati kao nadasve pobožno društvo, ona biblijska „kome je puno dano, puno će se od njega i iskati“ ne vrijedi, prije svega, u poreznom sustavu; zašto bi onda bila primjenjiva u Pravilniku o ocjenjivanju?!

Samo nekoliko dana nakon incidenta u Splitu, napad na profesora zabilježen je i u Zadru. Ovaj puta nezadovoljni roditelj fizički je nasrnuo na profesora TZK – a. Razlog je sasvim irelevantan; činjenica je da su kolege navikli na ovakvo stanje, pomirili se s ovim abnormalnostima; malo tko uopće više ima snage boriti se protiv nadiruće gluposti koja ispunjava sve pore ovog društva. Ovdje vas zakon, jednostavno, ne štiti. Au contraire, prema tumačenju splitskog socijalnog centra, ovdje ne smijete štititi ni sami sebe! Netko tko je tako blesav, ili tako bestidan, ili i jedno i drugo, da lupi ovakvu nebulozu, ne bi uopće trebao biti pripušten u medije. Nažalost, za hrvatske medije, iz nekog razloga, upravo takvi su izraziti magnet. Garancija je to da će se ovakve stvari događati i dalje, jer nema snage ni volje da se tome stane na kraj!

Kako reče veliki Andrić: „Dođe tako vrijeme kad pametan zašuti, budala progovori, a fukara se obogati“!
Teška vremena…

17 Responses to Gdje zakon nema vrijednosti…

  1. zvijezda Danica on 23/02/2016 at 15:36

    pa što to ne okačite na stranicu ministarstva? koja svrha ako je to samo na stranici koju većinom posjećuje plaha i bojazna čeljad?? Prof. Žukov, meni bi bilo drago da vas čujem u nekoj emisiji u kojoj se otvoreno govori o problemima u školstvu. Ne znam zašto vas Stipić ne pozove

    • Ana on 24/02/2016 at 11:36

      Da imate stranicu, znali biste da na nju možete “okačiti” sadržaj samo Vi. Molim Vas da više ne postavljate ovakve komentare jer ću se početi pitati niste li, nakon tolikih razuvjeravanja, umno prikraćeni. Ako ste jedna od nas, to bi bilo tužno. Ako niste, možda je vrijeme da Vam se zabrani pristup komentiranju.

      • zvijezda Danica on 24/02/2016 at 17:47

        Možete Vi puno bolje od ovog, no svejedno hvala na komplimentu, a koliko god me razuvjeravali i dalje se pitam koja je svrha ovog članka i sl. članaka ako se nalaze samo na ovoj stranici (zbog maloumnosti zbilja ne kužim).

        • Eliza Jones on 24/02/2016 at 21:07

          iiiii ovo je zadnja kap.
          članak je na portalu zato što uredništvo portala želi da tamo bude. to mu je smisao. svrha je da ga ljudi koji posjećuju portal čitaju. tko ne posjećuje portal, ne mora.

          a vi, cijenjena možda-kolegice, trolate i to preko svake mjere. pa ćemo onda idući komentar u kojem trubite jedno te isto kao švabo tra-la-la tako i tretirati, i, osim ako iznenada ne počnete KONSTRUKTIVNO komentirati, slijedi vam zabrana komentiranja na portalu.
          falađenja.

          • zvijezda Danica on 24/02/2016 at 23:42

            Pa nitko nije rekao da članak ne smije biti na ovoj stranici, ako uredništvo tako želi u redu,neka bude ali nema svrhe ako je kako je već navedeno stoji SAMO tu.

          • Eliza Jones on 27/02/2016 at 00:53

            evo, danice, SLOBODNO HAKIRAJTE stranicu čiju god želite, i objavite onda ovaj tekst tamo. ili bilo koji drugi, što se mene tiče.
            udruga ima ovaj portal. na njemu objavljuje stvari. udruga nema stranicu sindikata, ministarstva, azoo-a i ostale ekipe. zato – udruga na tim stranicama ne objavljuje stvari.
            ŠTO je tu toliko nejasno da se mora ponavljati pet puta?
            ili se font na vašem ekranu prikazuje kao kineski znakovi? to bi objasnilo zašto nikako da shvatite što vam govorimo.

    • škola do bola on 24/02/2016 at 14:07

      Ne može se okačiti na stranicu ministarstva, ali možete ga zakucati u vrata MZOS-a na Sveticama. Možda to pokrene reformaciju i dovede do odvajanja školstva od Ministarstva, što bi unaprijedilo stvari.

