Obezličeni učitelji Hrvatskoga jezika

03/01/2019

piše: Mate Milas

Započeo bih jednom parabolom o sretnom učitelju. Bit će to učitelj sviranja gitare, ali, neka vam ne bude teško, vi zamislite da govorim o učitelju hrvatskoga jezika i o nastavi predmeta Hrvatski jezik.

Recimo, dijete vam se dočepa neke stare gitare koja je samo skupljala prašinu na ormaru. Tupka, lupka, svirucka i primijetite da s vremenom sjajno oponaša neke skladbe koje čuje iako mu/joj je tek šest–sedam godina. Bez ikakve poduke. Nesumnjivo je riječ o glazbeno talentiranome djetetu. (Parabole radi, podsjećam da djeca kojima je hrvatski materinski jezik, u prvi razred osnovne škole dolaze s izvrsnim znanjem hrvatskoga jezika za svoju dob.)

I tako, odlučite da bi bilo dobro dijete upisati u školu gitare, gdje će s njim raditi jedan učitelj koji ima sve moguće diplome, preporuke i slično. I bilo je doista povoljno: 50 kn po satu… I ide dijete godinama u školu, povratne informacije su izvrsne, nakupilo se s vremenom već oko 1500 sati poduke. Izračunati nije teško: oko 1500 x 50 = oko 75 000 kn. (Naši učenici do kraja srednje škole imaju više od 1500 sati Hrvatskoga jezika.) Voziš raspalog Clija iz 1999., iza kojeg, kad ide uzbrdo, ostaje trag ko iza mlaznog aviona, ali dobro, kad je nešto za djetetovu budućnost, valja se žrtvovati.

Jednom prilikom roštiljaš iza kuće s kumom iz Požege i rodijakom iz Imotskog i baš naiđe dijete s gitarom nakon nastave. Kum zamoli da im štogod odsvira.

„Ajde nešto od rane Azre“, kaže kum.

I dijete počne, ali sve to zvuči prilično jadno. Svi se pogledavaju, ali ne žele ništa reći da ne povrijede dijete. Majka ulijeće kazavši kako se tamo nisu vježbale takve pjesme nego klasična glazba.

„Ma ne,“ kaže dijete, „sve smo mi to obrađivali.“

I započne onda klapske pa tamburaške hitove itd., ali sve to zvuči nikako. Rodijak iz Imotskog smijulji se kod roštilja, a kum ulovi jednu stanku i započne s djetetom razgovor o glazbi. I stvarno, dijete izvrsno poznaje povijest glazbe svih žanrova, biografije poznatih gitarista, zna sve živo o načinu izrade gitare, akustici, materijalima, ma svašta… ali svirati, brate, ne zna. U ocu cijelo vrijeme kuha, samo što ne uzavre. Gleda Clija iz ’99. parkirana u dvorištu (već desetak dana nije u voznom stanju) i zamišlja onog učitelja gitare, hipstera s fensi naočalama… a još zna točno gdje stanuje. Žena mu prilazi i stavlja ruku na rame, znajući dobro što mu sad pada na pamet.

„Čovjek je samo radio po nastavnom planu i programu“, kaže kum pomirljivo kad je dijete otišlo…
E dobro, završio bih ovdje s pričom jer se poslije zapravo ništa bitno nije dogodilo. No dužan sam razjasniti zašto je ovo bila parabola o sretnom učitelju gitare. Naime, otac je imao gadnu žgaravicu, još od neke svadbe prije dva dana, tako da, za divno čudo, nije bio okusio ni kumovu slavonsku šljivovicu ni rodijakovu imotsku kujundžušu. Ali da je bio u svojoj uobičajenoj formi, učitelju gitare, vjerujte mi, ne bi pomoglo ni da je brži od antilope.

