Kurikulum i “rasprava” á la MZOS

Možete biti dobroćudni, profesionalni i konstruktivni koliko god hoćete, ali, da se poslužmo onom basnom, koliko god puta prenosili škorpiona preko nabujale rijeke, dobit ćete žalac u leđa ali baš svaki put, ne zato jer je škorpion zao, nego zato “jer je to njegova priroda”. Tako se i ovaj put, u najvećem obrazovnom događaju u Hrvatskoj od Šuvarove reforme, ponavlja nesposobnost državne administracije ne samo da rade svoj posao, nego i da uopće shvate što bi to njihov posao zapravo trebao biti. U najnovijoj epozodi “Ministarstvo protiv obrazovanja” koja upravo teče možemo gledati novi cirkus s raspravom vezanu uz kurikulum: nakon što su dokumenti objavljeni 29. veljače i nakon što je najavljeno da će “stručna rasprava” trajati mjesec dana, nakon čega će započeti “javna rasprava”, do dana današnjeg nije potpuno jasno kako bi bilo koja od tih rasprava trebala izgledati, a iz grmlja je upravo izletjela informacija da bi onaj “stručni” dio, vjerovali ili ne, trebao biti okončan do 18. ožujka!

Za one koji ne znaju – a za to nisu krivi oni, nego nadležni koji se nikoga nisu potrudili obavijestiti – teoretski, ideja je valjda bila da se “stručna rasprava” odradi po županijskim stručnim vijećima, pretpostavlja se, tako da svatko tko je zainteresiran prouči sve dokumente koji ga se tiču i iznese svoje mišljenje koje se onda, zajedno s ostalima, prikupi i pošalje u Xanadu. Nećemo više ponavljati pitanje koliko ima smisla da se za analiziranje ključnih dokumenata od nekoliko stotina stranica da tako mali rok, ali, čak i ako je ovdje riječ o nesporazumu, ako 18. ožujka nije to što su neki shvatili da jest (nego je, kao i ukidanje reforme na prezentaciji Vlade, riječ o “grešci”), valjda je jasno da se jednosmjerno prikupljanje i slanje stotina komentara, a zatim njihovo jednokratno prihvaćanje ili neprihvaćanje ne može nazvati “raspravom”. Rasprava je ono što se trenutno događa na forumu Nastavnici.org: osoba A nešto kaže, onda osoba B odgovori, pa opet A, onda se ubace C i D, B najprije odgovori njima pa osobi A, onda A opet nešto objasni i tako dalje. To je, dame i gospodo, “rasprava”, a ne ono što s vlastelinskih visina zemlje koja je formalno ukinula feudalizam, ali aristokraciju očito ne, možda izgleda kao podivljala demokracija, ali je u stvarnosti samo izgovor za zadovoljavanje forme.

Zbog toga vrijedi ponoviti neke stvari koje bi svakome tko imalo razumije obrazovanje trebale biti jasne same po sebi: legenda kaže da su Finci raspravljali o tome što žele od školstva šest godina prije nego što su uopće krenuli u ozbiljnu reformu (iako, netko će reći, pa mi smo još bolji, mi raspravljamo već dvadeset godina i sad, kad krenemo, slistit ćemo to začas!) Zbog toga je ovaj oblik reforme unaprijed osuđen na neuspjeh ako se shvati jednokratno. Reforma obrazovanja nije posao koji ima početak, sredinu i kraj. Reforma je proces koji traje i koji nikad, ali doslovno nikad, ne može biti završen. Apsolutno najpozitivnija stvar koja se dogodila otkako je samostalne Hrvatske je to što je Boris Jokić uopće uspio nešto pokrenuti; ako to nešto i nije savršeno, onda u procesu treba vidjeti što je to što želimo i korigirati, brisati, ponovo pisati, jer svijet se mijenja sve brže, a obrazovanje mora predviđati stvari desetljeće unaprijed, što je, naravno, nemoguće. Ono što bi bilo idealno je kada bi rasprava bila kontinuirana i kad bi reforma bila neprestano u pogonu (“revolucija koja teče”, jer vrijeme ne čeka nikoga, pa ni one koji su još zaglibljeni u 15. stoljeću). Dokumente ne treba komentirai i korigirati do određenog datuma, dokumente treba komentirati i korigirati redovno, u periodima koji bi imali nekog smisla.

No, za to bi trebalo temeljito izmijeniti sljedeću stepenicu sustava, a to je upravljanje.

Još jednom, pozivamo sve zaintersirane na kontinuiranu raspravu. U nedostatku drugoga, imamo forum na kojemu je nekoliko tema već otvoreno. Ako u dokumentu postoji greška, ona se neće sama popraviti. Ako netko misli da je neki dokument pogrešno koncipiran, treba to argumentirati i predložiti alternativu. No, ono što se sigurno je da treba iskoristiti zalet koji u ovom trenutku postoji. Ako se ovo sada ispuše, tko zna kad će se pojaviti sljedeća prilika.