Matematiku predavala loše i nezanimljivo pa dijelila jedinice

(Vecernji.hr) Jedinice iz matematike za većinu od 28 učenika u jednom od razreda Tehničke škole Sisak navela je roditelje da prijave nastavnicu Radojku Škalabrin Agenciji za odgoj i obrazovanje.

Kršila i Pravilnik

Nadzor je provela viša savjetnica za matematiku prof. Nada Lesar. Njezin je zaključak da je nastava nedovoljno kvalitetna te da u njoj nema dovoljno sadržaja, zanimljivosti, interakcije i dinamike, posljedica čega je neuspjeh učenika. Nakon što je bila na satu matematike, viša savjetnica utvrdila je kako sat nema strukturu, motivirajuću najavu teme, dobro odabrane zadatke ni utvrđivanja ostvarenih ishoda.

– Na pitanje kako misli riješiti problem tolikog broja negativnih ocjena, nastavnica je odgovorila da ne zna, a na pitanje hoće li sve te učenike uputiti na popravni ispit, nije rekla ništa – kazala je glasnogovornica Agencije za odgoj i obrazovanje Antonela Nižetić Capković. Nada Lesar utvrdila je i da je u provođenju nastave Radojka Škalabrin ozbiljno povrijedila Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi.

– Nastavnici je predloženo da primjenjuje raznovrsne oblike i metode rada u nastavi te da se kontinuirano usavršava radi pronalaženja strategija za realizaciju kvalitetne, zanimljive i dinamične nastave. Pozvana je i da potpuno primjenjuje Pravilnik – kazala je Antonela Nižetić Capković.

Pozitivan pomak?

Agencija je nakon nadzora dobila i povratnu informaciju od roditelja koji je Radojku Škalabrin prijavio da se vide pozitivni pomaci i kod učenika i kod nastavnice. No, neki roditelji i dalje nisu zadovoljni.

– Posljednjih desetak godina učenici koji pohađaju tu školu imaju problema s gotovo svim nastavnicima matematike. U mjesec dana ne može se promijeniti nešto što je loše već godinama – kazao je anonimni roditelj. Ravnatelja škole Davora Malovića jučer nismo uspjeli dobiti za komentar.

25 Comments

  1. Nekad davno, učitelj je bio cijenjen. Nekad davno, imali su učenici jedinice pa su učili, učili i učili. Onda su se javili pa ispravili ocjenu.

    Nije li tako bilo.
    U čemu je problem danas? Ne vidim, u čemu je problem danas.

  2. Nadzor je provela viša savjetnica za matematiku prof. Nada Lesar. Njezin je zaključak da je nastava nedovoljno kvalitetna te da u njoj nema dovoljno sadržaja, zanimljivosti, interakcije i dinamike, posljedica čega je neuspjeh učenika. Nakon što je bila na satu matematike, viša savjetnica utvrdila je kako sat nema strukturu, motivirajuću najavu teme, dobro odabrane zadatke ni utvrđivanja ostvarenih ishoda!

    I sve ovo je gospođa nadzornica utvrdila nakon prisustvovanja jednom nastavnom satu?
    Mora da je riječ o nevjerojatno bistroj i oštroumnoj osobi, ako je sve to zaključila nakon 45 minuta! Ja sam potpuno siguran kako je gospođa Lesar postala zaposlenica Agencije upravo zbog toga jer su njeni satovi imali strukturu, motivirajuću najavu teme, dobro odabrane zadatke i utvrđivanje ostvarenih ishoda! Naime, svi mi u struci znamo kako u Agenciji sjedi sve sam nobelovac do nobelovca!
    Vanserijsku pronicljivost nadzornica je iskazala i mitskim pitanjem profesorici – kako mislite riješiti problem tolikih jedinica?!
    Opće je poznata stvar kako je to problem koji bi trebali rješavati upravo profesori, nipošto učenici koji bi trebali više učiti. Blago nama da imademo gospođu Nadu u sustavu!
    Kako ljudi iz Agencije imaju ozbiljnih poteškoća u prezentiranju onoga što misle ( pod uvjetom da uopće išta misle )široj javnosti, dobro je da zapošljavaju glasnogovornike. Nama, naime, nikako ne treba profesora matematike, mi naprosto vapijemo za glasnogovornicima, savjetnicima, pomoćnicima, tajnicama, nadzornicima, inspektorima, kako li se već ne naziva ta armija uhljeba!
    Osobito je ohrabrujuće što se u procjeni rada profesorice Agencija oslanja na informacije i ocjene dobivene od roditelja! Dotični roditelj nesumljivo je doktorirao matematiku, pa je, kao takav, kompetentan procjenjivati rad jedne profesorice!Ovako ili onako, vjerojatno je kompetentniji od gospođe nadzornice!
    Ukoliko se bilo tko iz Agencije nađe uvrijeđen mojim postom, obećajem – javno ću se ispričati i povući sve što sam rekao onog časa kad upoznam prvog hrvatskog prosvjetnog nadzornika ili inspektora koji se u ovu priču ne uklapa!

