(Večernji list) Učenici od petog do osmog razreda osnovne škole krajem siječnja ili početkom veljače 2015. mogli bi pisati probne testove iz hrvatskog i stranog jezika te matematike, a pred kraj školske godine pisat će test čiji će rezultat osmašima utjecati na upis u srednje škole.
U prvoj godini jedan bod
– Razmišljamo o tome. Testovima se ne bi ispitivale činjenice koje su djeca memorirala, nego bi se testirala funkcionalna pismenost, primjena stečenog znanja, stavljanje u kontekst i snalaženje u njemu, nešto slično PISA testovima. No, nismo još dogovorili u kojoj mjeri bi i hoće li uopće rezultat postignut na tim testovima utjecati na upis učenika u srednju školu – potvrdio nam je ministar obrazovanja Vedran Mornar. Dodaje da će sljedeće, prve godine provođenja tih testova, bodovanje rezultata za upis u srednju školu biti minimalno.
– Recimo, učenik će moći dobiti maksimalno jedan ili dva boda, ovisi kako se dogovorimo. Ti bi se bodovi dodavali ostalim učenikovim bodovima – objašnjava Mornar. Tako bi, primjerice, dogovore li se za jedan bod, za pedeset posto riješena testa osmaš dobio pola boda, 70 posto – 0,7 bodova itd.
– Tako bi bilo u prvoj godini, a cilj nam je, ako u to krenemo, da se svake godine utjecaj testova na upis u srednje škole povećava – kaže Mornar. Rezervu hoće li projekt zaista zaživjeti ima zato što za njega nije osiguran novac, ali nada se da će se u proračunu za sljedeću godinu naći potreban iznos.
– Prema našim procjenama, za provođenje testova trebat će nam od tri do pet milijuna kuna. Ispiti će se provoditi u četiri posljednja razreda osnovne škole i, što prije s tim počnemo, to bolje. Provodili bi ih dok ne zaživi vanjsko vrednovanje osnovnih škola predviđeno u Strategiji razvoja obrazovanja – tumači Mornar. Prema njegovim riječima, utjecaj postignutih rezultata na upis osmaša u srednje škole svake bi se godine povećavao, a u konačnici ocjene iz škole mogle bi nositi 40, 50 ili 60 posto bodova za upis u srednju školu, a ostatak rezultat postignut na tim testovima.
– Na dulji rok težit ćemo tome da vidimo je li uspjeh 5.0 zaista 5.0 – kaže Mornar, a na pitanje je li to uvođenje male mature na mala vrata, kategorički kaže: – Ne, to nema veze s malom maturom. Ovo je privremeno rješenje dok ne zaživi model koji je predviđen strategijom – puno malih testova u osnovnoj školi – zaključuje Mornar.
Treba unaprijed znati
Ljiljana Klinger, ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca, jedne od najboljih u državi, kaže da bi učenici unaprijed trebali znati što će se ispitivati – reproduktivno znanje kao najniža razina ili povezivanje i zaključivanje kao viša razina znanja.
– Ako se testiranje dobro pripremi, može imati dobar učinak, ali ako nije dobro pripremljeno, može biti diskriminirajuće. Bilo bi dobro kad bi rezultati testiranja, osim posljedica na učenika, imali i posljedice na učitelje. Ako loše riješi test, učenik će se teže upisati u srednju školu, a što će se dogoditi učitelju – pita ravnateljica Klinger.
Problem s ovakvim uvjetima za upis je što će dijete koje je u 5. razredu imalo neki rezultat s tim rezultatom ići dalje bez ikakve šanse za poboljšanje. Gotovo. Upisano u kamen. Netko sad može reći “pa neka budu odgovorni, neka razmišljaju unaprijed”. Da, dijete od 11 godina? Slažem se da djcu to treba učiti, ali kažnjavati ga zbog toga što u 5. razredu baš nije previše pazio mi se čini malo prerano.
mislim da je to taman pravo vrijeme. može se eventualno težinskim faktorima ublažiti važnost prva 2 testa. Ako roditeljima bude jasno da je taj test važan, oni će objasniti djetetu da mora paziti. što ranije mu se pokaže di je slab to ranije može početi raditi na tome da se tu popravi. zar nije ideja da dobijemo samostalnu djecu koja će razmišljati za sebe i biti svjesna svojih odgovornosti, sposobnosti i ograničenja?
meni je interesantna ova stavka sa posljedicama za učitelje. već neko vrijeme razmišljam o vrednovanju rada nastavnika prema rezultatima na takvim testovima i zanima me kako se rješavaju problemi loših generacija. kod mene se iz godine u godinu može ponekad vidjeti razlika u prosječnom IQ-u od cca 30 bodova. Od 3. razreda gdje nitko ne može složiti odlomak teksta da ne pobrka rodove i padeže, do razreda gdje djeca u prvom srednje barataju majstorski sa brojevnim sustavima. moji klinci su na godinu razlike i mali koji je jedva čitao kad je krenuo u školu je završio na dodatnoj iz HJ kao nadaren, a mala koja je krenula u školu čitajući bolje nego neki moji učenici kaže da u njenom razredu svi tako čitaju (mjesec dana nakon početka nastave). ista škola, godina razlike. može li vrijediti isti kriterij za obje učiteljice?
Otpor prema testiranju imaju samo neradnici.
Ma da! Pred kraj radnog vijeka samo mogu potvrditi da ima, ne tako mali broj, djece koja su odlična u usmenom odgovaranja i bitno lošija u pismenom. I što s njima?
Toliko je faktora koji grade uspjeh da se to ne može samo tako procjenjivati.
