(Jutarnji list) Željko Jovanović nakon dvije i pol godine mandata sutra vjerojatno odlazi iz Vlade, a novi ministar obrazovanja trebao bi postati 55-godišnji profesor s FER-a Vedran Mornar.
Iako je u ratu sa smijenjenim ministrom Slavkom Linićem toliko Ävrsto bio uz Zorana Milanovića da su ga u Rijeci proglasili ‘izdajicom’, premijer je baÅ¡ na njegovu primjeru odluÄio pokazati kako su mu važni rezultati, a ne odnosi u stranci.
Na Äelo tog, uz gospodarstvo, najvažnijeg resora u Vladi Milanović je odluÄio postaviti novu, nestranaÄku osobu s ciljem da temeljito uzdrma Å¡kolski sustav.
Hrvatska postiže izuzetno loÅ¡e rezultate na Pisi, zagrebaÄkog SveuÄiliÅ¡ta i nema na najutjecajnijim listama, poduzetnici su nezadovoljni znanjem s kojim im dolaze diplomanti, a istodobno uÄenici u Å¡kolama – u pravilu – imaju vrlo dobar i odliÄan uspjeh. Vedran Mornar, koji za sebe kaže da je “radikal u obrazovanjuâ€, trebao bi to presjeći i u samo godinu i pol pokrenuti promjene kakve se dosad ni jedan Å¡kolski minister nije usudio. KonaÄna odluka o novom ministru Å¡kolstva donesena je nakon nekoliko dana dramatiÄnih previranja.
U prvoj varijanti Milanović je htio imati dvoje ministara za obrazovni sustav, jednog za školstvo, a jednog za znanost. Mjesto ministra za znanosti i tehnologiju ponudio je Nevenu Budaku, šefu tima koji je izradio Strategiju obrazovanja, a osnovne i srednje škole planirao je ostaviti Jovanoviću. No, Budak je ponudu odbio.
S obzirom na to da je Željko Jovanović lijeÄnik, nekome je pala na pamet ideja da ga se postavi za ministra zdravstva umjesto Rajka Ostojića. I to je, meÄ‘utim, do danas poslijepodne otpalo, tako da u ovom trenutku nije sasvim jasno hoće li Jovanović dobiti neku poziciju u Vladi ili se vraća u Sabor. Ideja o ponovnom razdvajanju Ministarstva takoÄ‘er je propala u roku od 24 sata. Dio struÄnjaka iz obrazovanja i znanosti s kojima smo danas razgovarali slaže se da je resor koji obuhvaća Å¡kole, fakultete, znanost i tehnologiju prevelik i neefikasan. Dio ih, pak, misli da je bolje izdvojiti samo tehnologiju i tome dati posebno ministarstvo.
Neki su uvjereni da bi stvari bolje funkcionirale kada bi, kao ranije, postojala dva ministarstva, jedno za školstvo, a jedno za znanost i tehnologiju. Razdvajanje Ministarstva trajalo bi, međutim, najmanje godinu dana. Dok bi se riješila sva papirologija, promijenili zakoni, uredbe, statuti i reorganizirali odjeli, prošlo bi previše vremena, parlamentarni izbori bili bi pred vratima, a rezultata uopće ne bi bilo.
Zato će cijeli resor biti predan Vedranu Mornaru u nadi da će taj nekonvencionalni profesor, enfant terrible hrvatskog obrazovanog sustava koji godinama provocira radikalnim idejama, uspjeti provesti promjene. Baš kao što je to napravio kao dekan FER-a.
Mornar je vjerojatno jedini dekan u Hrvatskoj kojemu je prva stvar koju je odluÄio uÄiniti bila – ukinuti usmene ispite. Znanje studenata FER-a zato se danas, baÅ¡ kao u najboljim obrazovnim institucijama, mjeri iskljuÄivo na temelju egzaktnih i transparentnih kriterija na pismenim ispitima.
Znanstvenu zajednicu vrlo otpornu na sve pokuÅ¡aje da se izmjeri kvaliteta njihova rada posebno je uznemirio kada je jednostavnom raÄunicom utvrdio da neki nebitni fakulteti po jednom studentu državu stoje kao Å¡kolovanje Äetiriju studenata za lijeÄnike.
