U MZOS-u novinarima rekli da se uspjeh učenika poboljšava, a onda podijelili materijale koji govore suprotno

“Laž, prokleta laž i statistika” standardna je uzrečica kad se govori o koriÅ¡tenju brojki kako bi se dokazala ili opovrgla neka tvrdnja. Tome su ovih dana mogli posvjedočiti novinari kojima su iz Ministarstva obrazovanja podastrijeti podaci o uspjehu učenika u hrvatskim Å¡kolama u protekle tri godine. Naime, u sklopu rasprave o temi (ne)zaključivanja ocjena na polugodiÅ¡tu, ocjena Ministarstva je da se promjena nije pokazala Å¡tetnom jer je “iz podataka koji se nalaze u nastavku, a koji su preuzeti iz e-Matice na dan 1. rujna 2014., vidljivo poboljÅ¡anje uspjeha učenika u Å¡kolskim godinama u kojima se ocjene na polugodiÅ¡tu nisu zaključivale.” Spomenute podatke možete pogledati ovdje (klik), a dalje u tekstu ćemo iznijeti analizu cijelog materijala.

Prije svega, nije jasno što brojke koje se nalaze u tablicama uopće predstavljaju. Na prvi pogled, riječ je o broju učenika koji su školsku godinu završili s navedenim općim uspjehom. Međutim, ako bi se sve to zbrojilo, ispalo bi da u hrvatskim osnovnim školama ima oko 900.000 učenika, dok ih u srednjima ima oko
450.000. Naravno, u stvarnosti je taj broj dva do tri puta manji.

Nastavničkim riječnikom rečeno, tko god da je radio ovu zadaću, nije zadovoljio.

No, ako zanemarimo da brojke same za sebe uopće nisu jasne i krenemo usporeÄ‘ivati “isto s istim”, to jest iste stavke za različite godine, zaključak koji se nameće je potpuno suprotan od onoga koji se iz MZOS-a želi nametnuti. Naime, ako se gleda tablica za osnovne Å¡kole, ispada da se broj “zaključenih jedinica” (na koji god način da su pobrojane) od 2012. do 2014. godine povećao za 42 posto, dok se broj dvojki, trojki, četvorki i petica povećao, redom, za 3, 3, 5 i 5 posto. (Uz sve to, nije jasno kako se broj svih tih ocjena povećao kad se ukupni broj učenika smanjio s 344.279 na 331.523 kao ni Å¡to zapravo znači taj “broj jedinica, dvojki itd.”, ali to će se valjda doznati; ovdje radimo s podacima koje imamo).

Situacija je joÅ¡ drastičnija u srednjim Å¡kolama gdje se “broj jedinica” (Å¡to god to značilo u ovoj statistici) povećao za 21 posto, “broj dvojki” se povećao za oko tri posto, dok se “broj trojki, četvorki i petica” smanjio, redom, za oko 0,5 te za 3 i 5 posto.

Naravno, možda iz ove smuÅ¡enjačke, neprofesionalne i amaterske statistike ne bi trebalo izvlačiti neke konkretne podatke, no ono Å¡to je sigurno je da je zaključak koji je Ministarstvo izvuklo iz svega ovoga – da je uspjeh marginalno bolji – sve samo ne pouzdan. U cijeloj ovoj priči pitanje zaključivanja ocjena na polugodiÅ¡tu je manje bitno. Ono o čemu valja razmisliti je tko novom ministru (ali i onima prije njega) na ovakav način podastire “podatke” i je li uz ovakvu “tehničku podrÅ¡ku” uopće moguće donositi pametne odluke.