Zviždanje i ismijavanje na “stručnoj” konferenciji u organizaciji MZOS-a

U atmosferi koja bi više bila karakteristična za nogometnu utakmicu – nedostajao je samo Zdravko Mamić iako je njegov duh, izgleda, itekako bio prisutan – u ponedjeljak je u zgradi MZOS-a održana “Konferencija o nasilju u školama” za koju je bilo najavljeno da će uspostaviti dijalog i pokušati napraviti prve korake u rješavanju problema sve slabije radne atmosfere u hrvatskim školama. Međutim, dogodilo se upravo suprotno: ideje i prijedlozi koje je iznijela Sanja Lukić, predsjednica udruge “Nastavnici organizirano”, naišli su na bučno negodovanje i neodobravanje, pa čak i zviždanje kao da je riječ o manifestaciji na kojoj su većinu publike činili nogometni navijači, a ne stručnjaci iz područja obrazovanja.

Jovanovićev poltronski stroj u punom pogonu

Još dok je konferencija bila u pripremi, neki kolege su izrazili skepsu da će se tamo dogoditi išta bitno. Međutim, iako smo se nadali, ali i bili spremni na sve, Jovanovićeva poltronska mašinerija nadmašila je sva očekivanja. Dok su sva ostala izlaganja bila saslušana u miru i tišini, predavanje predsjednice naše udruge (čije bilješke možete preuzeti ovdje) nakon nekog vremena počelo se prekidati zvižducima i glasnim negodovanjem. Zbog toga je Sanja Lukić nekoliko puta morala stati i pričekati da se publika smiri da bi na je na kraju voditeljica konferencije prekinula jer je “isteklo vrijeme”.

Što se tiče ostalih izlaganja, kako je jedan od kolega koji su pratili konferenciju preko interneta slikovito opisao, opći dojam je bio: “Što su govornici udaljeniji od neposrednog rada s djecom, to su napravili više fantastičnih programa i projekata koji imaju urnebesno dobre evaluacije! Svi su oni puni dobre volje, izvrsno su raspoloženi i prepuni savjeta za bijednike koji, eto, nisu sposobni za takve sjajne uspjehe. Oni koji svakodnevno provode 4-5 sati u razredu frustrirani su, neraspoloženi i slabo uspijevaju prikriti nemoć i očaj.”

Pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se nešto radi

Ono što je jasno svakome tko je gledao ili bio prisutan jest da su sudionici konferencije bili pažljivo birani prema mjerilima ministra, a kako bi se napravila pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se nešto radi. Od strane organizatora najavljeni su i “zaključci” konferencije, ali ne sumnjamo da će, ukoliko se uopće objave (ne bi bilo prvi put da se na tako nešto jednostavno “zaboravi”), biti potpuno beskorisni, općeniti i neprimjenjivi u praksi poput većine propisa i smjernica koje su izlazile iz ovog ministarstva proteklo desetljeće, a i dulje.

Također, ono što Jovanovićevi statisti ne razumiju – ili ih, vjerojatnije, nije ni briga dok god su u toplom i sigurnom i nevjerojatno je njihovo neshvaćanje kako se to brzo može promijeniti – jest da su negodovanja i zvižduci upućeni Sanji Lukić zapravo upućeni i prema sad već gotovo 8000 nastavnika i stručnjaka koji su potpisali peticiju udruge “Nastavnici organizirano”. Stječe se dojam da je jedan od ciljeva konferencije zapravo bio da se utiša udrugu u svojim zahtjevima za rješavanjem problema nasilja.

Od sada i formalno: s MZOS-om je dijalog nemoguć

Zaključak je prilično jasan: s ovakvim Ministarstvom razgovarati se ne može. Nije da ne želimo jer želimo. Nije da mislimo da ne treba jer znamo da treba, ali jednostavno nije moguće.

Pretpostavljali smo to i ranije, nakon mjeseci i mjeseci ignoriranja stvarnosti od strane vrhuške i izbacivanja nesuvislih “argumenata” na zahtjeve tisuća učitelja i roditelja, nakon svih izjava, najava i odluka koje je aktualna “obrazovna” vlast iznjedrila, ali barbarsko i necivilizirano ponašanje kojemu se u ponedjeljak moglo javno svjedočiti, stavilo je točku na “i” i pokazalo jasno, nedvosmisleno i službeno da je riječ o nestručnoj hunti koja je okupirala zgradu iz koje vladaju hrvatskim obrazovanjem s nimalo više mozga, razuma i tolerancije nego njihovi HDZ-ovi prethodnici iz era Fuchsa, Primorca, Pugelnika, Ljilje Vokić…