Prije nešto manje od godinu dana predstavnici Udruge “Nastavnici organizirano” bili su u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kako bi predali peticiju nastavnika i učitelja kojom se traži uvođenje učinkovitih pedagoških mjera. Jedna od predloženih mjera je suspenzija ili udaljavanje nasilnih, agresivnih i neobuzdanih učenika s nastave s ciljem zaštite ostalih učenika u razredu i neometanog odvijanja nastavnog procesa. U jednosatnom razgovoru rečeno nam je da učitelji i nastavnici “nisu dovoljno educirani procijeniti i odlučiti koga i kada udaljiti s nastave”.
Istovremeno, učenici i učitelji OŠ Otona Ivekovića u Zagrebu bili su prepušteni slučaju i primorani boraviti u istoj učionici s nasilnim dječakom kojemu nitko nije znao i htio pružiti pomoć ili uputiti dijete na opservaciju, savjetovanje i slično.
Godinu dana kasnije Udruga “Nastavnici organizirano” prikupila je preko 8000 potpisa kolega prosvjetara i, u malom postotku, roditelja i ostalih građana. Istovremeno, učenici i roditelji OŠ Otona Ivekovića prikupili su hrpicu odgovora iz nadležnih institucija u kojima svi peru ruke od rješavanja situacije. Koja je veza između Udruge i spomenutih roditelja? Ukratko, da se sustav pedagoških mjera reformirao na prijedlog Udruge, ove jeseni učenici OŠ Otona Ivekovića ne bi bili u strahu od djeteta koje s njima pohađa nastavu.
Da apsurd bude veći, u najnovijem priopćenju iznjedrenom iz MZOS-a objašnjeno je da je “dogovoreno zapošljavanje socijalnog pedagoga, a za učenike, njihove roditelje i djelatnike škole u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje organizirat će se radionice preventivnih programa.”
Dakle, s roditeljima i učenicima OŠ Otona Ivekovića vjerojatno će se raditi na prevenciji nasilja kako se ne bi previše izmicali ili migoljili dok ih dijete, kojemu sustav očito ne može pomoći, nabija šakom ili gađa olovkama, šestarima i stolcima.
Također, dok su godinu dana ranije ignorirali zahtjeve 8000 stručnjaka (koji se svakoga dana na svom radnom mjestu sreću s konkretnim problemima) za promjenom sustava objašnjavajući da škola “nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova”, sada se odjednom proglašavaju nadležnima samo za obrazovanje, a ne i za odgoj.
Dalje, MZOS navodi da „Prijedlozi za provedbu nastave u kući, kao i individualne nastave, nemaju zakonsko uporište te ih Ministarstvo ne može odobriti“.
U svojoj skromnosti Ministarstvo ne navodi tko je bio dužan kreirati zakonska uporišta kako bi se traženo moglo odobriti.
Najgore od svega je što ovakvim hladnokrvnim, ciničnim i bezobraznim izljevom licemjerja nitko nije nimalo iznenađen. Već je postalo općeprihvaćeno da je MZOS oduvijek bio institucija za zapošljavanje nestručnih, neiskusnih i nesposobnih. Jedina svijetla točka u cijelom slučaju jest da su o ovoj nevjerojatnoj nesposobnosti sada počeli svjedočiti i širi slojevi građanstva i da svakim korakom, svakim potezom i svakim priopćenjem, interesna zajednica zaposlenih u tom ministarstvu samo još dublje kopa jamu sama sebi. No, kako se pokazalo, jedini koji će u nju upasti bit će ministar – doduše, zasluženo, kao i svi prije njega – dok će ostali nastaviti po starom, s aktivnostima zbog kojih bi u normalnim državama završili na sudu zbog strateške sabotaže i nacionalne veleizdaje, dok će u Hrvatskoj samo nastaviti redovno primati svoju plaćicu za “posao” koji obavljaju. Nemojmo na kraju zaboraviti i čuvenu “Konferenciju o nasilju u školama” nakon koje je Ministarstvo ponudilo na raspravu nevjerojatan „Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima“ čime je pokazalo da probleme namjerava “rješavati” isključivo beskrajnim birokratiziranjem jer im je bilo što drugo očito izvan dometa.
Naslov teksta potpuno je promašen i netočan. Evo samo jednog primjera koji to potvrđuje.
U organizaciji „Konferencije o nasilju u školama“ Ministarstvo se istaknulo upravo zainteresiranošću, stručnošću i sposobnošću. Osigurani su vrhunski tehnički uvjeti uključujući i prijenos tijeka konferencije. Režiseri konferencije na sve su mislili do takvih detalja da su osigurali i publiku koja će pljeskati i zviždati.
Malo su možda zakazali jedino sastavljači programa konferencije koji u pozivu, iako je organizator i to unaprijed pomno isplanirao, nisu naveli uz kojeg govornika ide klap-klap, a uz kojeg fiju-fiju.
Od svih govornika na konferenciji zviždanje je bilo predviđeno samo za predsjednica udruge NO. Počašćena je zvižducima kao jedina govornica koja je došla iz razreda i jedina koja nije došla govoriti isključivo u svoje ime. Govorila je u ime 8000 potpisnika peticije za reformu pedagoških mjera.
Ministarstvo se pokazalo zainteresirano, stručno i sposobno kad se nečeg prihvati i kad je to u njegovoj nadležnosti. Kako smo nedavno saznali u nadležnosti mu nije odgoj pa jest valjda onda ne-odgoj.