(Jutarnji list) Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar (HDZ) na jučerašnjoj je sjednici Vlade držao čvrst stav da u njegovu resoru nema prostora za uštede. Tvrdnju je branio potrebom za proračunskom stabilnošću i provedbom reforme.
Kako ste to obrazložili?
– Tako da na obrazovanju djece ne treba štedjeti, kao i da gospodarstvo ne može funkcionirati bez obrazovanja i znanosti. Tu treba investirati, a ne štedjeti. Kolege u Vladi koji bolje poznaju proračun od mene neka mi ponude argumente za uštedu. Jedino na čemu ću inzistirati jest da se taj iznos naknadno vrati u sustav.
Jednom ste izjavili da razmišljate beskompromisno i ne bježite od fajta. Je li to taj fajt?
– To su bile mladenačke izjave, ali ostaju. Koja bi alternativa bila? Da sam spreman na kompromis i da se bojim? Ne, ova deviza zato kod mene ostaje, ne odustajem. Ali, da pojasnim, fajt znači sučeljavanje argumentima.
Ako vam proračun ne prođe bez rezova, otići ćete iz Vlade?
– Nitko od nas ne zna kako će se stvari razvijati. Prihvatiti sramotno rješenje nikad ne bih mogao, ali vjerujem da se to od mene neće niti tražiti.
Za što vam u resoru prvenstveno treba novac?
– Reforma obrazovanja ne može se raditi uz rezove. Ako smo se nacionalnim konsenzusom dogovorili da idemo u reformu, onda to moraju pratiti sredstva. To je važno jer hrvatski obrazovni sustav približava europskom, što znači da će naša djeca imati bolje školovanje i stabilnost sustava. Druga važna stavka jest potreba učiniti našu znanost spremnom na izazove gospodarstva. Više brige moramo dati postdoktorandima, oni moraju biti bliže gospodarstvu. Taj model suradnje obrazovanja i gospodarstva moramo osmisliti. Moramo osigurati i bolje funkcioniranje Zakladi za znanost, čija sadašnja sredstva od 79 milijuna kuna, predstavljaju proračun omanjeg njemačkog sveučilišta. Taj iznos treba barem udvostručiti, aktivirati i druge izvore.
Sindikati školstva stavit će pred vas zahtjev za povećanjem plaća učitelja. Što im možete ponuditi u 2016.?
– Normalno da hoće. Bio sam član sindikata kao zaposlenik visokog obrazovanja i mogu reći da sindikati jako dobro brane prava članova. Moje iskustvo s njima je da ako im ponudite dobre argumente, možete ih uvjeriti. Konkretno, u to da u prvome razdoblju idemo u reforme, a onda oporavkom gospodarstva možemo stvoriti uvjete da se plaće nastavnika povećaju. Ukoliko pritom budemo petljali, igrali zakulisno s lošim argumentima, onda teško možemo računati da ćemo u sindikatima imati sugovornika i sudionika u reformama.
Vjerujete da ćete sindikate uspjeti uvjeriti da prihvate reformu umjesto većih plaća?
– Volio bih da sustav bude financijski stabilan i da ne idemo u rezove, te osiguramo socijalni mir. Sindikati su predobri pregovarači da bi im se nudila floskula. Moram ih snagom argumenata uvjeriti. Kad budu bolji uvjeti, razgovarat će se o većim plaćama.
U smjernicama Domoljubne koalicije navedeni su financijski ambiciozni ciljevi. Recimo, uvođenje jednosmjenske nastave. Otkud novac za to?
– To je bila smjernica. Uvidom u mogućnosti proračuna, ne može se računati da će svi navedeni pravci biti ispunjeni u jednome mandatu. Kratkoročno, dakle, to nije prioritet. O ideji jednosmjenskog radu škola treba razmišljati kada se stvore preduvjeti. U školi sam imao dvosmjensku nastavu i nisam vidio u tomu nikakav problem.
Europske države ne poznaju rad škola u smjenama.
– Ne možemo pričati ambiciozno o velikim planovima, bolje je postaviti prioritete. Hajmo biti racionalni.
Znači da su smjernice Domoljubne koalicije neracionalne?
– Ići sada ispunjavati tu smjernicu nije ostvarivo. Smjernice Domoljubne koalicije su vizija. Kada gledate akcijske planove, strategije ili dokumente, oni zvuče super, no provedbeno s njima “štekamo”.
Znači li to da je i najava uvođenja državne mature općenita postavka?
– Mala matura je jedno od mogućih rješenja. Ako se pokaže da je bolje rješenje da vrednujemo rad učenika bez završnog ispita, onda nećemo uvoditi malu maturu. No, ako se postigne konsenzus da je mala matura bolje rješenje, onda ćemo je uvesti. Ključna je otvorenost prema argumentima.
Kako ćete financirati reformu školstva?
– Teško mi je procijeniti koliko bi sve to koštalo, no imat ću neke pokazatelje nakon što idući tjedan razgovaram s ministrom financija. Kad iskomuniciramo vizije, procijenit ćemo koliko ćemo i kojom dinamikom financirati reformu. Ne treba zaboraviti ni na sjajnu pomoć europskih fondova.
