Dnevnik jednog mobbinga, 4. dio

Zaključujemo naš popularni serijal s četvrtim nastavkom Dnevnika. Epilog cijelog “slučaja” ne postoji; u kolegičinoj školi sve je po starom, dok kolegica danas više-manje uživa u više nego zasluženoj mirovini. Ravnatelj je i dalje ravnatelj, nastavnici su i dalje nastavnici, a škola još uvijek stoji na istom mjestu. Ovdje se čak ne može primijeniti ni poslovica “Psi laju, karavane prolaze”. Hrvatske zbornice su dokazano posljednji bastioni hrvatske šutnje tako da kod nas karavane prolaze u potpunoj tišini.

Ponedjeljak, 22.07.2011.

Nazvala me gospođa pedagog na mobitel dok sam bila u posjetu bolesnoj majci u Splitu i to na zahtjev ravnatelja kako bi me obavijestila da hitno prekinem godišnji te dođem u Zagreb ispuniti razrednu knjigu do kraja. Također mi je suprug nakon toga javio da je prošli tjedan stigao telegram iz škole. U telegramu (pročitala sam ga tek po dolasku u Zagreb) gospodin ravnatelj također poručuje kako hitno moram završiti razrednu knjigu. Kada sam hitno prekinula godišnji odmor i došla u školu da to odradim, u razrednoj knizi nije bilo nikakvog popisa što treba još popuniti. Srećom, tu je bio psiholog pa mi je on ukazao na dvije stvari – početna stranica (uvijek to ispunim na samom početku nastavne godine i nije mi jasno kako mi je to promaknulo) i datumi do kada su profesori radili. Napominjem da je to bilo u srijedu 21.7. a školska godina traje do 31.8. Dakle ti datumi su zapravo još morali i pričekati. Također napominjem da su takve stvari uvijek rješavane nakon godišnjeg odmora – ljudi su u razrednoj knjizi dobili popise neispunjenih podataka. Uzela sam imenik i cijeli posao obavila za čitave dvije minute. Napominjem također da su mnogi ostali imenici bili nedovršeni ali samo nas 5 je dobilo telegram. Ostali su ih ispunjavali nakon dolaska s godišnjeg, kao i u prethodnom godinama. Napominjem da ni 31.8. moja razredna knjiga nije bila potpisana od strane ravnatelja, iako sam ja zbog iste morala prekinuti godišnji odmor.

Četvrtak, 20. rujan 2011.

U sandučićima velikog broja razrednika (pa i u mojem) osvanula je prijetnja zakonskim mjerama od strane ravnatelja škole ako do petka 21. rujna ne damo ime s adresama i brojem telefona roditelja za roditeljsko vijeće. Napominjem da sam 16. rujna održala roditeljski sastanak te jedva privolila jednog roditelja da se uključi u rad roditeljskog vijeća te sam potrebne podatke poslala gospođi pedagog na sjednici koja je održana 18. rujna u 13 sati (što gospođa pedagog može potvrditi) i na kojoj je ravnatelj uglavnom imao ispade generalnog nezadovoljstva i prigovaranja na sve djelatnike i na sve moguće djelatnosti unutar škole ali nije ništa i nikom konkretno kazao. Unatoč tome što sam svoj posao obavila na vrijeme i korektno ipak sam dobila prijetnju nakon čega sam se odjurila požaliti pedagogici. Nije je bilo (četvrtkom radi u popodnevnoj smjeni, a ja sam tada bila u jutarnjoj) pa sam se izjadala psihologu jer sam bila jako uzrujana. I u zbornici sam se požalila kako se pretvaramo u policijsku državu. Poslije će se pričati kako ja vičem i kako sam uzrujana. Pitam se uopće kako mogu normalno raditi ako sam ove kalendarske godine već dobila tri zakonske prijetnje od ravnatelja (prošle samo jednu) i kao mogu biti smirena i ne uzrujavati se?

Ponedjeljak, 3.10.2011.

Predala sam ravnatelju dokumentaciju kako bih obnovila status savjetnika. Do 13.veljače 2012. nikakvih akcija i odgovora osim što mi je opet počeo raditi probleme.

Četvrtak, 17. studeni. 2011.

Sastanak aktiva matematike na kojem je opet glavnu riječ imao ravnatelj, a predsjednica aktiva igrala samo ulogu najavljivača točaka dnevnog reda. Razgovaralo se o standardnim stvarima, ali u tonu zabrana i pozivanja na zakone (što se sve ne smije raditi), ne prijedloga ili primjedbi kako poboljšati rad ili pomagati novim članovima aktiva. Govorilo se o korištenju propisanih udžbenika i ostale literature, o prenošenju gradiva iz razreda u viši i slično. Nisam se javljala za riječ jer mi se sve činilo formalističkim izvještajima i čekala sam da taj neučinkoviti sastanak završi. Stalno slušamo iste informacije i to već postaje besmisleno. Kad je krenula točka dnevnog reda o stručnom usavršavanju, kolegica je pokrenula pitanje (ne)odlazaka nastavnika matematike na stručne skupove koji se organiziraju izvan grada Zagreba, te čuđenje svojih kolega iz drugih škola koji je zovu telefonom, pitaju zašto nas nema na stručnim skupovima. Ravnatelj je izjavio da nema novaca. Na pitanje kolegice A. kako drugi imaju, a mi ne, odgovorio je ne znam pitajte njih, te je počelo malo prepucavanje. Samo sam rekla da to nije dobro da naši nastavnici ne odlaze na stručne skupove, da bismo trebali izmijenjivati ideje i iskustva s kolegama iz cijele Hrvatske na što je gosopdin ravnatelj planuo, počeo me vrijeđati, izjavio da lažem o svojim troškovima pri odlascima na stručne skupove (poznata je stvar u aktivu da na stručne skupove idem o svom trošku, ili ponekad o trošku organizatora s obzirom da imam prijavljen rad ili radionicu na svakom stručnom skupu), jer meni su tobože uvijek svi stručni skupovi plaćeni, ponekad i dvostruko! Kada sam pokušala odgovoriti oduzeta mi je riječ i trebala sam čekati točku Razno kako bih se oglasila i replicirala ravnateljevim uvredama. Ravnatelj je otišao ne saslušavši .