    1. Što mi jadni tu možemo kada nas svi napadaju s razno-raznih strana. Nemamo nikakvu zaštitu, svatko se može petljati u naš rad, svatko nas može klevetati i sl.
      A kako biste Vi kolega Žukov postupili da ste se našli u ovakvoj situaciji i da se u kojekakvim novinama spominje vaše ime?
      Nama se u školi tumači da ako se uoče nepravilnosti ocjena se ruši, no tu piše samo da je savjetnica kolegicu upitala kako misli riješiti problem velikog broja negat. ocjena.
      Mislim nepravilnosti tipa da je upisana ocjena , a ne sa strane bilješka i sl. bakrači.

      1. Dragi moj profesore, ovakvi postovi pravo su iskušenje za strpljenje i pristojno izražavanje, kakvo se ovdje zahtjeva!
        Ja naime, zaista više nemam strpljenja za kolege koji cendraju kako su nezaštićeni, kako su ostavljeni sami, kako su jadni, kako se ništa ne može, i slične nebuloze!
        Ja sam mlad čovjek, imam osam godina staža, i doživio sam pokušaje da me se zajaši, i utječe na moj rad, i od strane ravnatelja, i roditelja, i inspekcije. Sam, bez ičije zaštite, bez sindikata, izborio sam se za to da me se poštuje u školi, i da se u moju ingerenciju ne miješa nitko. Ako mogu ja, možete i svi vi ostali! Kako se to radi? Zacijelo ne šuteći i gledajući u pod!
        No, nije stvar u tome da se ne može, već da se ne usudi! Tu je kvaka – zbornica je skup ljudi kojima kažeš BU, i gaće su pune!
        Dakle, dragi kolega – ja sam bio u takvim situacijama, a bio sam, vjerujte, i u gorima! Jer, kad misliš svojom glavom i spreman si ološu u lice reći da je ološ, onda to ima svoju cijenu! Isto tako, javno sam, u novinama, pod punim imenom i prezimenom, pisao o nezakonitostima i nepravilnostima i u svojoj školi i u sustavu!
        Ništa što Vam kažem, ne kažem napamet – sve sam to već prošao! Sustav je u takvoj banani, jer Vi to dopuštate, jer se bojite izboriti za bolje!
        Dokaz toga je i Vaša slijedeća rečenica:
        ” Nama u školi se tumači da ako se uoče nepravilnosti ocjena se ruši…”
        Ova rečenica kristalno jasno ocrtava zašto smo tu gdje jesmo – tko tumači, kome tumači, koju vražju mater tumači???
        Ta niste dijete, dragi prijatelju, profesor ste, punoljetna osoba, akademski građanin, ali, eto – vama u školi se tumači!!!
        Ta iščitajte Pravilnik o ocjenjivanju. Svaki kolega mora znati taj i druge pravilnike, Zakon o odgoju i obrazovanju, Kolektivni ugovor – znate li te dokumente tumačiti? Ako znate, držite ih se, i što Vam tko ima tumačiti?
        Ajde, molim Vas, svega Vam, recite mi – tko je taj koji Vas tamo prosvjetljuje? Stručna služba? Lijepo im kažite, poručite kako je posao pedagoga da se bavi pedagogijom, znanošću o odgoju, dakle, da se pozabavi učenicima, a ne da profesore uči njihovu poslu!
        Ravnatelj?
        Ista stvar – ravnatelj ravna školom. To znači – brini se za zakonitost rada ustanove ( zato Vam kažem – morate znati pravne akte da Vas tu ne love u pogreškama ), idi na teren, predstavljaj školu, surađuj s lokalnom zajednicom, traži sponzore i sredstva za rad škole, a ne da vrebaš je li profesor upisao bilješku ili nije! To su pizdarije kojih se love isfrustrirani ljudi koji vlastite komplekse liječe peglanjem vas tamo.
        Radite po propisima, i tko Vam što može? Tko će srušiti ocjenu ako niste kršili Pravilnik? No, ljudi se isprepadaju bahatog nastupa neke nadzornice i daju se gaziti.
        Kad smo kod bilješke koju spominjete – ajde mi navedite koji članak Pravilnika o ocjenjivanju propisuje da uz svaku upisanu ocjenu mora biti bilješka sa strane? Ili kojom bojom se upisuju ocjene? Ili gdje se upisuje datum? Tvrdim Vam da to u Pravilniku ne stoji! Dakle – ako Vas netko s tim klistira, a Vi šutote i trpite – tko je kriv?
        Ovo je već po ne znam koji puta da pišem ovakve postove. Nije cilj predstaviti sebe kao ne znam koga, već želim da kolege napokon shvate – prestanite se bojati i ne dajte se gaziti sto puta gorima od sebe! Poštujte sebe, da bi vas poštovali drugi!

        1. Eto, da nadopunim samoga sebe – jeste li primijetili kako u članku piše da je kolegica kršila Pravilnik, ali ne i kako i na koji način?! Što Vam to govori?
          Ne bi li revni novinar to brže – bolje stavio u članak da je bilo toga?
          Uostalom, ako netko priča nezanimljivo i ne zna motivirati slušače, to niti je protuzakonito, niti suprotno bilo kojem pravilniku! Ta naš je posao da učenike podučavamo, a ne da ih zabavljamo!
          Riječ je o sustavnoj hajki na struku od strane medija! Ajde recite i sami – kad ste u novinama zadnji put pronašli išta pozitivno o školstvu?

          1. Nikad! O drugim branžama se ne piše tako no o nama da, i to je postala svakodnevnica.Pogotovo ove godine- malo , malo pa se ovako nešto može pročitati.
            Eto, što se dotične tiče, navedeno je nešto u smislu da nije držala disciplinu.
            Postoji neki članak navodno gdje piše da smo dužni savjesno i odgovorno obavljati posao, nešto u tom smislu, tako da ti to svatko može gurnuti pod nos.

            Zašto recimo kad se djeca deru kod zubara zubar ne bude kriv jer dijete nije znao smiriti?
            Policajci isto- svašta za njima klinci znaju vikati,odgovaraju im… no nitko im ne pravi uvid u rad. A o doktorima da ne govorim- koliko je samo na njihov račun komentara no nitko im ne pravi uvid u rad na taj način.

            Često se nastavnici osjećaju slabo i nemoćno jer se sami, kako kažete, ne znamo za sebe izboriti.
            Kako recimo da se nastavnik postavi u opakim razredima gdje ima nekoliko pojedinaca koji tijekom nastave iz čistog mira nastavnicima upućuje razno-razne bljuvotine (recimo za vrijeme pisanja na ploči)?
            Što da radi mlada nastavnica za kojoj učenici zvižde, urliču po hodniku i sl? Ajd recite kako, što napraviti- ići kod pedagoga, ravnatelja???Zvati roditelje?
            Sve češće čujem kako se kartaju za vrijeme nastave, razvlače kondome i da sad ne nabrajam.
            Te neke stvari više nisu problem šačice ljudi već hrpe ljudi koji rade u prosvjeti. Šute , jer se boje da ih se ne proglasi nesposobnima.
            Kome se obratiti? Što poduzeti? Što napraviti?
            Neke probleme, tipa takve koje sam naveo jako je teško riješiti.
            Disciplinskih problema i miješanja roditelja u naš rad je sve više, svake godine je sve teže.
            Inspekcija- pa čim su na tom položaju mogu kako hoće, točno je da kako kažete oni već vide koga mogu, a koga ne, no rijetko tko im se usudi suprostaviti. Teško je danas izgubiti radno mjesto, a istjerivati pravdu protiv gluposti je još teže.

  3. A nitko ne spominje da se u takvu školu upisuju učenici koji imaju prosjek 2 i uglavnom poklonjenje dvojke iz matematike.
    Na žalost, nedavno sam na Filozofskom fakultetu čula kolegicu profesoricu koja radi na drugom fakultetu i predaje strani jezik, komentirajući jedan osnovnoškolski slučaj (a cijela je situacija bila du–lizačka), da je učiteljica tog učenika vjerojatno nezanimljivo predavala. Skoro sam se ispovraćala! Da ti vlastiti kolega razmišlja u takvim kategorijama!