Da, znam da su mnogi profesori hrvatskoga koji ovo čitaju već ljuti na mene. „Što ti hoćeš reći, da mi naučimo učenike kad se rodio Krleža, kakav je prsten Judita nosila, naučimo ih podcrtavati subjekt i predikat, razliku između alofona i alomorfa; ali da ih ne naučimo dobro pisati niti dobro govorno izlagati na standardnome jeziku?! To je pretjerana i neprimjerena optužba!“

Dobro, možda sam ponešto pretjerao, ali evo malo sam proguglao ovu temu pa poslušajmo što o tome kažu puno veće face od mene:

„Nisam mogla shvatiti što studenti uopće pišu jer se puno njih uopće ne zna izražavati pa sam se odlučila za ispite ‘na zaokruživanje’ i ‘dopisivanje’ te na usmeno ispitivanje. Ono što me posebno začudi jest (…) da puno takvih studenata dolazi iz elitnih gimnazija, u kojima su imali petice. (…) …a nisu na prvoj godini fakulteta kadri napisati seminarski rad…“ (Marija Boban, Pravni fakultet, Split).

„Moje iskustvo pokazuje da je kod svakog drugog akademski obrazovanog građanina, bez obzira na to je li riječ o liječniku, pravniku ili ekonomistu, pismenost na razini osnovne škole.“ (Nives Opačić, bivša profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

„…Hrvati postaju nepismen narod. Imate dio studenata koji nisu dorasli tome da uopće završe srednju školu.“ (Milivoj Solar, bivši profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu).

I sad da vam ispričam jedan svoj slučaj. Nakon neke priredbe u mojoj osnovnoj školi prilazi mi čovjek i nosi neke papire. Bio sam njegovu djetetu razrednik i predavao mu Hrvatski četiri godine. Otac nije gotovo nikad dolazio na razgovore sa mnom ni na roditeljske, no odmah sam ga prepoznao. Snažan čovjek, ko od brda odvaljen, obrijane glave, vlasnik teretane u susjednom kvartu. Nisam bio baš siguran kako se zove, ali znao sam da ga zovu Hrđa i da je nezgodan lik. A sin mu je Marko bio sušta suprotnost: sjajan, miran učenik, izvrsno je znao gramatiku i pisao najbolje pjesničke radove.

Neki me neugodan osjećaj presjekao kad sam susreo Hrđine oči.
„Jeste vi prof. Milas?“
„Je… je, da, jesam.“
„Šta je ovo?“ kaže Hrđa i rastvara papire. Vidim tekst izmasakriran crvenom profesorskom olovkom. Osjetim zadah alkohola.
„Moj Marko je na prvoj godini Prava. Profesorica kaže da ne zna napisat najjadniji seminarski rad!“
„Da, ali…“
„Šta ali, šta ali! U tebe je imo uvijek peticu. Kako to!? Ajde mi reci kako to!“
Ne znam što bih mu rekao, ne mogu sad reći da je mali dobro pisao pjesme jer će na to poludjeti.
„Ali da samo znate kako vam je on dobro znao gramatiku…“
„Ma šta gramatiku!?“
„Znate, gospon Hrđa, samo je on u razredu znao podcrtat subjektne rečenice uz obezličene glagole!“
„E ako te ja obezličim“, kaže ljuto Hrđa, primi me za ovratnik, priljubi uza zid i odigne od zemlje ko da imam 15 kila. „Ako te ja obezličim, dom zdravlja te neće sastavit!“

Hajde dobro, ovu sam priču izmislio radi dramatike teksta i da zaokružim parabolu o sretnom učitelju. Ipak, u priči nije izmišljeno da učenici podcrtavaju subjektne surečenice uvedene uz obezličene glagole glavne surečenice. Ne vjerujete? Zavirite u udžbenike i radne, u natjecanja iz Hrvatskog jezika.
I sad, je li dobro što se u okviru kurikul(ar)ne reforme krenulo u promjene u nastavi Hrvatskoga jezika? Pitajte Hrđu.

One Response to Obezličeni učitelji Hrvatskoga jezika

  1. Žukov on 03/01/2019 at 16:50

    Uistinu, valja pitati Hrđu.
    U ovom su društvu kojekakvi Hrđe i Rođe neupitni autoriteti…




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne