Franjo vs. Sranjo: znaju li djeca da prava uključuju i obaveze?

13/12/2018

(24 sata)

piše: Andrea Andrassy

Još samo trinaest dana do Božića, nije li to predivno?

Grad miriše po kuhanom vinu i kobasicama, ljudi su nekako sretniji, opušteniji i puni tolerancije.

Čak su i hodači za život organizirali molitve pred bolnicama kako bi ukazali na važnost života dijabetičara kojima će skuplji inzulin uskoro pomrsit planove da ostanu živi (ako nemaju para).

Shvatili su molitelji da bi bilo licemjerno molit samo za nerođene živote, pa sad mole i za živote djece koja su rođena s dijabetesom.

Busevi puni ljudi iz svih krajeva Hrvatske dolaze na Markov trg, organiziraju se masovni prosvjedi, štampaju se letci, raspisuju referendumi.

Jer je svaki život važan i svatko na njega ima pravo.

Jel ih čujete kako viču?

Ni ja.

Interesantno.

Možda im to i piše u pravilniku, ali nitko nije pročitao sitna slova, onakva kakva ti pišu u ugovoru s teleoperaterima.

SVAKI ŽIVOT JE VAŽAN!!!
*Korisnik usluge “Život” prihvaćanjem Općih uvjeta potvrđuje da je upoznat da je važan samo dok se ne rodi. Ukoliko Korisnik tijekom korištenja usluge “Život” vlastitom odlukom ili djelovanjem više sile postane homoseksualac, dijabetičar, invalid ili skup za održavanje na bilo koji drugi način, pružatelj usluge “Molitva pred bolnicom” se odriče odgovornosti, a Korisnik se automatizmom prebacuje na uslugu “Tko vas jebe.”

Sitna slova su važna, a ljudi vole ignorirat sitna slova.

Važni su samo CAPS LOCK natpisi i naslovi.

PROFESOR FIZIČKI NASRNUO NA UČENIKE!
(*Nakon što su ga sustavno zlostavljali u razredu i nitko mu nije htio pomoć.)

Čovjek ih je gurnuo, s naglaskom na čovjek.

Ali i to se brzo prebacilo na “istukao”, jer bolje zvuči.

Profesor Franjo je postao popularniji Franjo od Franje Tuđmana u tjednu u kojem se najviše trebalo pričat o Franji Tuđmanu.

To je uspjeh, ali vjerujem ne onakav kakav je očekivao nakon karijere provedene u školstvu.

Cijeli vikend čitam anonimna pisma profesora i njihovih iskustava sa zlostavljanjem od strane klinaca… i njihovih roditelja… i ravnatelja… i cijelog sustava.

Sasvim slučajno, ovih dana ponovno gledam jednu od najboljih (i najbrutalnijih) serija ikad, Banshee – ovi gnojevi kao da su ispali od tamo.

“Iz dosade su mi probušili 3 gume. BIla je noć i krenula sam u promet, skoro sam poginula…”

“Na kraju sata, učenik mi je rekao kako živa neću izać iz škole. – Majka učenika: “Ma on ti se to samo malo šalio””

“Učenik je na glas komentirao da ga zanima jesam li i dolje crvene boje. Ravnatelju je to bilo smiješno.”

“Učenik 8. razreda tijekom sata si masira međunožje… nisam to prijavila nadležnoj službi jer znam da bi rekle kako ja nemam autoriteta.”

“Učenik me gađao zapaljenim papirićima… Pedagoginja mi je rekla da ne prijavljujem jer to znači da nisam za nastavnika. ”

“Učenik mi je držao ruke na leđima dok su ostali kopali po mom osobnom računalu.”

“Jedan roditelj je ušao u zbornicu i naganjao me nožem oko stola dok je drugi učitelj zvao policiju.”

“Nakon zaključene ocjene vrlo dobar u glazbenoj školi, mama učenice me gurnula i probala pretući… a ravnateljica svaki mjesec ima bar jednu probušenu gumu.”

“Roditelj je prijetio riječima: “NJU TREBA OBJESITI ISPRED ŠKOLE DA JU SVA DJECA MOGU PLJUVATI. ZNAM JA GDJE TI ŽIVIŠ I ODAKLE SI.” Ravnatelj je sve ignorirao. Roditelj je policajac.”

“Učenik me, tada 5 mjeseci trudnu, udarao nogom u leđa dok sam pokušavala otključati kabinet. Ulaskom u kabinet skače na stol i nogom udara po monitoru. Osnovna škola.”

“Otac djeteta koje je palo na popravnom ispitu prijetio meni i mojoj obitelji smrću jer nisam htjela napisati dva.”

Ima još, ali dovoljno je da se izbljuješ po ekranu dok čitaš.