Super. Još je više djece koja su odlična u trčanju i bitno lošija u matematici. Zato trebamo provjeravati samo trčanje jer ta će im vještina omogućiti da se bolje snalaze u modernom svijetu. Da lakše pobjegnu od policije kad ih uhvate da kradu u dućanu.
Ako se testiranje dobro pripremi, može imati dobar učinak, ali ako nije dobro pripremljeno, može biti diskriminirajuće.
Ovo je ključno.
Što je pjesnik htio reći?
”Razmišljamo o tome. Testovima se ne bi ispitivale činjenice koje su djeca memorirala, nego bi se testirala funkcionalna pismenost, primjena stečenog znanja, stavljanje u kontekst i snalaženje u njemu, nešto slično PISA testovima. No, nismo još dogovorili u kojoj mjeri bi i hoće li uopće rezultat postignut na tim testovima utjecati na upis učenika u srednju školu.”
Ne vjerujem da će, ako će tih testova uopće biti, biti kvalitetno pripremljeni. To se vidi iz načina na koji vizionari iz članka o tome govore. Oni razmišljaju o testovima, ali još nisu sigurni čemu će ti testovi točno služiti.
Možda je to približavanje njemačkom sistemu u kojem se dijete, recimo imigranta prve generacije, već s 10 godina može pozdraviti sa sveučilištem jer nije savladalo jezik za gimnazijski program? U redu, ali onda to treba reći. Ako je u pitanju neki drugi cilj, to isto treba reći. Testiranje radi testiranja, trošenje fotokopirnih papira bezveze i sl… Ne znam, sita sam takvih stvari.
rečeno je da će služiti upisu u srednju školu…prvu godinu ili dvije nisu sigurni samo hoće li ih odmah bodovati ili će se čekati da se ispeglaju bube…
Da… shvatila sam da sam se malo zaletila i da su ti testovi dio neke šire strategije standardizacije (za koju zasad znamo samo da neće voditi u malu maturu)…
Svejedno, ne mogu se oteti dojmu da nije u redu ovako puštati balone u javnost i izjašnjavati se vrlo općenito kad je u pitanju testiranje učenika osnovnoškolske dobi. I treba paziti s petim razredom. To je početak predmetne nastave.
Inače ne pišem ovdje, ali ovo me baš uznemirilo, pogotovo zato što je uslijedilo nakon onog članka o ideji vrednovanja rada učitelja i nastavnika na temelju uspjeha. I onog o ideji ukidanja troškova prijevoza. Ili se stvarno jedina rješenja za boljitak prosvjete nude u kontinuiranim restrikcijama, testiranjima i kontroli, ili je do portala koji samo objavljuje takve članke di bi nas se sve nešto gledalo pod povećalom 🙂
O nečemu što bi trebalo koštati pet milijuna naših kuna ne bi se trebalo raspravljati paušalno, tipa, razmišljamo, ne znamo, vidjet ćemo, i tako dalje, i tome slično!
Nisu li na jednak način bačeni milijuni na HNOS, NOK, vanjska vrednovanja, a tu je i zadnja aferica s Nacionalnim centrom za mlaćenje prazne slame?!
Međutim, bilo bi dobro da se ti testovi uvedu, čisto da se vidi koliko djeca stvarno znaju, a koliko su puste petice rezultat pritisaka i ucjena roditelja, čemu MZOS ne zna ili se ne usudi stati na kraj!
Tek, loše bi bilo procjenjivati rad kolega na temelju tog ispita! To je, na kraju krajeva neozbiljno i neodgovorno!
Zašto?
Zato jer bi to sličilo, otprilike, situaciji u kojoj biste jednom Mourinhu dali da vodi, recimo, Marsoniju, a onda ga popljuvali kao neznalicu i luzera, jer ih nije uspio odvesti u Ligu Prvaka!
U kakvim uvjetima rade hrvatski profesori? Koliko se u njih ulaže? Koliko često imaju prilike stručno se usavršavati? Sigurno ne po tri dana u Solarisu, ili Budvi ili Edinbourghu, kao ekipa kojoj pripada gospođa Klinger! Koliki može biti motiv tih ljudi da daju maksimum, kad osim ponižavanja i ignorancije ne doživljavaju ništa drugo od ministarstva koje je, navodno, njihovo, od javnosti kojoj informacije plasira prvo pero Jutarnjeg, uvažena gđa Lilek, od vlasti ( crvenih ili crnih, svejedno ) kojoj su uvijek prvi na umu kad treba rezati i čerečiti? Tko će progovoriti o tome?
Uostalom, svi smo mi ( ili najveća većina nas ) stručni i obrazovani za područje koje pokrivamo, dok gđa Klinger sigurno nije studirala da bi bila ravnateljica! Dakle – koga bi prije trebalo provjeravati, licencirati, cjeloživotno obrazovati, doškolovati, opismenjavati?
Što je s učenicima iz socijalno depriviranih sredina koji imaju samo pola udžbenika dobivenih od centra za socijalnu skrb, što je s učenicima kojima hrvatski nije materinji jezik,što s učenicima za koje ne skrbe roditelji nego su u domovima- zašto kažnjavti učitelje koji predaju takvim učenicima? Valjda nam je svima jasno da i obiteljski uvjeti,socio-ekonomski činioci,stabilna obitelj i niz drugih utječu na uspjeh učenika.Kako vrednovati rad tih učenika i njihovih učitelja? Dok neki učenici nemaju ni računalo kod kuće, neki idu na 4-5 vannastavnih aktivnosti (imaju idealne socio-ekonomske uvjete) te se zna da im roditelji mogu pružiti puno više od nekih koji ovise o socijalnoj pomoći?