A do toga je došao tako što je naprosto podijelio novac koji fakulteti dobivaju za plaće i materijalne troškove s brojem diplomanata.
Vedran Mornar uvjeren je da je gradivo u Å¡kolama prenatrpano i da djeca uÄe na sasvim pogreÅ¡an naÄin. Zato se javno zauzeo za to da se prepolovi broj predmeta i koliÄina gradiva. UÄenici gimnazija, naveo je u jednoj od svojih analiza Å¡kolskog sustava, imaju po 16 predmeta i 33 sata izravne nastave tjedno.
– UzevÅ¡i u obzir Äinjenicu da bi uÄenici trebali pored toga joÅ¡ i uÄiti, pisati domaće zadaće i obraÄ‘ivati lektiru, lako je izraÄunati da djeca rade viÅ¡e od svojih roditelja. A nakon svega, rezultati na Pisa testovima i državnoj maturi sve su prije nego sjajni – ustvrdio je Mornar.
Mornar je bio jedan od kljuÄnih ljudi za provedbu državne mature i potpuno ga je Å¡okiralo kada je, naprimjer, vidio da 41 posto maturanata, znaÄi svaki drugi, nije znalo izraÄunati kolika je masa olovaka ako je masa 256 takvih olovaka 4,24 kilograma. A raÄunali su uz kalkulator i doÅ¡li s odliÄnim ocjenama. To je potvrdilo njegov stav da je hrvatskom Å¡kolstvu potrebna velika, duboka, radikalna promjena.
Vedran Mornar preuzima Ministarstvo obrazovanja usred rata koji je Željko Jovanović pokrenuo s konzervativnom strujom znanstvene zajednice koja se oÅ¡tro protivila bilo kakvim pokuÅ¡ajima promjena, uz argument da “Jovanović ne zna Å¡to radiâ€. ÄŒinjenica da i u SDP-u i u HNS-u sjede utjecajni pripadnici tradicionalne struje akademske zajednice, koji su na koncu stajali pozicije Željka Jovanovića, mogla bi otežati posao i Mornaru, iako je on, za razliku od Jovanovića, vodio najuspjeÅ¡niji fakultet u Hrvatskoj, i to u sferi koja je strateÅ¡ko opredjeljenje hrvatskoga gospodarstva.
KOMENTAR: Sustav koji ide prema dnu
ÄŒinjenica da je Äetiri i pol milijuna Hrvata indirektno povezano s obrazovanjem, znanošću i sportom nimalo ne remeti dojam da ti sustavi spojeni u jedno s ministrima nemaju sreće, a niti ministri s njima. Dosad se promijenilo 18 ministara znanosti, prosvjete pa i kulture i informatike koji su kroz devedesete bili dio sustava.
Od prvoga ministra Osmana Muftića, preko akademika Vlatka Pavletića, Jure Radića, pa i Ive Sanadera, Strugara, Kraljevića, Fuchsa. Niti jednome mandat nije potrajao dulje od dvije i po godine. Iznimkama su se pokazali Ljilja Vokić i Dragan Primorac. Uz statistiÄku nelagodu da je rijeÄ o kratkotrajnoj poziciji Äije se imenovanje gotovo u pravilu odraÄ‘uje u zadnji tren i kroz paniku, za sustav je karakteristiÄno joÅ¡ neÅ¡to: nikako da mu se dogovore oko strukture i naziva resora.
Posljednji puta ministarstvo je bilo odvojeno na znanost i prosvjetu prije 11 godina, a imena su se resoru u pravilu mijenjala s imenima ministara (Jovanović je doduše ispao skroman, promijenivši tek jedno slovo). Od silnih muka s postavljanjem i odustajanjem od ministara, sam sustav se lošom brigom kotrljao za po nekoliko stepenica prema dnu. Koliko blizu je sad, vidjet će se u studenome ili prosincu, kada vrlo vjerojatno neće biti novaca za plaće. Kamoli za reforme.