      • zvijezda Danica on 24/02/2016 at 19:38

        ma može, još bolje, nije mi AZOO ni pao napamet, super

    • B.M. on 24/02/2016 at 22:01

      kaj Stipić vodi neku televizijsku emisiju? :-O

  2. škola do bola on 24/02/2016 at 14:06

    Ne može se okačiti na stranicu ministarstva, ali možete ga zakucati u vrata MZOS-a na Sveticama. Možda to pokrene reformaciju i dovede do odvajanja školstva od Ministarstva, što bi unaprijedilo stvari.

  3. sretnick on 24/02/2016 at 18:20

    tresla se brda rodio se miš…

  4. Mijat Tomića on 25/02/2016 at 06:59

    Čemu ovo? Stanje, što se tiče nasilja, nikad nije bilo bolje. Klinci imaju svoje dude (čitaj mobitele o.a.) i nikakvih problema stoz se tiče nasilja. Što se tiče zalaganja, prava učenika, uvjeta rada, potplaćenosti, to je druga priča. Nemojte podjarivati bezveze…
    S poštovanjem, nastavnik iz tehničke škole…

  5. zvijezda Danica on 27/02/2016 at 01:11

    Eliza, postoje i drugi načini da se neke stvari dokažu MZOS/AZOO i sl. institucijama, dakle ne mora se hakirati stranica, a isto tako nije nužno da imate stranicu tih veleumnih ustanova. Ah, ja sam malo impotentna za takve stvari pa čekam da netko malo jači od mene nešto pokrene, sitna sam riba spram sindikata i udruge- grupe su uvijek ipak jače.

    • Eliza Jones on 27/02/2016 at 18:35

      je, je, obožavam takve što znaju što bi trebalo, ali oni siroti maleni ne mogu sami, pa čekaju da gospodin trebalo nešto napravi. i pritom svima napominju što bi gospodin trebalo trebao napraviti.
      hajde, pitanje za 500 000 kn: što mislite kako i zašto je udruga nastala? i što joj je svrha? (osim, naravno, ispunjavanja vaših glazbenih želja)

      • zvijezda Danica on 28/02/2016 at 22:50

        ah, teško riješiti i svoje privatne probleme, a kamoli globalne :D

        • Eliza Jones on 28/02/2016 at 23:30

          ma noooooo! nemoguće! teško?
          a što smo mi? čarobnjaci? dobre vile? nda. vama teško privatne probleme rješavati, ali mi trebamo i globalno zatopljenje -_-

          • zvijezda Danica on 01/03/2016 at 00:47

            Ni ne mislim da ste čarobnjaci, vilenjaci , ovo-ono i nitko ne kaže da vi morate rješavati globalne probleme (odnosi se naravno na probleme u školstvu), ali ipak su grupe poput sindikata i udruge malo jače.
            Što ću ja jadna sama kad ponekad jedva riješim i svoje privatne probleme, a o ovima da ne govorim, no najviše mi zasmeta kad vidim oko kakvih gluposti se diže hajka (kurikulumi, odgoji…), pridaje se pažnja nebitnim stvarima, a pogledajte kakvi se problemi dešavaju u našim školama. Najzanimljivije mi je kad djeca u školi slušaju nekakva predavanja o nasiljima, a isti dan se u školi nasilje dogodi. Nastavnici nerealno ocjenjuju zbog razno-raznih pritisaka što nije za zamjeriti- bolje ići linijom manjeg otpora (svaka čast iznimkama, mislim na one koji se bore protiv vjetrenjača). Pa kako da već jednom netko tome ne stane na kraj? U kojoj državi još imate anonimne prijave? Nastavnici sve češće bivaju javno poniženi jer nemaju odgovarajuće oružje u rukama, ja se pitam dokle? Evo, novi ministar je sjeo u svoju fotelju , trebalo ga se odmah pritisnuti po tom pitanju, no sindikat je tu bio impotentan što je njihova svakodnevnica.
            Treba prije rješavati primarne probleme, a ne odmah lupat po reformi kurikuluma, jer je kao dosadašnji zastario. Nama nisu najveći problem programi, teške torbe i sl. gluposti, mi imamo puno, puno, težih problema (nešto od njih sam već navela) od koji je trebalo krenuti , ali naravno, kreće se od nebitnog.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne