U povodu tjedna u kojemu je 35 tisuća maturanata polagalo najvažniji ispit u svojem životu i koji je ove godine obilježen brojnim skandalima s kraÄ‘ama i odgodama testova, donosimo svjedoÄanstva iz prve ruke
4. 6. Äetvrtak
Ivan:
Već sam deset dana “zakljuÄan†u Nacionalnoj i sveuÄiliÅ¡noj knjižnici. UÄim kemiju. To je najteži od svih ispita na ovogodiÅ¡njoj državnoj maturi. Vidim da je gradivo preopsežno. Kopirao sam stare ispite, dobar dio toga uopće nismo stigli odraditi. Mozak mi kuha od tolike koliÄine informacija. Kemija je sutra. OdluÄujem da danas ne idem nikamo, doma ću joÅ¡ jednom proći cijelu skriptu. Namjeravam upisati Medicinski fakultet koji ionako traži prijamni ispit pa se pitam Äemu sve ovo. Pogotovo jer su pitanja složena tako da profesori sa sveuÄiliÅ¡ta ne bi znali odgovoriti na njih. Doista. Oni se specijaliziraju za jednu granu, a od nas se traži da znamo viÅ¡e od njih. Je li to normalno? Dakle, ako zavrÅ¡iÅ¡ kemiju i predajeÅ¡ na tom fakultetu, moraÅ¡ znati manje nego na državnoj maturi. Ha?
Ana:
U Å¡koli sam. Opet. Pripremam ispit iz politike i gospodarstva. Provodimo u Å¡koli po pet, Å¡est sati, rjeÅ¡avamo stare zadatke s mature. Ostalo vrijeme provodim doma, uÄeći. Tako ću provesti iduća Äetiri dana. Shvaćam kako nemam baÅ¡ nikakav druÅ¡tveni život. Matura mi je savrÅ¡eno nebitna, idem studirati van i već sam položila prijamni. No, po hrvatskim zakonima, ako je nisam položila – kao da nisam zavrÅ¡ila srednju Å¡kolu.
5. 6. petak
Ivan:
Dobro sam se naspavao. PoÅ¡ao sam na ispit iz kemije s pretpostavkom da je sve ovo glupost. Dolazim u zgradu gimnazije, gdje u 9.00 treba poÄeti prvi ispit državne mature. Kakva formalnost. Profesori koje znam Äetiri godine odjednom kao da su siÅ¡li s nekog drugog planeta. Hladnim glasom objaÅ¡njavaju kako upisati ime, otvoriti ispitne knjižice. ZnaÄi, sustav nas i njih tretira kao idiote. Barem smo ravnopravni… Dobro je, mislim kada otvaram knjižicu. Prvo pitanje, znam. ZnaÄi, idemo dalje, raditi. Ispunio sam knjižicu. Nakon 160 minuta izlazim iz zgrade i zovem prijatelje. Smijemo se tipfelerima u zadacima. Od nas se oÄekuje da znamo sve, a ispiti nisu ni lektorirani. Nije Å¡ala – mjerne jedinice su krivo postavljene, a to je ozbiljna stvar. Već vidim u kojem ovo smjeru ide, sve u vezi s maturom. Dolazim kući i ruÅ¡im se u krevet.
6. 6. – 7. 6., subota i nedjelja
Ivan:
U utorak polažem biologiju. Fotokopirao sam sve dosadaÅ¡nje ispite. UÄim s prijateljicom koja želi upisati agronomiju. Njoj je ovo bitno, meni malo manje. No, ne idemo u istu Å¡kolu i primjećujemo razlike. Njezini i moji profesori nisu jednako obradili gradivo. Mi smo radili neÅ¡to, oni to nisu radili. Pa Å¡kole uopće nemaju vremena odraditi sve zadano!
Komentiramo kako se zadaci s mature razlikuju od onih s prijamnih ispita na fakultetima – fakulteti traže razumijevanje, a matura Å¡trebanje. Suludo. JoÅ¡ jedan vikend obilježen podacima. Uglavnom potpuno nepotrebnim podacima.
8. 6., ponedjeljak
Ana:
Opet prolazim kroz skriptu. Zadnji put. Å to bude, bude. Shvaćam da mi u glavu viÅ¡e niÅ¡ta ne stane. Odustajem. RuÄam, odmaram. JoÅ¡ malo uÄim. Idem leći rano, oko 22 sata. Nema smisla. Okrećem se do 2 ujutro. Nije mi svejedno. KonaÄno uspijevam zaspati.
9.6., utorak
Ivan:
Biologija. Polažem biologiju. Nije mi presudna pa u nju ulazim pomalo turistiÄki. Opet formalnosti. Osobna iskaznica, barkodovi na ispitnim knjižicama… Ovog puta pod manjim sam stresom pa primjećujem da je profesore strah. Ne žele da negdje zeznemo, na nekoj birokratskoj gluposti. Gledam ljude koji, poput mene, polažu ispit. PsihiÄki su ubijeni.
Ana:
Budim se u 7. Ruke mi se tresu. Prvi ispit mature. Politika i gospodarstvo. Dolazim pred Å¡kolu i vidim da je svima isto. Dajem osobnu iskaznicu. Kako je sve ovo formalno! Profesorica neÅ¡to govori, no malo je sluÅ¡am. PokuÅ¡avam duboko disati kako bih se smirila. Tu je 60 pitanja. PokuÅ¡avam ih rijeÅ¡iti, no shvaćam da sam Äak 15 ostavila prazno. Kako, ako sam rjeÅ¡avajući proÅ¡logodiÅ¡nje testove imala tek 3, 4 u koje nisam bila sigurna? Panika! ÄŒekaj malo, od cijelog predmeta 80 posto pitanja je iz Ustava? ZnaÄi da baÅ¡ niÅ¡ta nisam radila nego samo nauÄila Ustav napamet odliÄno bih proÅ¡la… Besmisleno. Odjednom, prijatelju iz razreda poÄinje curiti krv iz nosa! Stres ga je dotukao! StraÅ¡no… Izlazim iz ispitne prostorije. Zovem mamu. “Ljubavi, kako je proÅ¡loâ€. Nemam snage niÅ¡ta joj reći. Jedva izgovaram – mama, dolazim, idem leći. Bacam se na kauÄ i nakon pet minuta spavam, toliko Ävrsto da me mama ne može satima probuditi. Budim se, jedem nekoliko badema – prvi obrok danas – i odlazim u krevet…
KOMPLETNE DNEVNIKE MATURANATA PROÄŒITAJTE U NEDJELJNOM JUTARNJEM I SAZNAJTE Å TO IM SE JOÅ SVE DOGODILO NA MATURI TE KOJE SU OCJENE DOBILI!
Koja je svrha ovog Älanka? Djeluje ko Vampirski dnevnici.
KOMPLETNE DNEVNIKE MATURANATA PROÄŒITAJTE U NEDJELJNOM JUTARNJEM I SAZNAJTE Å TO IM SE JOÅ SVE DOGODILO NA MATURI TE KOJE SU OCJENE DOBILI!
Ima još!
Ovako, ima tu pametnih zapažanja, tipa ono Ivanovo o tome kako je sve podreÄ‘eno sustavu, ali me istovremeno buni zaÅ¡to taj isti Ivan koji se smije srednjoÅ¡kolskom sustavu, nastavnicima i njihovim tipfelerima misli da je na fakultetu iÅ¡ta drugaÄije. Sve je to dio iste trakavice, s tim da se njezina glava ne nalazi u vrtiću nego upravo na fakultetu. Neka poÄeka joÅ¡ 5-6 godina. Pravo razoÄaranje tek slijedi s regrutacijom u svijet rada i polaganjem struÄnog ispita (mada, s obzirom na njegov nadmoćan intelekt, Äisto sumnjam da će ići u smjeru javnih ustanova).
Dobrodošli u stvarni život!
Vjerujem da je Å¡okovito nakon godina provedenih u obrazovnom sustavu u kojem je sve podreÄ‘eno uÄenicima i roditeljima, odjednom se susresti s ispitom zrelosti (iako, oni koji su ga ovakvog osmislili ne da su prezreli, nego su oÄigledno već u fazi truljenja)!
Svi smo prošli maturu. Jest, naporno je, ali nisu to baš takvi šokovi kakvima ih se želi prikazati (koliko je ono prag prolaznosti na matematici)?
Prag prolaznosti u matematici je onoliki koliki treba biti kako bi nacija ostala uljuljkana u lijeni osjećaj samozadovoljstva. Zašto pitaš?
Zato jer sam negdje naletio na podatak da je prag spušten debelo ispod 50%, samo kako bi prolaznost bila frizirana.
Kako rekoh – znam da nije lako. No, smatram i kako matura nije neÅ¡to zbog Äega bi uÄenici trebali biti toliko Å¡okirani, krvariti, afanavati, i ne znam Å¡to. Ta svatko tko upiÅ¡e prvi razred srednje Å¡kole zna da ga Äeka matura. Ono Å¡to većina ne zna (zaslugom ovakvog sustava i politike ministarstva) jest da se za rezultat treba naraditi i zaslužiti ga.
Ako im se s 18 godina prvi put događa ovakav šok u životu, to je definitivno prekasno. Ne kritiziram djecu uopće,govorim o našem školstvu koje se nije pobrinulo dijete ostaviti samo sa sobom prije njegovog osamnaestog rođendana.
Ono Å¡to uistinu jest Å¡okovito vezano uz državnu maturu jest dinamika ispravljanja tih testova. Nema opravdanja za držanje djece u neizvjesnosti zbog vlastitog komoditeta, i to baÅ¡ u vremenskoj stisci, izmeÄ‘u pisanja mature i upisa na fakultet. Otprilike to znaÄi par tjedana provedenih u limbu, i to pred odabir studija, a onda totalni zaokret – 2-3 mjeseca bez ikakvih obaveza, ZrÄe, Minecraft, Youtube 24/7, ovo, ono, sve samo vrhunsko prženje mozga.
Kod nas sve nešto naopako.
Pa ako Anu ne zanima državna matura i već je položila prijamni za odlazak u Europu Äemu onda polaže izborni predmet državne mature? PoložiÅ¡ fino obvezne B razine i Bog te veselio. Spremna si za Europu koja Äeka takvog struÄnjaka poput tebe 🙂
Nekako mi se Äini da će se ovaj “Dnevnik maturanata”, već otprije poznatog Lista koji obožava nastavnike, nekako od obrazovnog sustava okrenuti na nastavnike. Ne bih se Äudio. Neka napiÅ¡u Dnevnik uÄitelja/nastavnika da ponovno naÅ¡a “akademski obrazovana” javnost zakljuÄi da se niÅ¡ta ne radi u Å¡koli.