(Slobodna Dalmacija) Branimir Johnny Štulić? Tko? Nisam čitala ništa od njega!
Tako je glasila reakcija nekolicine učenika s kojima smo zadnjih dana komentirali najnovije promjene koje će našemu školstvu donijeti kurikularna reforma. Koliko god se to nekome činilo nemogućim, današnjoj mladeži, odnosno barem dijelu njih, ime barda novovalne generacije osamdesetih godina prošlog stoljeća Johnnyja Štulića i kultne Azre, čini se, ne govori puno. Ipak, Štulić je s popisa lektire buduće nove škole istisnuo mnoga slavnija imena, čak i Homera, čiju je “Ilijadu” i “Odiseju” sam prevodio.
Novi lektirni popis s 400-injak naslova domaće i inozemne produkcije, posve otvoren i bez propisanih obveznih djela u bilo kojem razredu, prepuštenih slobodnom izboru nastavnika i učenika, samo je jedna od novosti koje su u novim kurikularnim dokumentima uočili oni na koje se promjene najviše odnose – đaci osnovnih i srednjih škola. Svoje su mišljenje o reformi obrazovanja dosad davali stručnjaci, prosvjetari, političari, autori, a nas je zanimalo kako na predložena rješenja gleda mladi školski naraštaj.
Ukratko: reformu školstva zagovaraju i uglavnom joj se raduju, ali ne podržavaju potpuno slobodan izbor lektire. Vole što će se u školama više učiti o Domovinskom ratu, pozdravljaju ukidanje brojčanog ocjenjivanja u prva dva razreda osnovne škole, uvođenje izborne informatike od prvog razreda osnovne škole, sviđa im se veća izbornost u gimnazijama koja će omogućiti povećanje satnice onih predmeta važnih za upis na studij, ali se pitaju – hoće li sve te promjene moći provesti potplaćeni učitelji, od kojih mnogi, primjerice za digitalnu nastavu ili ocjenjivanje prema ljestvicama procjena u višim razredima, nisu dovoljno educirani.
Ukidanje ocjena je dobro
– Otvoreni popis lektire nije loš, ali neki temelji nacionalne i svjetske književnosti moraju biti obvezni. Nisam za izbacivanjeMarulića i Zoranića, oni su stupovi naše književnosti, kao ni za micanje Homera. U našoj gimnaziji čitamo sva djela s popisa lektire za srednje škole, njih gotovo stotinu u četiri godine. Bilo mi je strašno čitati sve, s nekima sam se dosta mučila, ali danas mi je drago što sam ih pročitala – ne dvoji Marija Barić Đurđević, maturantica splitske Nadbiskupske klasične gimnazije i koordinatorica za državnu maturu Udruge srednjoškolaca Hrvatske. Mariji se ne sviđa ni ideja devetogodišnje obvezne škole.
– Previše smo u školi, imamo dosta opširna znanja. Zašto da djecu šaljemo u školu tako rano? Znam da je tako u većini europskih zemalja, ali to je kao da djeci kradete djetinjstvo – smatra Marija Barić Đurđević.
Zato ukidanje brojčanih ocjena u prva dva razreda osnovne škole pozdravlja jer, ističe, te ocjene ionako ne utječu na upis u srednje škole, a bez njih će djeca možda više zavoljeti školu. Sviđa joj se ideja da se o Domovinskom ratu u školama ubuduće uči više.
– To je dobra ideja. Treba poznavati nacionalnu povijest. Vrlo dobro znam europsku i svjetsku povijest, ali iz domaće često vidim da nam nedostaju neka znanja – kaže ta maturantica.
S tim se slaže i Karlo Horvat, predsjednik Nacionalnog vijeća učenika, te učenik trećeg razreda Gimnazije Daruvar.
– Domovinski rat je važna tema. Moramo znati temelje naše države i zbog čega se možemo ponositi ovim predivnim jezikom kojim govorimo – ističe Horvat.
