KOLUMNA: Velikani, ili o hrvatskoj (geni)jalnosti

S obzirom da smo jedan od rijetkih portala koji bez dlake na jeziku komentira zbivanja u prosvjetnom sektoru, odlučili smo uvesti rubriku “Kolumna” u kojoj ćemo kolegama dati priliku da javno izraze svoje miÅ¡ljenje o stanju u obrazovanju. UredniÅ¡tvo se ne mora nužno slagati s miÅ¡ljenjem autora.

Piše: Žukov

Upravo je žalosno koliko ova zemlja malo cijeni velike ljude! Pitate se – Å¡to to čovjeka čini velikim – velika plaća, velike izjave, veliki dojam vlastite veličine? Po svim kriterijima, kao i po stručnom miÅ¡ljenju većine eminentnih hrvatskih mislioca i ljudi od pera, upravo takvi velikani stoje na čelu većinskih obrazovnih sindikata i poput Atlasa, na svojim junačkim plećima nose cijeli svod hrvatskog Å¡kolstva! Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim Å¡kolama, Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja – velikan do velikana, dokle pogled seže, Å¡irom pa u krug! Budući da su, kao i svi velikani, nadrasli svoje vrijeme i okolinu koja ih okružuje, ovi junaci naÅ¡eg doba često u svojoj borbi za boljitak hrvatske prosvjete djeluju napuÅ¡(t)eno i neshvaćeno; gordi hrastovi pod kojima netko uporno jamu kopa! Njihov genij genij je usamljenih ljudi – sami protiv svih (najčešće direktno protiv vlastita članstva), kako i priliči nekome njihova kalibra, plove nemirnim morem hrvatske zbilje, usmjeravajući prosvjetarski brod u sigurnu luku.

OÅ¡troumno detektirajući odakle prijeti najveća pogibelj druÅ¡tvu (razumije se, od buržuja iz zbornica, op. a.), poput Herkula u Augijevim stajama bacili su se na posao, i nisu stali dok sve detaljno nisu isuÅ¡ili, prozračili, ozdravili i očistili, kao Å¡to to bjelodano dokazuje borba SHU – a za novi osnovnoÅ¡kolski Kolektivni ugovor. Isti je tako apotekarski pedantno očišćen od prijevoza, ureÄ‘enja norme, sijaset dodataka na plaće i prava zaposlenih, ali zato, pogaÄ‘ate, u njemu i dalje postoje, recimo, komisije za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove, iz nadasve praktičnih razloga! Posao je tako ingeniozno odraÄ‘en da se na svojim web – stranicama u dopisu od 16. svibnja 2014. SHU doslovce ispričava svome članstvu Å¡to ih je blagoslovio ovako unosnim i profitabilnim KU – om! PoÅ¡to obraz, poÅ¡to čast? Povoljno dam – komisije za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove! Mora da jako cijene svoje članove, kad su ih ovako skupo prodali!

Pritom su bili izloženi nesmiljenim nasrtajima nezahvalne baze, dijela javnosti i pojedinih opskurnih centara moći! Tipičan hrvatski jal, koji nikad nije mogao prihvatiti veličinu uspjeha, znanja i zdravog progresa. No, kako je u naravi velikana da budu veliki, a obilježje veličine je sposobnost praštanja, glavni su protagonisti ove storije, veliki u svojoj veličini, svima sve oprostili i okrenuli i drugi obraz (da imaju obraz kao đon, ne treba posebno naglašavati)! Iako često postaju žrtve vlastite dobrote i askeze, od nje nikad ne odustaju!

Potpisivanje osnovnoÅ¡kolskog KU – a od strane SHU – a i resornog ministarstva, na oduÅ¡evljenje zbornice, samo je Å¡lag na torti epskih uspjeha naÅ¡ih većinskih sindikata. Odavna su oni odlučili pozabaviti se onime Å¡to su milijuni od njih iskali – ozdravljenjem hrvatskog Å¡kolskog sustava, toliko potrebitog njihova blagotvornog utjecaja! Bio je to izazov nad izazovima, neÅ¡to najzahtjevnije s čime su se naÅ¡i velikani dotad susreli. Dok je napaćeno članstvo u mesijanskom iščekivanju poglede upravilo prema sindikalnom Olimpu, sindikalno Trojstvo uronilo je cijelim svojim bićem u to vrzino kolo grijeha.

Budući da neznanje nad znanjem ima tu prednost da nema granica, gurui naÅ¡ih većinskih sindikata su, neograničeni zemaljskim kategorijama vremena i prostora, slobodno lebdeći, stali djelovati i utirati put boljitku Å¡kolstva. Petkom i svetkom, kada ustaju i kada liježu, kada dolaze i kada odlaze, vazda misleći na dobrobit hrvatskih učitelja, pokrenuli su reforme o kakvima nismo mogli ni sanjati. Dakako, u tijesnoj suradnji s ekipom iz MZOS – a, čije su odluke uglavnom s viÅ¡e ili manje pogovora prihvaćali. Å to se iz te simbioze izrodilo, svima je poznato. Ono čega u kulturnom svijetu uopće nema, ili Å¡to je raritet, postalo je naÅ¡a svakodnevica!

