(Večerni list) Kad danas školsko zvono za većinu osnovaca i srednjoškolaca označi završetak nastavne godine, odahnut će učenici, roditelji, ali i nastavnici koji su i ove godine, kao i prethodnih, ponajprije izloženi pritisku roditelja koji su za svoje dijete htjeli što bolju ocjenu.
Traži se ocjena više
Ravnatelji s kojima smo razgovarali slažu se da pritisak ne jenjava, ali na sreću ove godine (bar jučer do 15 sati kad je pisan ovaj tekst) nije bilo fizičkih nasrtaja kao, primjerice, prošle godine.
– U odnosu na prošlu godinu u našoj je školi mirno. Bilo je nekoliko sitnih pritisaka i pitanja možemo li dijete ponovno pitati ili mu dati malo veću ocjenu jer mu treba za školu u koju se želi upisati. Imamo nekoliko učenika koji će ponavljati razred, ali čak su im se i roditelji složili da su to zaslužili – kaže nam Krešimir Kuran, ravnatelj OŠ Vrgorac u kojoj je prošle godine jedan roditelj udario nastavnicu jer njegovu djetetu nije htjela zaključiti jedinicu nego pozitivnu ocjenu. Ravnatelj se slaže kako je to bila apsurdna situacija, no najvažnijim smatra da se nastavnica oporavila.
– Vratila se na posao i radi bez problema. Ostavila je to iza sebe, a možda su upravo zbog tog slučaja ove godine roditelji malo obazriviji – nagađa Kuran. U metkovsku Osnovnu školu Stjepana Radića roditelji dolaze, ali ekscesa nema.
– Ove je godine lakše nego prošle, malo moljakaju i traže, ali na to smo se navikli – kaže ravnateljica Božena Nikoletić. Slično je i u zagrebačkim školama. Suptilnih je pritisaka bilo, ali i anonimnih poziva inspekcije.
– Imamo nekoliko najava da će se žaliti na zaključenu ocjenu. Uvijek se traži jedna ocjena više, a poznato je da će, kad je učenik između dvije ocjene, nastavnik uvijek zaključiti višu. Pritisci su ove godine češći jer na polugodištu nije bilo zaključenih ocjena i roditelji kao da nisu bili svjesni koliko im dijete radi. Pozivali smo ih i obavještavali – kaže ravnateljica OŠ Matije Gupca Ljiljana Klinger.
Napad na službenu osobu
I ravnatelj OŠ Dugave Tomislav Cvitanović priznaje da je moljakanja boljih ocjena bilo, ali i on je, kao i njegovi kolege, zadovoljan što nije bilo fizičkih obračuna. Nastavnici, ali i ravnatelji smatraju kako bi zakonom trebalo precizirati da je napad na prosvjetare napad na službenu osobu pa bi se dodatno smanjila mogućnost ekscesa.
jao kako su roditelji dobri
Moljakanje, nagovaranje, potezanje za rukav, emocionalne ucjene s upisom u srednju/socijalnim stanjem/psihičkim bolestima i inim opravdanjima također je vrsta napada. Emocionalno ucjenjivanje i psihološki pritisak također je NASILJE.
Možda bi se trebale precizirati kazne za roditelje koji se tijekom nastavne godine ne pojavljuju u školi i ne reagiraju na službene pozive, ali zato imaju 24 h slobodno zadnji tjedan nastave.
Također i za ravnatelje koji zaobilaze pravilo iz Pravilnika o ocjenjivanju (čl.14) na način da dok vide roditelje na vratima škole (u zadnjem tjednu nastave) odlaze pod izlikom “sastanaka” pa opet ostavljaju učitelje i razrednike na milost i nemilost. Eto, oni (ravnatelji) nisu mogli reagirati kad su bili odsutni. Ma nemoj!
Ovo se lako rješava – ukinuti mogućnost anonimnih žalbi inspekciji, nego pod punim imenom i prezimenom! Nadalje, ukoliko nalaz inspekcije pokaže da nepravilnosti u radu profesora bilo nije, dnevnicu i putni trošak inspektora naplatiti, prisilnim putem ako treba, ovrhom, od roditelja!
Ma ukinuti u potpunosti i točka- kako u Austriji i pojedinim državama uopće nema inspekcije?
Budući da čovjek ne može mijenjati svijet nego samo sebe, da počnemo od nas prosvjetara. I ove školske godine svjedočili smo “otapanju” negativnih ocjena koja su se događala izvan nastave, po kabinetima, ne zbog pritiska roditelja, već zbog potrebe pojedinih nastavnika da oni ne budu ti koji daju takozvanu treću jedinicu, jer to valjda krši ljudska prava učenika, a zapravo se radi o nepostojanju profesionalnosti i odgovornosti prema vlastitom radu. A kad i učenik umjesto više negativnih ocjena ima “samo” tri, tada mu na raspolaganju stoji molba za preispitivanje ocjene iz predmeta kojeg učenik smatra da može najlakše ispraviti u tjedan dana mahnitog učenja (kad već nije cijelu godinu)i onda mu ostaju dva redovna popravka. Što poručujemo marljivim i savjesnim učenicima? Jesu li korupcija samo političke afere gdje se vrte milijunski iznosi ili i naša koruptivna kap pomaže tkati buduće naraštaje koji već sada računaju na to da je sustav pun rupa i da dobar dio onih koji bi ih trebali naučiti da lakši put nije i najbolji put zapravo nimalo ne drži do svog posla?