  4. Kad je već bila tamo, čudi me da viša savjetnica nižoj kolegici nije pokazala kako se održava kvalitetan sat: s puno sadržaja, zanimljivosti, interakcije i dinamike. Zašto nije pokazala kako održati dobro strukturiran sat, motivirajuće najaviti temu, dobro odabrati zadatke… Što je to jednoj višoj savjetnici – sitnica. Pa da onda vidiš uspjeh učenika – petica do petice.

    Valjda bi tako trebalo izgledati profesionalno savjetovanje jedne više savjetnice koja za to prima plaću. Kritizirati znaju roditelji i učenici. I to za badava.

    Ovako ispada da je svrha nadzora bila da viša savjetnica utjera strah u kosti nižoj kolegici ne bi li ova podijelila dvojke i svi bili zadovoljni.

  5. Evo još jednog bisera hrvatskog istraživačkog novinarstva!
    Svačije su se izjave čule, ali se tu nastavnicu nije, naravno, ništa pitalo.

    Uzmimo zdravo za gotovo da joj i je nastava nezanimljiva. Sad nek novinar napiše koje je prijetnje i ponižavanja na račun svoje osobe i struke ta ista nezanimljiva nastavnica trpjela nakon tog sata od strane više savjetnice, koliko puta joj se je prijetilo njezinim poslom, tužbama od strane roditelja koje bi pokrivala iz vlastitog džepa, izmišljenim optužbama o tome što radi/ne radi na satu itd.

    Kako nikad nema članak o ovom dijelu prosvjetne “inspekcije”? A “postupak” kako čujemo od kolega već ima uhodanu šablonu. Nije vrag da Ministar ima “svoje” reportere baš u svim novinama.

    Da istražimo još jedan kut gledanja? Nije se nitko zapitao da li su se ta “dječica” možda dogovorila pa namjerno nisu htjeli ispravljati negativne ocjene pod motom: nećemo učiti, prijavit ćemo učiteljicu, ona će dobiti otkaz a nas će pustiti?
    Što je – šokirani ste? Ovo nije presedan. Samo su se do sada takvi biseri zataškavali. Kako? Pa valjda torturom učitelja u nekom od ureda. Vjerojatno uz “pomoć” raznih “savjetnika”.

    Na kraju balade, bitno je da u ovoj, kao i u svim pričama, ni jedan roditelj ne snosi odgovornost za derište koje si je rodio, nije obvezan cijele školske godine pratiti napredak svog “anđela” niti sudjelovati u nastojanjima škole da se bilo kakav neuspjeh na vrijeme popravi.
    Za vrijeme snimanja ove priče ni jedno dijete nije oštećeno učenjem ili pozivanjem na odgovornost za svoje školske obveze.

  6. Joj stalno iste priče- ajde sindikalisti zašptite nas više od ovoga.
    Da li baš pravo ime i prezime u Večernjem i sl. mora pisati.

    1. “Agencija je nakon nadzora dobila i povratnu informaciju od roditelja koji je Radojku Škalabrin prijavio da se vide pozitivni pomaci i kod učenika i kod nastavnice. No, neki roditelji i dalje nisu zadovoljni.”

      Nije mi poznato da agencija surađuje i s roditeljima.
      Uvijek će naravno biti onih koji nikada neće biti zadovoljni.
      Inače, radim nekoliko godina, promijenio sam nekoliko škola , no u svakoj su učenici imali problema s matematikom- samo je bilo pitanje nastavnika da li će popustiti. Isto tako poznato mi je da učenici tehn.škola i sl. ne znaju ni osnovne računske operacije

  7. Ovo sam preuzeo s Reddita (). Jedan bivši učenik opisuje rad dotične kolegice.

    “Ona mi je predavala matematiku. Na početku mi je donekle išlo, al kasnije sve sam slabije učio i nije mi išlo. Ne objašnjava teoriju i zadatke opširno, samo piše po ploči što treba, kaže što treba, i to je to. Učenici se na matematici zajebavaju previše pa se nekad ne može ni čuti što je pričala. No međutim, ipak pomaže i objašnjava zadatak kad netko od učenika ga rješava, al to traje i traje (zbog samog učenika što ne zna kako dalje). … U 3. i 4. razredu za testove je stavila granicu za 2 od 10-20%. Za 5 je nekad bilo potrebno rješiti čak do 50% testa, a nekad su bili čak jednostavni, al nitko nije učio ni nismo bili pripremljeni, a nekad nije bilo ni vremena da ga se rješi. Nekako sam uspio rješit većinu testova, ali tamo jedva da itko uči. Svi idu na način da ne uče čitave godine, pa na kraju što prije ispraviti sve jedinice i proći bez popravka. Više-manje rečeno: Učenicima se tamo fućka, ne da im se učit.”

