Piše: Zvonimir Bušić, prof.
Neki novi George Orwell mogao bi zamisliti distopijsko društvo u kojem Dare Bubamare i Bube Corelliji postaju štovaniji i kredibilniji pedagoški standard nego učitelji. To bi bilo društvo devolucije u kojem samoprozvani insekti mezozojskih gabarita počinju stvarati vrijednosne sustave koji određuju zajednicu.
Zamišljao bi depresivno i inertno društvo čiji su lideri redom vrsni tumači prošlosti, ali nikakvi anticipatori budućnosti.., tvorci etnosustava desetljećima zarobljenog unutar vlastitih svjetonazorskih ratova, umjesto slobodnog u sinkronicitetu vlastitih prirodnih i društvenih potencijala.
Svoju djecu oni bi nagrađivali kada prepisuju u školskim klupama, prepisivanje su tretirali vještinom. Škole su tretirali mjestima gdje im djeca ubijaju vrijeme dok oni rade, a učitelje su interpretirali zapisničarima ubijanog vremena, pa danas za posljedicu čak i suci Ustavnog suda ili premijeri mogu bestidno krasti njihov novac.
Postali su letargičan narod koji je izgubio osjete na korupciju i nepotizam, ali zato iste istančao na međusobnu netoleranciju i jal. Postali su indiferentno društvo koje je izgubilo sposobnost prosuđivanja vlastitih prioriteta. Postali su dezorijentirana zajednica ljudi koja se boji vlastite budućnosti jer zna da će tamo morati bolje, više, jače… i skupa!
Dok im se intelektualni, gospodarski i biodinamički potencijal rasipava kroz tekuće stoljeće, oni sjede u svojim vremenskim kapsulama i analiziraju ono već davno proteklo.
… Kad prodajete instituciju Učitelja, kupujete svijet distopije!