‘Baš bih voljela vidjeti taj autsorsing kad im se učenik pomokri u umivaonik ili obavi veliku nuždu u kanti za smeće!’

(Slobodna Dalmacija) – Idete na posao s grčem u želucu, ne znate što vas čeka. S 50 godina života niste više konkurentni na tržištu rada, a sada će vas prepustiti na milost i nemilost privatnicima. Bojim se, kako se ne bih bojala. Muž je od svibnja na burzi rada, imam jedno dijete na fakultetu. Treba živjeti od 2900 kuna – govori o svojoj neizvjesnoj sudbini Ksenija Kokot, spremačica u Srednjoj školi “Dugo Selo” pokraj Zagreba, jedna od 26.500 zaposlenika na pomoćnim poslovima u državnim i javnim službama kojima je Vladina metla namijenila “outsorsanje”.

Kako bi spriječili najavljeno izdvajanje spremačica, čistačica, domara, kuhara, vozača i ostalog tehničkog osoblja iz državnog u privatni sektor, 17 sindikata u četvrtak je pokrenulo prikupljanje potpisa za referendum protiv outsourcinga.

Ksenija Kokot, nakon 25 godina staža, od kojih 12 godina na poslovima spremačice u dugoselskoj školi, u tome vidi posljednju slamku spasa. Nitko od njih, kaže, nije dosad dobio nikakve informacije o tome što ih točno čeka od iduće godine, tko će i gdje biti prebačen i hoće li uopće zadržati radno mjesto. Međutim, vrlo dobro su obaviješteni kako izgleda život njihovih kolegica u privatnim tvrtkama za čišćenje.

– Njih šest radi na 21 zgradi. Prijave ih na četiri sata, a rade najmanje osam. Neke čak uopće nisu prijavljene. Dobiju bruto minimalac od 3000 kuna, znači neto oko 2000. Nema godišnjeg odmora – pobrojila je Kokot iskustva iz sektora u koji bi trebala biti prebačena.

Smeta joj i što se olako misli da bilo tko može raditi posao u školi koji ona obavlja, a to nije samo osmosatni rad na čišćenju unutrašnjosti škole poput njezine, ukupne površine 3600 četvornih metara. Spremačice održavaju i vanjski prostor, čiste školske dvorane, dežuraju na porti, pripremaju prostore za izložbe, koncerte, natjecanja.

– Ne možete sanitarni čvor očistiti jednom dnevno i dosta. Što ako se učenik pomokri u umivaonik ili obavi veliku nuždu u kanti za smeće, a to se događa?! Tko će to čistiti? Sumnjam da će ravnatelj ili profesor ako je spremačica koja radi kod privatnika u to vrijeme na drugom objektu – primjećuje Ksenija Kokot. Ogorčena je i na ministricu socijalne politike Milanku Opačić te njezina savjetnika Damira Cimera, za kojega se otkrilo da je vlasnik tvrtke koja se, uz ostalo, bavi čišćenjem svih vrsta objekata.

– Briga njih, oni misle “ako i odem s vlasti, imat ću što raditi, stavit ću spremačice u outsourcing, dobit ću skoro besplatnu radnu snagu”. Ministrica se bori za prava žena, a na ovaj način masa žena završit će na burzi rada. Oni kupuju aute, a ja za jedan automobil moram raditi cijeli radni vijek – kaže ona, te kritizira i školske ravnatelje.

– Nisam čula ni jednog od njih da se javio ministru Jovanoviću i rekao “nemojte to raditi, ti nam ljudi trebaju” – s gorčinom kaže Ksenija Kokot.

Bitna su djeca

– Manje smo važni mi, ali djeca u školama neće više dobivati istu kvalitetu usluge. Mi na posao dolazimo sa srcem i dušom – dodaje Davor Herceg, domar i vozač školskog kombija u OŠ “Berek” pokraj Bjelovara. Nakon 18 godina staža u toj školi i ukupno 29 godina radnog vijeka, našao se u situaciji da s neizvjesnošću gleda u svoju budućnost.

– Moj radni dan formalno traje osam sati, ali na raspolaganju sam 24 sata dnevno. Tko god da nazove, ja sam u školi za 10, 15 minuta. Trebalo je steći povjerenje roditelja da vozite njihovu djecu po kiši, snijegu, mraku. Kad nekom djetetu pozli ili se nešto dogodi, tko je prvi na licu mjesta ako ne spremačice, domari, vozači? – kaže taj pedesetogodišnjak čija je plaća nešto veća od 3000 kuna. Nada se da će građani prepoznati što za škole, bolnice i umirovljeničke domove znače svi ti ljudi te da će staviti potpis za referendum.

– Danas smo mi na redu, sutra tko zna tko – poručuje Davor Herceg.

Dvjesto štandova u 128 gradova

Na više od 200 štandova u 128 hrvatskih gradova počelo je prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv outsourcinga. Potpisi će se prikupljati u iduća dva tjedna.
– Nama nered nije potreban, a outsourcing donosi upravo to – kaže Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod.

‘Ako će državu spasiti naše plaće, sami ćemo vam je dati’

A tko će meni dati plaću? Privatnik?! Ako njega plaća država, a država nema para za nas, kako će onda imati za platit privatnika? Ma to je loše, kako god okreneš, da gore bit ne može! Imat ćemo manje plaće, nakon godinu dana moći će nas potirat doma, neće nam plaćat zdravstveno, a higijena u kuhinji će sigurno pasti jer ovdje dica žive 24 sata na dan – izjadala nam se u dahu šefica kuhinje Srednjoškolskog đačkog doma u Zadru Jagoda Jurjević.

Gospođa Jagoda samo je jedna od dvadesetak zaposlenica i zaposlenika Đačkog doma – kuhara, spremačica, portira, domara… – koji bi sutra, pod šifrom izdvajanja pomoćnih djelatnosti, trebali iz državnog prijeći u privatni sektor.
– Ima 43 godine staža i plaću od 3200 kuna Ako će moja plaća spasiti državu, ja ću je se sama odreći! Ali neka onda oni vrate ono što su ukrali – odlučna je spremačica Svetka Kovačević koja, iako ima uvjete, ne želi otići u mirovinu jer tako, kaže, ne bi imala od čega živjeti. Njezine riječi podržavaju kolege i kolegice koji u prosjeku primaju plaću od oko 2900 kn.

– Premijeru Milanoviću jednu stvar želimo poručiti: ako će naše plaće spasiti ovu državu, sami ćemo vam dati svojih 2900 kuna! Ali ako je sve ovo samo zbog toga što Milanović ne zna upravljati Vladom, najbolje je da ode ća! – suglasni su radnici.