Jesu li rokovi realni? Može li se krenuti od jeseni s eksperimentalnom provedbom reforme?
– Rokovi su dosad poštovani, a nakon stručne i javne rasprave početkom iduće školske godine eksperimentalno bi krenula reforma u 60-ak škola. Mislim da je to ostvarivo, no naravno, treba pričekati i vidjeti kakve će biti stručna i javna rasprava. Mislim da će ona biti poput vjenčanja, nakon toga vozimo dalje. Bude li potrebno da se stvari prolongiraju, onda ćemo to i u činiti.
Koji države su vam uzori u politikama znanosti i visokog obrazovanja?
– U Nizozemskoj i Izraelu postoji jasni prioriteti i tu nema trzavica, a to je ono što je potrebno državi. Stabilnost obrazovanja je nešto što teško može trpjeti dnevnu politiku i mandatna razdoblja. Tu je potrebna stabilnost i tu možemo puno učiti od zemalja koje su bolje uredile svoje sustave. Kod nas još uvijek primjećujem autizam jer ne vidimo da ispred sebe imamo predivne delicije unutar EU-a nego ih ignoriramo.
Koje su za vas te delicije?
– Dobri znanstveni projekti bitni za gospodarstvo. O njima se država i sveučilišta itekako trebaju brinuti. Primjerice, ako jedan znanstvenik ima sjajan komercijalni projekt, tada se gleda da mu se smanji vrijeme provedeno u nastavi. Inzistira se na tome da se znanstvenicima prizna rad na komercijalnom projektu. Naši znanstvenici nisu uopće tako loši u publikacijama, ali mislim da zaostaju u transferu znanja prema tehnologijama. Našoj znanstvenoj zajednici nedostaje primjene i prepoznavanja potencijala za gospodarstvo. Uz to, situacija je da netko tko doktorira najčešće ostaje na javnom institutu ili sveučilištu, umjesto da mu se omogući transfer prema malom i srednjem poduzetništvu. Nemoguće je pričati o razvoju gospodarstva bez istraživačko-kompetitivnih proizvoda. Te sjajne mlade ljude treba i gospodarstvo. Ne moraju ono završavati samo na institutima ili na sveučilištu.
U svijetu je trend deetatizacije sveučilišta. Treba li ga slijediti?
– Država u razvijenim društvima nije velika mama koja brine o svakom pokretu onoga za kojeg skrbi. Ona sveučilišta koja stoje visoko na svjetskim ljestvicama, njihov udio proračunskih sredstava je u postupnom padu, a raste izvanproračunski novac – kroz zaklade ili europske fondove, odnosno novac privatnog sektora. To je naprosto europski trend. Mi možemo reći, OK, idemo po drugome modelu, no ako uspješne znanstvene zajednice i društva pokušavaju uhvatiti upravo taj trend, onda bih rekao da je vrijeme da i mi tako počnemo razmišljati. Isto tako, programskim ugovorima treba uvesti red u visokoškolski sustav. Čim prije počnemo s time, imat ćemo bolju sliku o našim sveučilištima, a u drugi plan past će priče o integraciji sveučilišta.
Kakav je vaš stav o uvođenju vaučera?
– Pitam se je li najbolje rješenje za naš sustav. Nisam siguran da je izravno uvođenje takvog modela u ovome trenutku najbolje za nas.
Djelujete više kao znanstvenik nego političar. Ipak, ovo vam je već druga stranka. Što molekularni biolog i filozof radi u politici?
– Ovo mi je druga stranka i to je to, neću više! Ja sam u HDZ-u doma.
Tako se niste osjećali u laburistima?
– Kao što sam rekao, u HDZ-u sam doma. Volim politiku, ona je grozna gnjavaža i tlačenje, ali je strast, volim je…
Zar politiku na hrvatski način?
– Da, prvo lokalna, sada na nacionalnom nivou. Hoće li se ta strast izlizati u nekom trenutku, vidjet ćemo. Politiku vidim kao kreativnu stvar.
Što je tu kreativno ako sami ne možete izabrati zamjenika i pomoćnike?
– Očekujem da ću na tanjuru dobiti nekoliko imena, nakon čega ću razgovarati sa svima. Ukoliko mi ne odgovaraju, budite sigurni reći ću – još mi ih šaljite. Na kocki je puno više no što bilo tko od nas sa svojim individualnim karijerama ima. Došli smo do krajnjih granica. Politika je kompromis, no ne može biti kompromis koji je iracionalan.
Iracionalno je nametanje zamjenika i pomoćnika?
– Iracionalno je ono što škodi.
Hoće li vam škoditi sport u vašem resoru? Vidite li poput vašeg prethodnika Jovanovića u sportu močvaru?
– Ne bih govorio o terminu močvare. Tako ne treba suditi o hrvatskom sportu u kojem imamo sjajne reziltate i ogroman potencijal. U planu je prvo donijeti Strategiju o sportu, a potom Zakon o sportu.
Je li točno da vas je za ministra odabrao premijer Orešković?
– Moja prijelomnica bila je razgovor s premijerom. Tom čovjeku vjerujem. HDZ mi je politički dom. Vlada je hrvatska, a ne HDZ-ova.