Ekipa s terena

piÅ¡e: Jeanne d’Arc (a.k.a. Tamara Å oić)

Ne mogu se sjetiti niti jednog zanimanja u kojem je teoretičar toliko podcijenio praktičara.
Pokušavam zamisliti nekog kirurga usred operacije sa skalpelom u ruci kako nadziran operira, a nakon toga mora odslušati dvosatnu bukvicu, predavanje i analizu vlastitoga rada temeljenog na višegodišnjem iskustvu.
Od nekog bez iskustva.

Pokušavam zamisliti na što bi sličila jedna takva operacija u kojoj mudri teoretičar, nakrivljene glave, s naočalama na pola nosa i bilježnicom u rukama s visoka procjenjuje rad čovjeka koji u nogama ima bezbroj uspješnih, manje uspješnih, a ponekad i izgubljenih utakmica.
Jer i izgubljena utakmica je odigrana utakmica.
Dok je sjedenje u počasnoj loži i arlaukanje (uz dužno poštovanje ekipi iz lože) ipak samo gledanje.

PokuÅ¡avam zamisliti kirurga s graÅ¡cima znoja na čelu, posvećenog onome Å¡to radi, kako osjeća pogled uprt u svaki svoj pokret, mimiku i uzdah, znajući da će, kad sve napokon bude gotovo, morati odsluÅ¡ati detaljnu analizu onoga Å¡to je učinio bezbroj puta, a Å¡to onaj koji procjenjuje njegov rad iz počasne lože – zna samo iz udžbenika.

Pokušavam zamisliti tog istog kirurga kako stoički sluša svaku primjedbu, svaku nebuloznu sugestiju neprimjenjivu u praksi dok se istovremeno njegov pacijent polako budi iz anestezije i nekim čudom, preživljava.
I ne mogu ga zamisliti.
Barem ne na način na koji to čine nama.

Pojavit će se tako neka gospoÄ‘a iz počasne, natkrivene, stadionske lože, uÅ¡etati u razred koji nikad prije nije vidjela, procijeniti djecu o kojoj ne zna niÅ¡ta, procijeniti njihovu reakciju na nekakav umjetan, sterilan način rada na kakav nisu navikli pa će i oni sami djelovati umjetno i sterilno – i iz počasne lože donijeti svoj sud.

Usporedit će viđeno s onim što je pročitala u nekom udžbeniku jer s vlastitim iskustvom uspoređivati ne može.
Vlastitog islustva gledatelji počasne lože nemaju, a ako su ga nekad i imali, ne znači da su se u stanju spustiti s tribina i ravnopravno s utreniranim igračima naviklim na kiÅ¡u, sunce i sudačke smicalice – odigrati utakmicu do kraja.

U našem je poslu praktičar ključ svega.
Kao i uostalom u svakom poslu.
Ali jedina smo struka potpuno nadjačana i nadglasana teoretičarima.
Ljudima koji su zaboravili da je razred živ organizam, nepredvidiv i divan u isto vrijeme.
Ljudima koji pričajući o nekim novim metodama te iste metode mogu naučiti samo od nas.
Samo u razredu.
I svjesni su da svojim ulaskom u naÅ¡e razrede – uče od nas.
Bit će da je to ono što ih najviše muči.
Pa su nas morali nadjačati i nadglasati.
Ali nadigrati – e to će malo teže ići.

Ipak mi imamo više utakmica u nogama od ekipe iz počasne lože.
Zato i jesmo na terenu!