Ovogodišnji datum parlamentarnih izbora je malo neobičan, svi će se složiti. Navikli smo da se izbori održavaju nedjeljom, kad ono, odjednom – srijeda. Ali, što je, tu je – rekli su srijeda, bit će srijeda. Nitko ne vidi nekih posebnih problema u tome, osim jedne osobe.
Ministar Fuchs već je počeo uspaničeno naricati o “nadoknadi nastavnog dana”.
Različiti mediji prenose kako se ministar osvrnuo na datum riječima: “Mi sad moramo početi razmišljati što ćemo s ovim genijalno odabranim danom izbora. Mora se utvrditi treba li nadoknađivati taj dan u školama ili ne”, i zabrinuto se zapitao kako će se isplaćivati dnevnice mentorima na šest za taj dan planiranih i organiziranih državnih natjecanja, ako je taj dan neradan.
A mi ne možemo ne zapitati se, koliko bi tih mentora putovalo sa svojim učenicima na državno natjecanje bez dnevnice, makar se radilo o radnom danu? Koliko tih mentora neće u svojoj školi ni stručnu zamjenu dobiti, nego će sate provedene u pratnji učeniku na državnom natjecanju kasnije nadoknađivati bez naknade?
Koliko razrednika putuje na terensku nastavu u Vukovar subotom, nedjeljom, državnim praznikom, s dnevnicama kakve bi dobili i bilo kojim radnim danom? Mnogi kreću za Vukovar usred noći, usred noći se i vraćaju, a ujutro su na nastavi u 8 sati. I to nikome nije sporno.
Ali ova jedna srijeda, majko mila! Pa propast će cijeli obrazovni sustav zbog nje!
U apsurdno dugoj nastavnoj godini koja broji 183 radna dana – a, sjetimo se, Zakon o odgoju i obrazovanju propisuje da nastavnih dana mora biti najmanje 175, ministar smatra da se jedna neradna srijeda mora OBAVEZNO nadoknaditi, jer propast će nam školska godina i ministarstvo i cijeli obrazovni sustav ako, zamislite li tragedije, ove godine budemo imali samo SEDAM, a ne OSAM radnih dana viška!
Nismo naivni. Jasno nam je da su se vladajući svim silama obrušili na odluku predsjednika države. Ali da se učenici i učitelji izvlače kao argument protiv? U stilu: kada, ako ne sada? Nismo bitni kad se dijele koeficijenti, nismo bitni kad roditelji pravdaju n puta po 3 dana izostanka, nismo bitni kad nas napadaju (učenici, roditelji, mediji… ), nismo bitni kada se ni četiri godine nakon potresa škole nisu obnovile, nismo bitni kad odrađujemo dopunski rad, državne mature, nacionalne ispite, inventure, kad navlačimo i slažemo udžbenike, nismo bitni kada nam treba omogućiti papir za kopiranje i fotokopirni stroj, ni kad odrađujemo sastanke, sjednice, nastavu ujutro, a ŽSV popodne, kad radimo prekovremeno dok pripremamo učenike za natjecanja jer s jednim ili ni jednim satom dodatne ne stigneš ništa, nismo bitni kad u neklimatiziranim učionicama danima radimo na +35, nismo bitni nikada.
Pa ni tada.
Bitan je ovaj jedan neradni dan. Njega svakako moramo nadoknaditi. On će sve spasiti.