piše: Žukov
Taj se naÄeka. NaroÄito u državi Äije institucije su na glasu po uÄinkovitosti i brzini, toliko da bi ih po smrt trebalo poslati; hrvatski bi mirovinski sustav i definitivno otiÅ¡ao dovraga. NaroÄito kad znaÅ¡ da imaÅ¡ Å¡to za reći i da si u pravu. NaroÄito kad ti ne daju da pregovaraÅ¡, jer govore neki drugi. I dogovore neÅ¡to Å¡to živući neće stići konzumirati, jer je sindikalizam s odgodom njihov sindikalni credo. NaroÄito kad je jedino Å¡to možete, kako kažu, vrebati iz busije, i Äekati da vrijeme pokaže svoje. Kao Å¡to uvijek pokaže.
Jesmo, naÄekali smo se, ali smo napokon doÄekali – u ponedjeljak, 6. veljaÄe, Povjerenstvo za utvrÄ‘ivanje reprezentativnosti utvrdilo je da Preporod ima status reprezentativnog sindikata u osnovnom i srednjem Å¡kolstvu. Preporod je tako postao prvi sindikat koji će pregovarati i za osnovnoÅ¡kolski i za srednjoÅ¡kolski kolektivni ugovor. Budući da sam blagoslovljen slonovskim pamćenjem, dobro znam koliko je put do tog uspjeha bio trnovit. Preporod zbog svoje dosljedne borbe za prava svih svojih, i ne samo svojih Älanova nije bio baÅ¡ prvi izbor nijedne Vlade do sad; bilo je i mekÅ¡ih pregovaraÄa, bilo je onih koji su nastupali viÅ¡e kao gardedame vladajućima nego kao ozbiljni igraÄi. ÄŒesto su bili trn u oku i većinskih obrazovnih sindikata, upamćenih po neupamćenoj lakoći potpisivanja Kolektivnih ugovora kojima su se gubila ili umanjivala materijalna prava prosvjetara, ali su ostajale zabetonirane komisije za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove. Promjene nisu odgovarale monopolistima koji su privatizirali pravo na pregovore s vlastima, bilo crnima ili crvenima (druge boje i ne postoje, izgleda, u naÅ¡em politiÄkom spektru). Pregovori oko položaja zaposlenih u Å¡kolstvu bez Preporoda bili su otprilike kao kad vam fali Äetvrti za belu – može se i bez njega, ali nije to to. Svjesni toga bili smo svi skupa, cikliÄki svakog desetog u mjesecu. Zato je ovo poseban dan i veliki uspjeh za sve Älanove Preporoda, i razlog za veselje. Siguran sam da naÅ¡u radost dijeli i vodstvo većinskog osnovnoÅ¡kolskog sindikata.
Odluka Povjerenstva obznanjena je prosvjetarskom urbi et orbi (po obiÄaju) u zadnji Äas. Naime, i Temeljni kolektivni ugovor, kao i osnovnoÅ¡kolski i srednjoÅ¡kolski kolektivni ugovor, istekli su joÅ¡ 12. prosinca 2016. godine i radnici u Å¡kolama svoja materijalna prava uživaju temeljem tromjeseÄne produžene primjene. Nitko se viÅ¡e i ne uzbuÄ‘uje previÅ¡e zbog udomaćene navade da se stvari rjeÅ¡avaju u vremenskoj stisci i na ho – ruk; naprosto, nazivati hrvatsko Å¡kolstvo sistemom znaÄilo bi laskati. A rijeÅ¡iti treba propisno puno toga – kolektivni su ugovori kljuÄni dokument koji definira materijalna prava hrvatskih nastavnika, otprilike neÅ¡to nalik etiopskom jelovniku, ali za svako pravo treba se boriti lavovski. Hrvatsko druÅ¡tvo, treba li uopće isticati, Äak ni u uvjetima rasta BDP – a, smanjenja nezaposlenosti i povećanja industrijske proizvodnje i izvoza nema, ili ne želi imati, novca za obrazovanje. Vjerodostojna kakva već jest, hrvatska vlast oÄito nema namjeru vratiti prosvjetarima ni dug za 2016. godinu, kao ni povećati plaće jednokratno za 6% u skladu s potpisanim sporazumom. Au contraire – prateći najave iz Banskih dvora i sluÅ¡ajući blistave ideje kojima ovih dana bombardiraju javnost, predstavnici reprezentativnih obrazovnih sindikata ne trebaju se iznenaditi ako se u budućem kolektivnom ugovoru uÄiteljska norma bude nadopunjavala vraćanjem Općenarodne obrane i DruÅ¡tvene samozaÅ¡tite (mitski ONO i DSZ) u Å¡kole;  kao prvi korak u tom smjeru uÄeniÄke su uniforme već najavljene!