    Očigledno je za sve kriva kolegica i njena “nedovoljno motivirajuća” i “nedovoljno dinamična” nastava.

    1. To je tehnička škola, a znamo kako je tamo što se tiče discipline- zna biti krvavo teško. Pa imaš 30 muških u razredu što nije nimalo lako.
      Uglavnom, kako svi znamo, zezaju se za vrijeme nastave jer znaju da mogu, oružje nemamo, i naravno uvijek se i na temelju toga netko može žaliti.
      Točno je da neki izlaze s njima na kraj, no većina nastavnika ima problema.

  8. Tko traži zanimljivosti i dinamiku ide u cirkus!
    Učitelji nisu cirkusanti, mada često “stoje na trepavicama” da bi tim dragim učenicima utuvili nešto u glave.

  9. Dobri moj kolega profesore!
    Ne mogu tamo ispod Vašeg posta, pa ću ovdje ponuditi odgovor.
    Ako nemate samopoštovanja, nitko Vas poštovati neće. Tako je otkad je čovjek sišao sa stabla pa do jutros, i bit će dok je svijeta i vijeka. Naprosto – stvari tako funkcioniraju!
    Liječnici i zubari su osobe koje Vam trebaju. Ako ih posjetite, znači da ovisite o njima. Na neki način, oni uvijek nastupaju s pozicija moći – odatle takav tretman!
    Policajci, ako baš pretjerate peglajući ih, uvijek Vas mogu odvući u podrum stanice i malko prebrojati rebarca, pa i tu rulja uglavnom pazi kako će.
    Zašto mi nemamo takav tretman?
    Prvo, stoga jer sami nemamo petlje izboriti se za takav tretman! Prošle godine, kad je pred samu maturu bio najavljivan štrajk, koliko kolega je svoj strah pred ravnateljem ili nepoznatim nekim stalo opravdavati seruckajući kako treba misliti na učenike i njihove interese?! Eto, o tome vam pričam! Tko će ih takve poštivati?
    Koliko kolega je spremno na višednevni ili višetjedni štrajk? Koliko će se suprotstaviti ravnatelju ako počne maltretirati? Zar je tako teško shvatiti – ravnatelj Vam ne može ništa ( ukoliko imate ugovor na neodređeno )? Koliko ih je spremno najuriti roditelja ako dođe i nastupi drsko i bezobrazno? Koliko ih je spremno istupiti i do sto đavola poslati sindikate koji ih prodaju za komisije za tehnološke viškove? Pa ja prvi takve ne bih poštivao, niti takva struka zaslužuje ičije poštovanje!
    Drugi razlog zašto nemamo željeni tretman – štetočine iz ministarstva to ne dopuštaju. Oni žele ponižene i posramljene učitelje!
    Kako se protiv toga boriti?
    Teško, priznajem – glupost je gotovo nemoguće suzbiti! Ja sam ili Vi ne možemo ništa! No, mi svi skupa možemo sve! Koliko još vremena treba da kolege to shvate?
    Evo Vam ovako – da imamo sindikate koji išta vrijede, nakon svega što nas je snašlo ove školske godine, oni bi organizirali štrajk sad pred kraj nastavne godine, uoči mature, kad smo najjači. Štrajk do ispunjenja zahtjeva! Nema pregovora s ministarstvom, nema labavo, nema interesa učenika – ili tako, ili nikako!
    Dakako, da bi sindikati to poduzeli, prethodno treba imati članstvo koje ima mozga i petlje za to, a tu sam dosta skeptičan!
    Ministarstvo bi vjerojatno par dana pjenilo, nakon toga izdalo radnu obavezu!
    No, mi se na nju oglušimo – ta u slučaju štrajka liječnika, Ustavni sud je radnu obavezu proglasio neustavnom!
    Što dalje – zar bi uslijedili otkazi?
    Ne bi, ukoliko smo složni – ne možete otpustiti 70 ili 80% struke!
    Vlada bi popustila! Treba samo pobijediti vlastiti strah, jer vlast se hrani strahom!
    Glede huligana u razredu – s tim sam se susreo praktički pri početku radnog staža, u jednoj školi. Kad je mali pretjerao, pozvao sam ga van iz razreda. Što je uslijedilo, nije za ovdje napisati, no kad se vratio unutra, bio je upokoren. S njim i ostatak ekipe!
    Razvlače kondome na satu – genijalno, upravo genijalno! Ukoliko se radi o glupavim balvanima, a po Vašem pisanju stječem takav dojam, evo što ćete – pitajte ga – sinko, znaš li ti čemu to služi? Uslijedit će vjerojatno neko mačističko ispametavanje. Tad odaberite neku malu, tutnite joj ključ kabineta, pošaljite je s njim unutra, i recite frajeru – ajde sad, da vidimo koliko vrijediš!
    Nakon nekog vremena ih izvucite van, i pitajte učenicu što je bilo – garantiram Vam da neće biti ništa!
    Dotični će vidjeti da ipak nije takva muškarčina kakva misli da je, a što je još gore, vidjet će i ostatak ekipe. Ako neki prepametni roditelj, ravnatelj, savjetnik, bilo tko počne fantazirati kako to nije pedagoški, a Vi ovako – ajde, prijatelju, pa ja to zdravstveni odgoj provodim, treba klince učiti kako se navlače kondomi, modul četiri, i tako to!
    Uglavnom – to se događa u strukovnim školama – okrenite tad na zafrkanciju s njima, prihvatit će. U gimnazijama se drugačije radi!
    Pazite – s klincima je najlakše, vjerujte! Ima u školi mnogo opakije zvjeradi od djece.
    Kolege se boje da ih se ne proglasi nesposobnima?
    Jedno bolje od drugoga!
    Ta mi smo valjda jedina struka koja pati od takvih tričarija, da prostite – jeste li primjetili na političarima da ih pati što ih sva zemlja smatra nesposobnim banditima?
    Što Vas briga što neki Đuro ili Miško misle o Vama, zar se još i time zamarate?
    Disciplinski problemi uopće nisu teško rješivi. Dapače, oni se rješavaju ekspeditivno, samo kad bismo imali ministra koji se razumije u struku i one oko njega koji pišu zakone! No, kako oni nisu takvi – treba ih na to prisiliti! Kako? Vidi prijašnje postove!
    Inspekcija?
    Vjerujte mi – oni jako dobro znaju koga mogu, a gdje im nije najpametnije klistirati ( političke veze )! Ima i iznad njih sila, kao i iznad svakoga! Stvari nisu kakvima se na prvi pogled čine!
    Tko će, ako ne mi?
    Ne bojte se!