Gdje raste ovakav otpad od ljudi i čime se hrane?

Većina ljudi je zgrožena pričom, svatko u svom smjeru.

Neki su na strani Franje, neki su na strani učenika.

Nezahvalno je ovdje birat stranu jer koga god odlučite podržat, odlučili ste podržat nasilje.

Naravno, neki su ovo shvatili i kao poziv da pohvale sebe kao profesore i kažu da se NJIMA to nikad ne bi moglo dogodit.

“Mene moji učenici poštuju, dan danas mi oni bivši donesu bombonjeru u školu. To je uvijek do profesora.”

Što je prekrasno i predivno i topla ljudska priča, ali to je otprilike kao da ženi koju muž tuče kažeš: “Ne znam zašto te tuče, MENE moj muž mazi i pazi. To je do žene.”

Jbg, neki muževi su kreteni, neki nisu.

Neka djeca su kreteni, neka nisu.

Znam da je ružno za dijete reć da je kreten, ali kako da nazovem klinca koji šuta trudnicu?

Šašavac?

Gospodin Franjo je mjesecima molio da se nešto poduzme protiv šašavih šašavaca (vidiš da ne paše) koji ga tretiraju kao govno i svaki put je dobio SEEN.

To je možda najgori dio priče.

Znala sam za poremećene roditelje koji se osjete dovoljno velikima da prijete profesorima, ali nisam znala da su pedagozi i ravnatelji ponekad još veća govna od njih.

Znala sam i da su klinci divlji, ali ovo da netko TUČE trudnu ženu i prijeti joj smrću… ne mogu to ni zamislit.

Iz kakvih kiselih sjemenovoda moraš bit ispljunut i kroz kakav gnojni čir od odgoja trebaš proć da ti padne na pamet da probušiš gume profesoru ili ga udariš?

Kakav izljev balege u mozak ti se mora dogodit da dođeš prijetit profesoru jer ti dijete dobiva loše ocjene?

Ja valjda živim u nekom paralelnom svemiru, jer kad sam ja bila glupi, nezainteresirani i markiranju sklon učenik, a bila sam, niti u jednom trenutku nije bilo nedoumice oko toga tko se koga boji u cijeloj priči.

Ja sam vlastitim izborom bila kreten koji nije učio i pisao zadaće, ja sam markirala i JA sam radila sranja, dakle ja sam u lošoj poziciji i JA se bojim PROFESORA.

Niti jedan profesor se niti u jednom trenutku nije bojao mene, iz vrlo jednostavnog razloga.

Jer je znao da se ja bojim njega.

I kad kažem njega, mislim svoje mame, koja je kod NJEGA išla na informacije.

Svaki put kad bi se mama vratila s informacija puna novih saznanja o mojim prešućenim jedinicama i neopravdanim satima, posjela bi me za stol…

I NISMO RASPRAVLJALE O TOME KAKO JE PROFESOR KRETEN.

Ne zato što ja nisam pokušavala, normalno da jesam.

“Profa iz fizike je glupača koja me mrzi.”

“Profesor iz povijesti me namjerno pitao stvari koje nisam naučila.”

“Koza iz matematike nam nije dobro objasnila derivacije i ZATO sam dobila jedan. A Martini je POKLONILA PET!”

Normalno da sam pokušala sve svalit na nekog drugog.

Rijetka su djeca koja neće pokušat okrivit profesora za svoja sranja i reć da je on kreten, ali srećom, ja sam u odrastanju imala RODITELJE koji su mi rekli da moram preuzet odgovornost za svoje gluposti.

Nemaš neopravdane jer je profa glupača nego zato što si MARKIRALA.

Nisi dobila jedan jer te ne voli nego jer nisi učila. Da te ne voli, dobila bi 4 umjesto 5.

Nije profesor kreten, ti si.

I bila sam.

Ne uvijek, bilo je nekih profesora koji su i sami naginjali kretenluku, ali nikad mi nije palo na pamet prijetit ili bušit gume.

Jer sam znala da bi me vlastita mama izbušila čim dođem doma.

Svi u razredu smo to znali, jer smo svi znali da su se roditelji udružili s profesorima za naše dobro.

Danas roditelji sve češće puštaju dijete da ih uvjeri da je profesor kreten, iako u 97 posto slučajeva nije.

“Imaš pravo, Marko, profesor kojem si izbušio gume je to sigurno zaslužio. Sljedeći put ću ga ja naganjat nožem po zbornici pa će se smirit. Neće nitko mom agresivnom sinu govorit da je ON problematičan.”

Ja bi napravila registar takvih nasilnih roditelja, a djecu bi poslala socijalnoj radnici na evaluaciju, jer su vjerojatno zanemarena.