Ponedjeljak, 19.12.2011.

U 19.45. je održan sastanak kod ravnatelja a kojem nisam mogla nazočiti zbog bolesti. Na sastanku su osim ravnatelja bili prisutni pedagogica, psiholog, predsjednica aktiva matematike te razrednice samo onih razreda u kojima predajem matematiku. Na sastanku se razgovaralo o meni pa sam 27. prosinca tražila zapisnik sa tog sastanka, no ni do 13. veljače 2012. ga nisam dobila.

Petak 11. veljače 2012.

U školi me dočekao nekakav ravnateljev dopis (nema naslova niti predmeta, samo klasa i urudžbeni broj) kojeg sam kod preuzimanja morala potpisati. Osupnulo me je što je tamo pisalo, mnogo formalnosti i dosta neistina. Svi u zbornici kojima sam pokazala dopis nisu mogli doći sebi. Stvar nije bezazlena i prelazi granice standardne opomene. Bila sam prisiljena uzeti odvjetnicu jer bi to mogla biti i opomena pred izvanredni otkaz. Nakon što je odvjetnica sastavila odgovor ravnatelj me ostavio na miru.

25.-27. travnja 2012.

Održalo se državno natjecanje iz matematike. Ravnatelj je rekao da učenike vode prof. B. (predjednica aktiva) i prof. F. Nakon što je prof. B. kazala da neće moći ići zbog obiteljskih razloga ravnatelj joj je kazao da nađe zamjenu. Naravno da je predložila mene jer imam 4 svoja učenika kojima sam mentor na državnom natjecanju. Ravnatelj me nije htio pustiti i na kraju je učenike vodila samo prof. F.

26. lipnja 2012.

U školi sam ispunjavala administrativne obaveze i kada sam se oko 14. sati spremala ići doma išla sam pogledati raspored popravnih ispita. Ne malo sam se osupnula kada sam našla da dvoje mojih učenika nisu napisani u mojoj komisiji za popravak. Učenika J. našla sam kod prof. Z. u njegovooj komisiji a učenicui Š. niti nisam našla na popisu popravnih ispita. Napominjem da se na sjednici nastavničkog vijeća nije o tome ni riječ kazala niti mi je ravnatelj danas kada sam bila kod njeg na potpisivanju rekao bilo što. Pitala sam u urudžbenom zapisniku je li stigla kakva žalba ili pritužba roditelja/učenika za mojim izuzećem ali toga nije bilo. Nazvala sam pedagogicu da pitam je li to greška na što je ona odgovorila da je tako htio ravnatelj jer “on ne želi da ja ispitujem to dvoje uičenika” i dalje mi nije htjela ništa reći. Nije bilo ni drugih suvislih objašnjenja. Napominjem da su mi uredno ostavili ostale učenike iz da ih ispitujem na popravnom ispitu.

Što se tiče učenice Š. ona je ispitana čak i prije propisanog zakonskog roka, tj. u petak 29.6. što znači da nije prošlo 15 dana propisanih zakonom. Predsjednica aktiva prof. B. je kazala da su nakon ispita ona i prof. Z. pokušali komentirati pismeni dio ispita i zadatke. Nisu ni primjetili da je ravnatelj ušao u zbornicu i gledao što rade. Ravnatelj je, čim je uvidio da oni komentiraju zadaću od učenice Š., počeo histerično vikati na njih.

Ovaj slučaj do tada je presedan u našoj gimnaziji.

Ponedjeljak, 9. srpnja.

Održan je sastanak prošireni, aktiva s ravnateljem. Predsjednica aktiva je tražila sastanak u vezi s gore spomenutim događajima jer nismo navikli na takve loše odose i komunikaciju. Ravnatelj je sazvao sastanak u ponedjeljak u 14 sati, ali umjesto da na sastanku bude samo on i aktiv matematike, pozvao je pedagogicu, psihologa i tajnicu. Čitavo je vrijeme izbjegavao razgovarati o njegovoj lošoj komunikaciji s aktivom i navraćao razgovor na mene, i probleme koji su se pokazali u razredu u kojem je bila i učenica Š. Prof. A ga je pokušala u nekoliko navrata vratiti na ono zbog čega smo sazvali sastanak ali se on nije dao. Tako je dva sata satanak prošao u razgovoru o meni i mojim problemima, uz dosta laži i insinuacija s ravnateljeve strane. Sazvana je radna skupina koja će ispitati moj rad u tom razredu. O (lošoj i nikakvoj) komunikaciji između ravnatelja i aktiva ni riječi!