(213x44)
(180x156, prozirni)
(180x156, bijeli)
Na današnjem sastanku u Minstarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, nastavnici Ana Majnarić i Dalibor Perković predstavili su nacrt prijedloga “mikro-reforme” školskog sustava. Riječ je o desetak točaka koje bi se mogle uvesti bez ikakvih organizacijskih i financijskih troškova na razini Ministarstva i uvelike bi poboljšali kvalitetu nastave u hrvatskim školama isključivo administrativnim djelovanjem.
Zamjenica ministra Marija Lugarić obećala je da će se o prijedlozma detaljno raspraviti jer ništa se, pa čak ni isključivo administrativne izmjene, ne mogu raditi preko noći i bez rasprave, ali je pokazala interes za prezentirane prijedloge i načelno se složila da su neki od njih korak u dobrom smjeru u odnosu na stanje koje trenutno vlada.
Bravo Dalibor, ovo je stvarno kratki i skoro bezbolni ali nužni rez. Sa svim točkama se slažem i nisu teško provedive.
Bravo kolega, ovaj prijedlog sadrži sve bitne činjenice i probleme s kojima se svakodnevno susrećemo u praksi, o kojim stalno međusobno diskutiramo, ali se ti naši prijedlozi iz baze uporno ne prihvaćaju.Mislim da bi bilo jako korisno da se s prijedlozima preko sindikata upoznaju svi djelatnici te da se provede šira akcija da se prijedlozi usvoje od strane Ministarstva. ( posebno bi bilo korisno riješiti problem učenika koji zaista stalno remete nastavni proces i onemogućuju ostaloj djeci ustavno pravo na obrazovanje,pred tim problemom svi stavljaju glavu u pijesak i pozivaju se na prava djece, a zaboravljaju na prava tihe većine!)
Pozdrav!
Mislim da ste ovim dokumentom rekli vrlo bitne stvari,ujedno naglas rekli ono sto većina učitelja mislI.Ja već godinama trubim o istim ovim stvarima ali nazalost nitko to ne čuje.Mislim da bi i ravnatelji morali biti ti koji bi morali prema ministarstvima ići sa ovakvim prijedlozima.Ali nazalost ravnatelji često zaboravljaju ,nakon kratkog vremena ,kako je bilo u učionici.
Pohvaljujem i podržavam .
Nadam se da će ove prijedloge nadležni u sindikatima proučiti i sa svoje strane napraviti “pritisak” prema ministarstvu. Slažem se sa svim prijedlozima , posebno sa zadnjim, jer nam je prije nekoliko tjedana ravnatelj rekao kako je dežuranje na hodniku daleko važnije nego održavanje nastave.
Pohvaljujem i apsolutno podržavam svaku napisanu riječ. Krajnje je vrijeme da se nešto poduzme jer srljamo u propast.
Kao nastavnica u strukovnoj, i sada ponovo i u osnovnoj skoli, ali i kao predsjednica udruge Slobodna skola, podrzavam ove prijedloge u nadi da su to samo pocetni koraci koji ce obrazovanje uciniti prihvatljivim za sve sudionike. Malo mi se cini da je u ovoj prici ipak naglasak na nastavnicima, koji su predugo zanemarivani i zatrpavani administrativnim poslovima. No, nadam se da ce doci vrijeme kad cemo u centar staviti ucenika i reforme, bile one mikro ili istinske raditi po mjerilu ucenika i ucenja. Ucenje, usvajanje zivotno vaznih vjestina i znanja je ono cemu se trebamo okrenuti. Svakako ucenje radi ucenja i znanja a ne radi ocjena. Mislim da se prije svega trebamo odrediti glede toga kakvog to mladog covjeka mi zelimo stvoriti i koje su mu kompetencije bitne za zivot i rad u novom dobu. Kad o tome zrelije razmislimo vidjet cemo da i mikro reforme ne vode ostvarivanju ciljeva obrazovanja za novo doba. No, u svakom slucaju sretno s ovim nastojanjem. Dobro je znati i da nova Vlada i novo Ministarsvo ima sluha za promjene. Pri tome treba voditi racuna da se ne srlja grlom u jagode i da ucenik ipak dodje u sredistu. Prije znanja i kompetencija moramo razmisliti o pravima ucenika na ucenje na nacine koji su primjereni slobodnom covjeku i djetetu. Doslo je krajnje vrijeme da ih pocnemo tretirati kao ljude a ne kao zatocenike sustava koji smo mi odrasli osmislili i u kojem smo svi manje ili vise patili. Ipak i dalje ponavljamo iste sheme i cudimo se sto sve manje idu u korak s nama.
Pohvaljujem i podrzavam.
Podržavam i potpisujem sve navedeno! Učenicima treba omogućiti da na nastavi zaista uče. Usto, na minimum bi trebalo smanjiti sve ometače nastave i osvijestiti nastavnike, učenike i njihove roditelje da je znanje bitnije od ocjene.
U potpunosti podržavam navedene zahtjeve jer smatram da su navedene polazišne točke navedenih zahtjeva marginalizirale znanje, školstvo, ali i učenike o kojima Dragana i govori. Cijeli problem sliči onome: “Što je prije nastalo, koka ili jaje?” Hoću reći da slobodan nastavnik, neopterećen brojanjem tjedana kada će pisati test ili rješenje o ukoru, doprinosi i slobodnoj školi i slobodnom pristupu znanju. Dakako da trebamo mijenjati pravila koja nisu dobra, ali prije svega trebamo početi mijenjati sebe.