Normalno da je užasno to što je profesor Franjo nasrnuo na učenike, ali možda je dobro da je, jer su do sad ovi slučajevi bili samo sitna slova o kojima se pričalo potiho.

“Nemoj prijavit, to je puno papirologije.”

“Nemoj prijavit, njegov tata je lokalni šerif.”

Kako smo krenuli, još malo će roditelji ovakvih mini Staljina tražit da profesori plaćaju da bi mogli odgajat njihovu djecu.

Mojoj mami nije bilo lako prihvatit da sam kreten, ali morala je.

Alternativa je bila da mi kaže da su svi ostali kreteni i da ja nikad nisam u krivu.

“Odi reci profesorici iz fizike da ti popuši k!” – da mi je to rekla, tad bi vjerojatno bila sretna jer je to bilo vrlo blisko mojim tinejdžerskim osjećajima nakon jedinice iz ispita.

Dobro da nije, jer takva djeca odrastaju u kretenčine koji gaze ljude po zebrama i parkiraju na invalidska mjesta.

To je možda najveća ljubav koju možeš dat djetetu – reć mu da je kreten kad je kreten, jer je to jedini način da ne postane doživotni kreten.

Normalno da profesor ne smije udarit vaše dijete, ali prije toga vaše dijete mora znat da ni ono ne smije udarit njega.

A djeca to danas očito sve manje znaju.

Znaju samo svoja PRAVA.

Neka čak znaju i da smiju udarit jer im profesor ne može ništa.

Pa se hrane nemoći i strahom čovjeka koji ih pokušava pretvorit u normalne ljude (za nenormalno male novce).

Neki od njih, oni najgnjusniji, se čak i nadaju da će profesor puknut.

Onda imaju priliku glumit malo, nevino janje koje puno uči, a zločesti profesor ih sabotira.

Znala sam i ja svoja PRAVA, ali jako dobro sam znala da uz njih dolaze i neke OBVEZE.

Tipa “ne budi kreten.”

I to nije pisalo sitnim slovima, to je uvijek bilo u CAPS LOCKu.

Moji roditelji su bili zahvalni mojim profesorima na svakoj zasluženoj jedinici i na svakom ukoru, a ljutili su se na mene.

To je jedino logično.

Zahvalna sam im i ja.

Kad si na putu da postaneš kreten, ponekad te netko mora gurnut na drugu cestu.

Ako neće mama i tata – a kad tučeš trudnicu, očito neće – netko ti mora učinit uslugu.

Svaki put kad se u našim medijima pojavi priča o divljaku koji je na zebri pokosio pješake ili kretenu koji je u Zadru prebio curu, svi se jako čudimo i pitamo iz koje gnojne male jamice su izmigoljili. Otkud su oni? Gdje ih uzgajaju?

Eno ih, neki već skaču po školskim klupama i znaju da im nitko ne može ništa.

Rekla im je mama.

Potvrdila pedagogica.

Ravnatelj se nasmijao.

Tata izvadio nož.

“Nisi ti kreten, Marko, svi ostali su kreteni.”

Samo ti gađaj kredom.

Prijeti.

Buši gume.

Nemoj učit.

Udaraj trudnice.

Zato je i došlo do Franje, jer će neki roditelji radije izvadit nož nego priznat da su možda odgojili Sranje.

Nije to sramota priznat, roditeljski posao je težak i djeca su teška.

Sramota je vidjet da ti dijete postaje kreten i pravit se da nije problem u njemu.

Tek tad nema šanse da se ispravi, a to je glavno pravo svakog djeteta – da bude ispravljeno kad mu je najpotrebnije.

Da sam ja gađala Franju kredom, mama bi me natjerala da se ispričam pred cijelim razredom i čistim mu stan do kraja školovanja. I vjerojatno bi dobio moje poklone za Božić.

I znala bi da ju tad “mrzim”, ali i to je jedna od većih ljubavi koje možeš dat djetetu – bit spreman da te mrzi danas, da bude kreten sutra.

To je ljubav prema djetetu, a ne “moje dijete je uvijek u pravu.”

Btw, za slučaj da vam nije palo na pamet – što mislite, iz kakvih obitelj dolaze svi ovi mali i veliki nasilnici?

Državni zavod za statistiku kaže iz heteroseksualnih.

Dobro da istospolni parovi ne mogu udomit dijete, zamisli kakva bi tek ta djeca bila prema profesorima!

One Response to Franjo vs. Sranjo: znaju li djeca da prava uključuju i obaveze?

  1. Marijabi on 13/12/2018 at 12:48

    Bravo Andrea! Točno “u sridu”. Krajnje je vrijeme da se pokrenemo i ne dopustimo da nam društveni talog zagađuje sve oko sebe.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne