Ovakvu sam poruku, nekako, očekivala od naše ministrice, Blaženke Divjak, povodom uskršnjih blagdana! Pri tom, ako ću baš iskreno, očekivala sam njeno obraćanje učiteljima, kao i roditeljima i učenicima i tijekom posljednja četiri tjedna! Posebno u početku, kada smo svi uvidjeli kako je potrebno mnogo, mnogo, mnogo više umješnosti, informatičkog znanja, vještina, vremena za pripremanje nastave na daljinu, za praćenje rada i komunikaciju s učenicima i roditeljima. Kada smo se doslovce preko noći morali snalaziti i suočavati s nizom nepoznanica, kada smo prvi tjedan dana gotovo jedino što smo radili pripremali smo nastavu, pokušavali uspostaviti kontakte s učenicima i roditeljima i spavali. Vjerovala sam kako će se tada naša ministrica osvrnuti na izvršitelje svojih naputaka. Kako će tada pojasniti Urbi et Orbi kako su i učitelji „na prvoj crti obrane“!
Ali svoju ministricu – nisam ni čula ni vidjela kako se obraća nama i osnažuje nas. Ni tada ni danas!