Kako doli svijetlim primjerom neviÄ‘enog oÅ¡troumlja nazvati, recimo, uvoÄ‘enje e-upisa u hrvatske Å¡kole? Navodno smo u tome prvi u Europi! Ministarstvo je, uz podrÅ¡ku naÅ¡ih velikana, uspjelo u nečemu Å¡to je na prvi pogled neizvedivo – Å¡kole u kojima se Å¡tedi na grijanju, u kojima je zabranjeno kopirati, u kojima nema wc – papira, s čijih se stropova ruÅ¡i žbuka na nejake učeničke glave uvesti u digitalnu eru! Mitski je to uspjeh, koji nijednom hrvatskom mužu dosad joÅ¡ nije poÅ¡ao za rukom! Jasno je k’o dan da su pristajanjem na ovo naÅ¡i sindikalni Leonide pomogli rijeÅ¡iti joÅ¡ jedan povijesni problem koji je tiÅ¡tio kolektiv – avet besmislenog piskaranja! Naime, od dana uvoÄ‘enja ove blistave umotvorine, zbornica se viÅ¡e uopće ne mora patiti ispunjavanjem kojekakvih formulara koji kao da su ispali iz Kafkina Procesa, ne moraju u lipnju u znoju lica svoga unositi podatke u e-maticu, sustav koji se ruÅ¡i češće nego pojedine odluke na Ustavnom sudu, ne moraju na polugodiÅ¡tu viÅ¡e ispunjavati obrasce o uspjehu učenika! Da i ne spominjem najnoviji uspjeh – formulare koje viÅ¡e ne treba ispunjavati za isplatu prijevoza, pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću! Povrh toga, od časa kad je uveden e-upis, e-matice, e-dnevnici, e-kojeÅ¡ta, cvijet hrvatskog ravnateljstva viÅ¡e uopće ne pada u napast da nezakonito upisuje djecu u srednje Å¡kole, Å¡to predstavlja značajnu uÅ¡tedu u državnom proračunu (u vidu isplate sudskih odÅ¡teta onim ravnateljima koji se rečenoj napasti nisu mogli othrvati, koji su dobili otpusna pisma, pa tužili državu)! Dakle – korist je mnogostruka i daleko premaÅ¡uje onih tričavih dva ili koliko milijuna kuna koje jedan od velikana dobiva iz proračuna za svoj sindikat, a Å¡to mu uporno spočitavaju raznorazni jalnuÅ¡i i diletanti!

Obrazovanje je, kako znamo, jako skupo, no, tvrde neki, glupost je još skuplja, što glavne protagoniste članka čini upravo neprocjenjivima! Poznato je, naime, kako novac kvari ljude. Želeći u prosvjeti zadržati samo najbolje i nepokvarene, sindikalni velikani pristali su, doduše, nakon ljuta boja, na namjeru ministarstva da se cijeli obrazovni sustav stavi na dijetu, da ne kažem, u induciranu komu! S tom namjerom donesen je legendarni Pravilnik o tjednim radnim obavezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, te je bio najavljen outsorsing! Kako svi znamo, izazvalo je to neviđeni otpor većinskih sindikata, digla se kuka i motika, no, nakon uvjeravanja iz ministarstva, uvidjeli su da ne mogu stajati na putu razvoju i boljitku prosvjete. Tako, došlo je do porasta plaća, u što ste se mogli i osobno uvjeriti, zapljusnuti smo bujicom novih dodataka na plaće, povećane su naknade za prijevoz, sijaset poslova koji su dosad bili tretirani kao ostali poslovi od sad će se plaćati, a spremačicama i domarima osmjeh danima nije silazio s lica od pomisli na divote koje ih čekaju kod privatnih poslodavaca (doduše, neki smatraju da se radilo o facijalnom refleksu, ne o osmjehu, ah, vrag će ga znati)! O pristajanju da se stane na kraj rasipničkom dijeljenju božićnica i regresa da se i ne govori! To je, međutim, uspio omesti sindikat Preporod, zahvaljujući kojem je Pravilnik tijekom ljeta znatno izmijenjen i prepravljen, a outsorsing spriječen.

Niska fascinantnih uspjeha nastavljena je izgradnjom Sindikalnog doma i radovima na vili Ružici. Tradicija je naÅ¡ih prostora, a i Å¡ire, da se velikanima podižu spomenici, najbolje joÅ¡ za života! Ta zaslužili su te spomenike samima sebi, nakon svih uspjeha kojima smo blagoslovljeni! Istina, naÅ¡lo se tu i nekoliko opsjenara koji su govorili kako bi u vrijeme blagostanja u kom živimo mudrije bilo novac ulagati u Å¡trajkaÅ¡ki fond, da se uzmogne isfinancirati eventualni viÅ¡ednevni Å¡trajk, ili sredstva uložiti za plaćanje svojih sindikalnih povjerenika po Å¡kolama. Kolika je konačna cijena ovih zdanja joÅ¡ se ne zna, jer velikani mudro taje taj podatak. Ono Å¡to se, meÄ‘utim, pouzdano zna je to da nije beg cicija. Naročito ako cijenu plaća – članstvo!

Suma sumarum – umjesto da lideri većinskih prosvjetarskih sindikata budu joÅ¡ za života obogotvoreni poradi svojih blistavih rezultata, oni bivaju progutani od sablasti hrvatske zlobe i jala, vrebani iz busija, vazda neshvaćeni i osporavani u svojoj misiji!

Tek rijetki naslućuju izlaz iz ove mračne situacije – velikani, naime, uglavnom postaju hvaljeni i prihvaćeni tek kad siÄ‘u sa scene! RjeÅ¡enje je, dakle, toliko blizu. I poznavajući dotične, ujedno toliko daleko…

Autor je učitelj povijesti i geografije.