Također, važnim i korisnim novostima koje donosi reforma izdvaja izbornu informatiku već od prvog razreda osnovne škole, ukidanje brojčanih ocjena za najmlađe đake, više prakse u srednjim školama, a osobito povećanu izbornost u gimnazijama. Pozdravlja otvorenost i slobodu izbora lektirnih naslova, ali i upozorava.
– Treba malo stati na loptu i zadržati neke lektire kao obvezne – kaže Karlo Horvat.
Pribojava se, međutim, kako će se reforma provoditi u školama, s obzirom na opremljenost škola, informatička znanja prosvjetara, ali i mogućnost prilagodbe promjenama, osobito kada su u pitanju nastavnici pred mirovinom.
– Tu je potrebna konstantna edukacija, za što je potrebno osigurati novac – kaže on.
Slično razmišlja i Leo Fel, dopredsjednik Udruge srednjoškolaca.
(Ne)motivirani profesori
– Mnoge novosti koje se predlažu zahtijevaju digitalizaciju škola i suvremene načine poučavanja. Hoće li Ministarstvo osigurati dovoljno novca za promjene? Koliko će profesori, uz trenutačne uvjete rada i niske plaće, uopće biti motivirani za provedbu reforme? – pita se Leo Fel.
I on se raduje slobodi izbora lektirnih naslova i mogućnosti čitanja pisaca suvremenika, ali smatra da bi neki naslovi, osobito oni koji će se naći kao teme eseja državne mature, trebali biti obvezni. Kao i većini njegovih kolega, sviđa mu se mogućnost povećane izbornosti, a time i satnice predmeta važnih za studij, od trećeg razreda općih gimnazija, ali pribojava se što će biti s onim nastavnicima čija će se satnica zbog toga bitno smanjiti.
– Pretpostavimo da većini učenika neće trebati veća satnica likovne kulture, pa bi radno mjesto tih profesora moglo postati upitno. Njima bi trebalo omogućiti da normu ispunjavaju, na primjer, dodatnom nastavom s darovitom djecom, ili da se prekvalificiraju i doškoluju za neke međupredmetne teme, poput građanskog odgoja ili poduzetništva – predlaže mladi Leo Fel.
Tko će nastavnike naučiti opisnom ocjenjivanju?
Ljestvice procjena, odnosno svojevrsno opisno (pr)ocjenivanje učenikove komunikativnosti, odgovornosti i inicijativnosti, koje će nastavnici pratiti od šestog razreda osnovne do kraja srednje škole, i što bi moglo biti selekcijski element prigodom upisa u srednje škole i na fakultete, za neke bi nastavnike mogao biti dodatni teret. I za to učenici imaju spremljen “recept”.
– Sigurno da svi ti opisi mogu biti od koristi, na primjer, i za buduće poslodavce. Ali, nisu svi profesori spremni za takvo ocjenjivanje, pitanje je koliko bi u tome bili subjektivni. Možda bi prije uvođenja u škole budući nastavnici o tome trebali učiti na fakultetima – predlaže Marija Barić Đurđević.
O Domovskom ratu na početku, a ne na kraju godine
Da bi, osim veće satnice u školama za temu Domovinskog rata, to poglavlje i koncepcijski trebalo drukčije uvrstiti u nastavu, smatra Leo Fel, lanjski državni prvak iz povijesti.
– Domovinski rat dosad se učio zadnje sate povijesti u osmom razredu osnovne škole i četvrtom razredu srednje škole. Osmaši i maturanti su u travnju/svibnju već potpuno u nekim drugim brigama, a povijest sigurno nije predmet koji će učiti u vrijeme upisa u srednju školu ili fakultet ili u vrijeme državne mature. Osim što bi se trebalo učiti više, trebalo bi se učiti i prije. To znači na početku drugog polugodišta, kada stres još uvijek nije prevelik, a ne, kao dosad, na kraju polugodišta – predlaže Leo Fel.