Veliki je posao pred nama – jedno od pitanja o kojem svakako treba povesti raÄuna jest pitanje naknade za prijevoz. Mnogima od nas posljednjim je izmjenama to pravo znaÄajno umanjeno; nekima gotovo i za 50%! Nesumnjivo država tako skrbi o zdravstvenom stanju profesije koja je, uglavnom, sesilna – potiÄući uÄitelje da, po uzoru na mudre Kineze, masovno poÄnu koristiti bicikle, potiÄe se i prevencija kardiovaskularnih bolesti i ostvaruju znaÄajne uÅ¡tede u zdravstvenom sustavu. Kako god okreneÅ¡, na uÄiteljima se Å¡tedi. Ne želim ni pomiÅ¡ljati koliko bi se uÅ¡tedjelo kad bi nam i pravosuÄ‘e funkcioniralo po kineskom modelu. Ili kad bi, kao u pristojnu svijetu, na posao biciklom dolazili, recimo, ministri.  Držimo da bi sasvim razumni zahtjev sindikalne strane, kad je ova stavka u pitanju, bilo plaćanje naknade za prijevoz, umjesto u iznosu od 0.75 kn po km (Älanak 67., st.6. KU), u iznosu od 1.00 kn po prijeÄ‘enom km puta.
Ono Äemu se isto tako treba pokloniti dužna pažnja jest pitanje plaćanja produžne nastave u lipnju. Prosvjetne su vlasti uvele ovu obavezu bez ikakve namjere da takav dodatni rad nastavnika dodatno i plate, iako je sasvim jasno da se radi o neposrednom odgojno – obrazovnom radu s uÄenicima. Koji, isto je tako jasno, ne spada u famozne ostale poslove. Tu je i pitanje visine dnevnica – osobno sam doživio da sam bio poslan na cjelodnevni izlet s uÄenicima s dnevnicom u iznosu od 150.00 kuna, i sva pozivanja na važeći Kolektivni ugovor i stavku koja propisuje da se dnevnice isplaćuju u iznosu od 170.00 kuna bila su uzaludna. Tek kad sam prilagodio metodologiju Å¡kolskim prilikama i odbio ići na izlet isplaćena mi je dnevnica u predviÄ‘enom iznosu. Veliko pitanje jest i pravo na isplatu božićnice i regresa, koje bi budućim kolektivnim ugovorima isto tako valjalo precizno definirati – odozgo su se ne tako davno mogla Äuti uÄena tumaÄenja kako je regres, odnosno K15, zapravo, relikt socijalizma. Kao Å¡to su to bili i, recimo, druÅ¡tveni stanovi. RadniÄka odmaraliÅ¡ta. DruÅ¡tvo u kom ste prije mogli dobiti na lutriji nego otkaz na poslu, i u kojem se, u mraku bezbožnog ateizma, nedjelja poÅ¡tovala kao dan odmora. Kao Å¡to je to bilo i zdravstveno osiguranje bez plaćanja dopunskog, studiranje bez Å¡kolarine i Äitav niz ostalih atavizama koji su danaÅ¡njoj mladosti bliski koliko i era dinosaura. DoduÅ¡e, neki su dinosauri zvijezdu zamijenili krunicama, i uporno odbijaju izumrijeti. Svakako ostaje za vidjeti i kako će u budućem KU – u biti rijeÅ¡ena situacija s komisijama za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove, prvenstveno u kadrovskom pogledu. Krajnje je vrijeme da se zbog transparentnosti i zaÅ¡tite prava naÅ¡ih Älanova predstavnicima Preporoda omogući aktivno sudjelovanje u radu tih tijela.
Otvorenih pitanja svakako ima joÅ¡; kolektivni su ugovori jedan od kljuÄnih elemenata u borbi za bolji druÅ¡tveni i materijalni položaj struke. Upravo zato danaÅ¡nji dan i jest poseban – reprezentativnost Preporoda garantira da budući Kolektivni ugovori neće biti u light verziji i da se interesima hrvatskih uÄitelja i nastavnika viÅ¡e neće tezgariti. Na kraju krajeva, Vladi koju vode anemiÄni i slabovidni lideri treba za pregovaraÄkim stolom punokrvni sindikat koji gleda u budućnost!