(24 sata) ‘Bubanje’ napamet bespotrebnih definicija i Äinjenica je problem hrvatskog Å¡kolstva, kažu mnogi profesori i roditelji. Nitko ne osporava da uÄenici moraju razvijati osnovnu vjeÅ¡tinu pamćenja. Lijepo je vidjeti djecu koja znaju izrecitirati pjesmu napamet. To je neÅ¡to Å¡to je korisno za mozak i razvoj. MeÄ‘utim svi se dobro sjećamo da smo u Å¡koli uÄili fakte i godine koje smo već sljedećeg dana zaboravili. ÄŒesto to kratkoroÄno znanje nije naÅ¡lo primjenu. DoduÅ¡e, neki su tome prirodno skloni pa izrastu u dobre natjecatelje na kvizovima, meÄ‘utim takvi su rijetki kao i oni koji lijepo pjevaju.
ÄŒesto se može Äuti da mnoga djeca koja su zavrÅ¡ila srednje Å¡kole ne znaju uÄiti i ne razumiju ono o Äemu uÄe, Äitaju, govore i ne povezuju te informaciju u smislenu cjelinu. Kako rijeÅ¡iti taj problem? Može li Kurikulum biti spasonosno rjeÅ¡enje za pretrpanost i manjak angažmana uÄenika? Je li Å¡kola jednostavno dosadna u usporedbi s svime Å¡to okružuje djecu – igre, filmovi, mediji, druÅ¡tvene mreže itd… Može li se uopće Å¡kola s time natjecati?
Dok to bude pisalo u planu&programu odnosno kurikulumima koje propisuje Ministarstvo.
InaÄe, velik broj nastavnika inzistira na apsolutnom minimumu minimuma “bubanja”, a pokuÅ¡avaju uÄenike natjerati da razmiÅ¡ljaju. MeÄ‘utim, ja otprilike jednom mjeseÄno Äujem “profesore, nemojte da moramo razmiÅ¡ljati, dajte da nauÄimo i odgovaramo i kvit”. Kod mene je “bubanje” dovoljno za dvojku, ne viÅ¡e, ali onda zbilja treba nabubati. Pa ti biraj. Ako ti se ne “buba”, izvoli razmiÅ¡ljati.
Pa naravno da moraju za poÄetak nauÄiti neke Äinjenice, a tek onda dolazi razumijevanje gradiva. Meni je smijeÅ¡no kad svi inzistiraju na nekom silnom “razumijevanju” – bez Äinjenica…
I istina je da klinci viÅ¡e vole Å¡trebati napamet, nego ukljuÄiti moždane vijuge