Zviždanje i ismijavanje na “stručnoj” konferenciji u organizaciji MZOS-a

U atmosferi koja bi viÅ¡e bila karakteristična za nogometnu utakmicu – nedostajao je samo Zdravko Mamić iako je njegov duh, izgleda, itekako bio prisutan – u ponedjeljak je u zgradi MZOS-a održana “Konferencija o nasilju u Å¡kolama” za koju je bilo najavljeno da će uspostaviti dijalog i pokuÅ¡ati napraviti prve korake u rjeÅ¡avanju problema sve slabije radne atmosfere u hrvatskim Å¡kolama. MeÄ‘utim, dogodilo se upravo suprotno: ideje i prijedlozi koje je iznijela Sanja Lukić, predsjednica udruge “Nastavnici organizirano”, naiÅ¡li su na bučno negodovanje i neodobravanje, pa čak i zviždanje kao da je riječ o manifestaciji na kojoj su većinu publike činili nogometni navijači, a ne stručnjaci iz područja obrazovanja.

Jovanovićev poltronski stroj u punom pogonu

JoÅ¡ dok je konferencija bila u pripremi, neki kolege su izrazili skepsu da će se tamo dogoditi iÅ¡ta bitno. MeÄ‘utim, iako smo se nadali, ali i bili spremni na sve, Jovanovićeva poltronska maÅ¡inerija nadmaÅ¡ila je sva očekivanja. Dok su sva ostala izlaganja bila sasluÅ¡ana u miru i tiÅ¡ini, predavanje predsjednice naÅ¡e udruge (čije biljeÅ¡ke možete preuzeti ovdje) nakon nekog vremena počelo se prekidati zvižducima i glasnim negodovanjem. Zbog toga je Sanja Lukić nekoliko puta morala stati i pričekati da se publika smiri da bi na je na kraju voditeljica konferencije prekinula jer je “isteklo vrijeme”.

Å to se tiče ostalih izlaganja, kako je jedan od kolega koji su pratili konferenciju preko interneta slikovito opisao, opći dojam je bio: “Å to su govornici udaljeniji od neposrednog rada s djecom, to su napravili viÅ¡e fantastičnih programa i projekata koji imaju urnebesno dobre evaluacije! Svi su oni puni dobre volje, izvrsno su raspoloženi i prepuni savjeta za bijednike koji, eto, nisu sposobni za takve sjajne uspjehe. Oni koji svakodnevno provode 4-5 sati u razredu frustrirani su, neraspoloženi i slabo uspijevaju prikriti nemoć i očaj.”

Pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se nešto radi

Ono Å¡to je jasno svakome tko je gledao ili bio prisutan jest da su sudionici konferencije bili pažljivo birani prema mjerilima ministra, a kako bi se napravila pažljivo izrežirana predstava s ciljem da se stvori lažni dojam da se neÅ¡to radi. Od strane organizatora najavljeni su i “zaključci” konferencije, ali ne sumnjamo da će, ukoliko se uopće objave (ne bi bilo prvi put da se na tako neÅ¡to jednostavno “zaboravi”), biti potpuno beskorisni, općeniti i neprimjenjivi u praksi poput većine propisa i smjernica koje su izlazile iz ovog ministarstva proteklo desetljeće, a i dulje.

TakoÄ‘er, ono Å¡to Jovanovićevi statisti ne razumiju – ili ih, vjerojatnije, nije ni briga dok god su u toplom i sigurnom i nevjerojatno je njihovo neshvaćanje kako se to brzo može promijeniti – jest da su negodovanja i zvižduci upućeni Sanji Lukić zapravo upućeni i prema sad već gotovo 8000 nastavnika i stručnjaka koji su potpisali peticiju udruge “Nastavnici organizirano”. Stječe se dojam da je jedan od ciljeva konferencije zapravo bio da se utiÅ¡a udrugu u svojim zahtjevima za rjeÅ¡avanjem problema nasilja.

Od sada i formalno: s MZOS-om je dijalog nemoguć

Zaključak je prilično jasan: s ovakvim Ministarstvom razgovarati se ne može. Nije da ne želimo jer želimo. Nije da mislimo da ne treba jer znamo da treba, ali jednostavno nije moguće.

Pretpostavljali smo to i ranije, nakon mjeseci i mjeseci ignoriranja stvarnosti od strane vrhuÅ¡ke i izbacivanja nesuvislih “argumenata” na zahtjeve tisuća učitelja i roditelja, nakon svih izjava, najava i odluka koje je aktualna “obrazovna” vlast iznjedrila, ali barbarsko i necivilizirano ponaÅ¡anje kojemu se u ponedjeljak moglo javno svjedočiti, stavilo je točku na “i” i pokazalo jasno, nedvosmisleno i službeno da je riječ o nestručnoj hunti koja je okupirala zgradu iz koje vladaju hrvatskim obrazovanjem s nimalo viÅ¡e mozga, razuma i tolerancije nego njihovi HDZ-ovi prethodnici iz era Fuchsa, Primorca, Pugelnika, Ljilje Vokić…

8 Comments

  1. “Ministarstvima pečat daju ministri. Kako stoje stvari s bivÅ¡ima i sadaÅ¡njim?
    I sadašnji i Primorac stručnjaci su u svom području. Primorac, čini mi se u genetici. Sadašnji u … Zna li netko, ja se ne mogu sjetiti?
    Naša bivša Ljilja došla je iz školstva i u školstvo se vratila. Sadašnji došao niotkud. Lijepo, i on se ima gdje vratiti.
    Kad je već bilo nemoguće naći nekoga tko se istovremeno razumje i u znanost i u obrazovanje i u Å¡port, najbolji je izbor bio naći nekoga tko se u niÅ¡ta ne razumije.”

  2. Sanjao sam sinoć:
    sjede Mamić i g. ministar u nekom finom bircu, piju fina pića, fino razgovaraju, fino se smješkaju, grle se i sve se uljudno ispričavaju. Ulazi kolegica Sanja Lukić. G. ministar joj ide pognute glave, nešto mu neugodno,
    pa se ispričava,
    pa naziva,
    pa pita kad će biti objavljeni ti zaključci,
    pa dodaje da se nikako ne zaboravi javna isprika – ipak je kaže zviždano unašoj kući, naša je to odgovornost…

    E sad, ako ovo nije bio samo san, molim administratore ovog portala da izbrišu sve moje ružne i zlobne dosadašnje komentare.

  3. Nije se samo zviždalo. Uglavnom se pljeskalo. Ne znam čemu se to pljeskalo čak i onima koji su govorili a da nisu ništa rekli. I Sanja je mogla dobiti pljesak. Samo nije smjela iznositi stavove nastavnika. Ako je željela da joj se plješće trebala je pitati ministra što da govori. Jer tko su to nastavnici. Što oni znaju o odgoju i obrazovanju. Oni bi valjda samo kažnjavali i nije im jasno da učenici ne smiju čuti za riječ kazna, a kamoli je osjetiti. Za utjehu Sanji, bolje sto takvih zvižduka nego jedan dogovoreni pljesak.

  4. Bravo, bolje sto takvih zvižduka nego jedan dogovoreni pljesak!

    Kolateralna žrtva ovakve politike bit će upravo djeca!

Comments are closed.