Od danas i službeno više nismo država, nego cirkus

Preneseno s bloga Pax et Discordia

U proteklih godinu, godinu i pol, naslušali smo se raznih izjava koje su mnoge građane natjerale da se zapitaju jesu li ljudi koji vladaju Hrvatskom, službeno, političari ili komedijaši? Prve sumnje krenule su još u vrijeme predizborne kampanje, s tragikomičnim plakatima Kukuriku-koalicije u kojima je tadašnji kolumnist portala Index.hr, Tomislav Klauški, prvi prepoznao umotvorine dostojne Grupe TNT, a da nije riječ o ekscesu, pokazalo je i nastavljeno ponašanje u istom stilu kad je ta ista Grupa TNT zbilja i zasjela u Banske dvore.

I ako je do sada bilo ikakvog dvoumljenja da je aktualnoj družini prirodnije bavljenje groteskom i cabaretom nego politikom, današnja izjava premijera Zorana Milanovića glavom i bradom otpuhala je i zadnju sumnju. Biti loš političar, donositi pogrešne odluke, pisati loše zakone, na položaje postavljati potpuno krive ljude, sve to spada u repertoar loših političara i nesposobnih menadžera. Međutim, davanje izjava koje bi, u nekim drugim okolnostima, natjerale na smijeh, ali koje u situaciji kad ih daje premijer države u kojoj živimo izazivaju fizičku mučninu, oznaka je potpunih diletanata i lakrdijaša protiv kojih se ne treba boriti politički, nego medicinski, i kojima bi trebalo pomoći tako da se pokrene proces ocjene njihove sposobosti za rad.

Izjaviti, mrtav-hladan, da “Ingrid Antičević Marinović bolje govori engleski od nekih profesora engleskog jezika” nije politički gaf. Nije to ni uvredljiva izjava. To je strateška programska odrednica koja pokazuje da Hrvatska mora prijeći još dug put kako bi je se moglo nazvati državom. Nakon što su je neki dva desetljeća nazivali “labavom konfederacijom mafijaški ustrojenih lokalnih klanova”, s vodstvom koje se dijeli na dvije skupine – oni koji su već završili u Remetincu i oni koji su još na putu tamo – izgleda da će nova odrednica Republike Hrvatske biti “cirkuska predstava u kojoj se klaunovi smiju, a publika plače (i plaća)”.

Kad se sve pogleda u ovom svjetlu, sasvim je logično da se nastavnicima i učiteljima smanjuju plaće. Ako državni dužnosnici znaju engleski bolje od profesora engleskog (i to od svih njih, ni manje ni više nego Ingrid “pipl mast trast as” Antičević), ministri i službenici MZOS-a se bolje razumiju o obrazovni sustav od pedeset tisuća učitelja i nastavnika, onda zbilja te učitelje i nastavnike ne treba tretirati nikako drugačije nego polukvalificiranu radnu snagu koja služi isključivo za to da čuva djecu dok su roditelji na poslu. I u takvoj situaciji, tim i takvim učiteljima i nastavnicima zaista ne preostaje drugo nego da se poredaju iza HDZ-ove marionete Vilima Ribića jer, iskreno, ako se nalaziš u žrvnju između dva kamena, pri čemu te jedan koristi kao topovsko meso za svoje osobne interese, a drugi te otvoreno vrijeđa, pravi budalu od tebe, neprestano ti zavrće slavinu i ugrožava egzistenciju, ponižava na televiziji, radiju i u novinama, pa dobro, hajdemo privremeno sklopiti primirje s nekim koga, zaista, ne vodi naš, zajednički, nego samo njegov osobni interes, ali je bar regularni manipulator s jasno zacrtanim ciljem rušenja onog drugug, neuračunljivog komedijaša koji je od države napravio “pozorište u kući” i čije će konferencije za novinare izgledati prirodnije i iskrenije ako se u TV studiju na njih namontira konzervirani smijeh kao u američkim komedijama, pa kad se njega riješimo, možda će se cirkus ponovo pretvoriti u državu, pa se onda riješimo i onog prvog jer, zaista, ne možemo istovremeno protiv obojice.

Jer zaista, ovolika količina izrugivanja, ponižavanja, ismijavanja, omalovažavanja profesije koja je najvažnija za dugoročni opstanak nacije nije se valjala medijima čak ni u najcrnje doba HDZ-a. Remetinečki mališani su to bar radili potiho, malo po malo, daleko od očiju javnosti, onako kako se to i treba raditi, iza leđa i lopovski. Dok, s druge strane, “socijaldemokratska” vlast, izgleda, radi sve da, osim materijane, napravi i moralnu, psihološku štetu i nad hrvatskim građanima napravi cerebrocid. Ako ništa drugo, ako im se zbog toga i ne može suditi zbog nacionalne veleizdaje, onda bi se bar trebalo potruditi da se ovakve šarlatane i hohštaplere makne s vlasti što prije, prije nego što šteta koju rade postane prevelika. Pa makar morali ući u koaliciju i s crnim vragom.

4 Comments

  1. “I u takvoj situaciji, tim i takvim učiteljima i nastavnicima zaista ne preostaje drugo nego da se poredaju iza HDZ-ove marionete Vilima Ribića.” Da tim i takvim ne preostaje ništa drugo jer su nesposobni pokazati Ribiću crveni karton kojega već dugo zaslužuje. Pitam se samo zaslužejemo li ti i takvi bolje?

    1. S ovim se slažem. Međutim, jedina alternativa je kolektivno samoubojstvo, pa hajdemo kroz govna i blato ako već nema drugog puta. Kasnije možda naiđemo na neko smisleno raskršće.

      1. Činjenica je da od većine članova školskih sindikata Ribić ima podršku. Dakle ja sam u manjini i čudim se ovoj većini. Čudim se kako to podršku većine ne može dobiti Željko Stipić koji prema odluci o sastavu Pregovaračkog odbora za srednje škole neće biti njegov član. U pregovorima će nas dakle i nadalje zastupati samo Branimir Mihalinec najbliži suradnik Vilima Ribića. Članstvo NSZSŠH će vjerojatno reći što se može. Alternativa postoji, ali ona je u rukama članstva NSZSŠH.

        1. Naravno, govorio sam o alternativi za one koji nisu Ribičeve ribice. Oni koji jesu su ionako sretni i zadovoljni, bar s događajima u proteklih 30 sekundi.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!