Možete biti dobroćudni, profesionalni i konstruktivni koliko god hoćete, ali, da se poslužmo onom basnom, koliko god puta prenosili Å¡korpiona preko nabujale rijeke, dobit ćete žalac u leÄ‘a ali baÅ¡ svaki put, ne zato jer je Å¡korpion zao, nego zato “jer je to njegova priroda”. Tako se i ovaj put, u najvećem obrazovnom dogaÄ‘aju u Hrvatskoj od Å uvarove reforme, ponavlja nesposobnost državne administracije ne samo da rade svoj posao, nego i da uopće shvate Å¡to bi to njihov posao zapravo trebao biti. U najnovijoj epozodi “Ministarstvo protiv obrazovanja” koja upravo teÄe možemo gledati novi cirkus s raspravom vezanu uz kurikulum: nakon Å¡to su dokumenti objavljeni 29. veljaÄe i nakon Å¡to je najavljeno da će “struÄna rasprava” trajati mjesec dana, nakon Äega će zapoÄeti “javna rasprava”, do dana danaÅ¡njeg nije potpuno jasno kako bi bilo koja od tih rasprava trebala izgledati, a iz grmlja je upravo izletjela informacija da bi onaj “struÄni” dio, vjerovali ili ne, trebao biti okonÄan do 18. ožujka!
Za one koji ne znaju – a za to nisu krivi oni, nego nadležni koji se nikoga nisu potrudili obavijestiti – teoretski, ideja je valjda bila da se “struÄna rasprava” odradi po županijskim struÄnim vijećima, pretpostavlja se, tako da svatko tko je zainteresiran prouÄi sve dokumente koji ga se tiÄu i iznese svoje miÅ¡ljenje koje se onda, zajedno s ostalima, prikupi i poÅ¡alje u Xanadu. Nećemo viÅ¡e ponavljati pitanje koliko ima smisla da se za analiziranje kljuÄnih dokumenata od nekoliko stotina stranica da tako mali rok, ali, Äak i ako je ovdje rijeÄ o nesporazumu, ako 18. ožujka nije to Å¡to su neki shvatili da jest (nego je, kao i ukidanje reforme na prezentaciji Vlade, rijeÄ o “greÅ¡ci”), valjda je jasno da se jednosmjerno prikupljanje i slanje stotina komentara, a zatim njihovo jednokratno prihvaćanje ili neprihvaćanje ne može nazvati “raspravom”. Rasprava je ono Å¡to se trenutno dogaÄ‘a na forumu Nastavnici.org: osoba A neÅ¡to kaže, onda osoba B odgovori, pa opet A, onda se ubace C i D, B najprije odgovori njima pa osobi A, onda A opet neÅ¡to objasni i tako dalje. To je, dame i gospodo, “rasprava”, a ne ono Å¡to s vlastelinskih visina zemlje koja je formalno ukinula feudalizam, ali aristokraciju oÄito ne, možda izgleda kao podivljala demokracija, ali je u stvarnosti samo izgovor za zadovoljavanje forme.
Zbog toga vrijedi ponoviti neke stvari koje bi svakome tko imalo razumije obrazovanje trebale biti jasne same po sebi: legenda kaže da su Finci raspravljali o tome Å¡to žele od Å¡kolstva Å¡est godina prije nego Å¡to su uopće krenuli u ozbiljnu reformu (iako, netko će reći, pa mi smo joÅ¡ bolji, mi raspravljamo već dvadeset godina i sad, kad krenemo, slistit ćemo to zaÄas!) Zbog toga je ovaj oblik reforme unaprijed osuÄ‘en na neuspjeh ako se shvati jednokratno. Reforma obrazovanja nije posao koji ima poÄetak, sredinu i kraj. Reforma je proces koji traje i koji nikad, ali doslovno nikad, ne može biti zavrÅ¡en. Apsolutno najpozitivnija stvar koja se dogodila otkako je samostalne Hrvatske je to Å¡to je Boris Jokić uopće uspio neÅ¡to pokrenuti; ako to neÅ¡to i nije savrÅ¡eno, onda u procesu treba vidjeti Å¡to je to Å¡to želimo i korigirati, brisati, ponovo pisati, jer svijet se mijenja sve brže, a obrazovanje mora predviÄ‘ati stvari desetljeće unaprijed, Å¡to je, naravno, nemoguće. Ono Å¡to bi bilo idealno je kada bi rasprava bila kontinuirana i kad bi reforma bila neprestano u pogonu (“revolucija koja teÄe”, jer vrijeme ne Äeka nikoga, pa ni one koji su joÅ¡ zaglibljeni u 15. stoljeću). Dokumente ne treba komentirai i korigirati do odreÄ‘enog datuma, dokumente treba komentirati i korigirati redovno, u periodima koji bi imali nekog smisla.
No, za to bi trebalo temeljito izmijeniti sljedeću stepenicu sustava, a to je upravljanje.
Još jednom, pozivamo sve zaintersirane na kontinuiranu raspravu. U nedostatku drugoga, imamo forum na kojemu je nekoliko tema već otvoreno. Ako u dokumentu postoji greška, ona se neće sama popraviti. Ako netko misli da je neki dokument pogrešno koncipiran, treba to argumentirati i predložiti alternativu. No, ono što se sigurno je da treba iskoristiti zalet koji u ovom trenutku postoji. Ako se ovo sada ispuše, tko zna kad će se pojaviti sljedeća prilika.
OdliÄno napisano!
Samo koliko će stoljeća trebati da poantu ovog teksta shvate oni kojima je upućen.
In a distant future or a country far, far away…