    1. Ne radim dugo, no vidim od prvog radnog dana da smo najnesložnija branša.
      Što se sindikata tiče- sve potpisujem što ste rekli, kao i sve ostalo. Da imamo sposobniji sindikat stvari bi bile daleko bolje, a naravno moramo se i sami prosvijetliti jer smo previše smotani, bojažljivi, pasivni.
      Malo ću još prokomentirati ponašanje pojedinih vandala na satu:

      Većini nastavnika koji nemaju oštriji stav, nastup i sl. ruke su maltene svezane. Kako da ih smire- pisanjem bilježaka sa strane u prostor za napomene? Vjerujte- svi izbjegavaju. Davanjem jedinica- pa jedinice im ne znače ništa. Zvanjem roditelja (što neki kolege rade)- kako kada su neki roditelji poput djece.
      Neki jednostavno nemaju takav nastup da bi ih začepili i svakim danom postaju sve više (psihički) bolesniji. Radim u teškoj školi što se discipline tiče- naslušam se svašta od pojedinih kolega. Čini mi se da nam je jedini lijek da se jedni drugima izjadamo kada nismo sposobni poduzeti i zauzeti se za nešto efikasnije.
      Žalosno je da čovjeka pred mirovinu klinci gađaju raznim predmetima.
      Ravnatelji se čude- njima nije jasno kako da si ne možeš napraviti red u razredu, a ne poduzimaju ništa. Neke ako se žale ignoriraju, a nekima ajde tu i tamo pomognu.
      Vjerujem da ste oštriji pošto vam je ono vani s onim klincem upalilo (pretpostavljam da ste ih verbalno smirili- niste naveli točno kako, no pretpostavljam da se o tome radi).
      Oni sve nas neće doživjeti na isti način- nešto što kod vas urodi plodom kod nekog neće. Većina osobina koje su nam potrebne u nastavi ne stječu se diplomom, već jednostavno za neke stvari ili jesmo ili nismo. Ako nisi oštriji- izgorio si (možda mi se čini).

