9 Comments

  1. Svaka čast Josipe!
    Svaka čast!
    Voljela bih da kompetentni ljudi poput tebe odlučuju o smjeru
    plovidbe našeg obrazovnog sustava, a ne stranački podobnici.

    1. A tko zna kakav bi i Josip bio da dođe za ministra.
      Vjerojatno se i Jovanović prije ministrovanja puno razlikuje od Jovanovića za vrijeme ministrovanja.
      Tako vam je to kolegice s nama Hrvatima. Nama bi najbolje bilo da vlada i ministri budu oni koji izgube na izborima u npr. Skadinaviji. Neka su drugi u Švedskoj, nama bi bili dobri.

        1. A zašto bi ja ostavio svoje puno ime i prezime?
          Daj mi jedan dobar razlog da to učinim, samo nemoj please fraze tipa “stati iza svog stava” “ne bojim se javno izreći svoj stav” i sl.
          I što da sam napisao neko ime, kako znaš da su i ostali potpisani s pravim imenom?

          1. Dragi goste,
            zalutao si na naš portal. Ovdje smo borci i malobrojni smo, a takvih komentara nam je pun nos. Odi na dnevno.hr, tamo je prava hrvatska većina…

          2. ana upravo oni s portala dnevno tako šalju neistomišljenike sa svojih stranica. čovjek ima pravo izraziti svoj stav makar se ni ja s njim ne slažem. očito je da ne radi u prosvjeti jer da radi ne bi branio talibanovića.

  2. A što bi ja radio na ovom portalu da ne radim u prosvjeti?
    I kako si ti to i po čemu zaključio da ja branim Jovanovića?
    Samo sam rekao da bi i Josip kad bi bio ministar vrlo vjerojatno provodio politiku vlade ili inače ne bi bio ministar.
    Zato, proširite svoju ljutnju šire od Jovanovića, a da ne bude zabune, o njemu kao ministru mislim sve najgore i na prošlim izborima nisam glasao za nikoga od trenutno vladajućih.

  3. Ne vidim nekog smisla napadati gospodina Noname. Čovjek je rekao što misli, a svatko se može s njim složiti ili ne složiti.
    Ako nismo tolerantni prema drugačijem stavu, po čemu se razlikujemo od lika kojeg želimo opozvati?
    Točno je – kolega Josip može biti genijalan, kakvim se i pokazao u navedenoj emisiji, no, kakav bi bio ministar nitko ne može znati dok se to ne dogodi.
    Ako se ne slaže s politikom Vlade, ministar se može zahvaliti i otići – nitko od njih ne ostaje bez posla i prihoda, ne bi bio kruha gladan! No, za to treba biti malo više čovjek, a malo manje političar!
    Međutim – u cijeloj priči nije najveći problem Jovanović. On će otići, danas ili za dvije godine! Problem su oni koji ostaju u Ministarstvu! Ta ne piše Jovanović zakone i pravilnike – tu je armija niže rangiranih piskarala koji nemaju veze o školstvu, a pišu dokumente! Ne samo ministra – sve njih treba šupirati iz ministarstva.
    Jovanović je slika nas samih! I opet kažem – pogledajte liječnike – nema više radne obaveze! Tko se u zbornici usudi štrajkati dva mjeseca? Javno stati iza kolega koje ravnatelj želi otpustiti?
    Ima nas 90 tisuća visokoobrazovanih, a svaki ministar je obrazovanje napucavao kako mu se prohtjelo! Što to govori o nama?

  4. u demokratskim društvima postoji instrument ministrove ostavke. siguran sam da kolega josip ne bi prihvatio dužnost ministra bez da premijeru ne obznani vlastiti program obrazovne politike, bez da jasno ne zacrta ciljeve i vremensku realizaciju ciljeva. kad bi kolega josip vidio da vlada odbija provoditi njegov program već radi suprotno, sazvao bi konferenciju za tisak i ponudio premijeru ostavku uz obrazloženje zašto to radi.
    u našoj političkoj nekulturi se smatra da nema ministar što misliti. tu su veliki vođe(partija) koji misle a svi ostali su poltroni koji nekritički moraju provoditi njihove zamisli makar bile i protunarodne. ovaj naš je upravo takav.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!