      Žalosno je da čovjeka pred mirovinu klinci gađaju raznim predmetima, svašta viču i sl.
      Kolegu su počeli vrijeđati na osnovu nacionalnosti (ne direktno, već mu dovikuju kad je okrenut)
      Što tu napraviti- očito šutjeti i trpjeti. znati i sami da je u ovoj državi teško biti drugačiji po bilo čemu.
      Kolegicu recimo vrijeđaju na račun izgleda. Ma mogao bi se roman napisati..
      Svi koji su se žalili i sami su rekli „bolje da sam šutio /šutjela..“ izgubiš samo vrijeme i živce.
      Nikako mi nije jasno kako da s te strane nismo zaštićeni od strane ministarstva, no očito da im takvi , kako kažete, odgovaramo.
      Hvala!

      1. kolega, dobro vam je rekao žukov;ako nemate samopoštovanja nitko vas neće poštovati. djeca takve nanjuše na drugom trećem satu i onda se iživljavaju na sve moguće načine. i ravnatelj vam dobro govori- vi ste odgovorni za red u razredu. stoga razmislite koje ćete metode upotrijebiti i budite dosljedni u tome. ako ćete vidjeti da ne uspijevate u tome dajte otkaz. pakao je raditi godinama u razredu u kojem nema dicipline.

        1. Slažem se.
          Ne proživljavam takav pakao da moram dati otkaz. Nadam se da ni neću. Nije ono meni ravnatelj rekao, već kolegi koji je pred mirovinu.
          Ajme pa hrpa ljudi bi onda morala dati zbog toga otkaz-barem u strukovnim školama..Vjerujte da je tako.
          Točno je da je svatko odgovoran za red, ali nemaju se oni pravo ponašati tako kako se ponašaju. I radnici u drugim zanimanjima su loši , nemaju dovoljno samopoštovanja, samopouzdanja, lošije rade.., no imaju znatno veće plaće i ne prolaze kroz takve idiotarije, ali to je kolega već objasnio zašto je to tako što je naravno točno.

          1. I da- uglavnom maltretiraju one koji su blaži, tiši, plahi, no nastavnički fakulteti ne prave selekciju na račun toga.
            Ne slušaju baš ni ravnatelje i što je još zanimljivije str.suradnike. U to se uvjerih nekoliko puta, no oni imaju sreće što nisu u razredu.

  10. Otvaraju se još neki momenti kojih se vrijedno dotaći!
    Očito amerikanizacija našeg društva uzima maha, kao što i cijeli svijet plaća danak zulumu jenkijevskih terorista. Vidi se to u našem zdravstvu, gdje sirotinja nema više što tražiti, vidi se to po moralnom krahu današnjice, a nažalost nam i škole sve više nalikuju na one iz filmova.
    Sve što sam Vam napisao o samopoštovanju stoji. No, isto tako stoji i to da profesor nije dužan istovremeno biti i štemer ili krotitelj zvjeradi. Iako, prema potrebi, ja mogu biti i to ( za onog barabu trebalo je više od verbalnog ribanja, ali je pomoglo )!
    No, za puno toga kolektiv je kriv sam, jer nije spreman poduzeti radikalnije mjere, jer ide djeci i roditeljima niz dlaku ne bi li izbjegao sukobe. U konačnici, to vodi do ovoga što imamo! Ovo je direktan produkt nebuloza poput – ovo je poziv, a ne zanimanje, ja nisam tu zbog novaca, sve za moje učenike, i tako dalje, i tome slično.
    Nije krivica samo na zbornici. Jako puno toga je rezultat neznanja, nesposobnosti i krivih odluka znalaca iz ministarstva i Agencije. Zato tako uporno i inzistiram na tome da nitko u našoj branši ne bi trebao biti u sedlu duže od dva mandata. E, nakon toga ćeš se, rođeni, vratiti u razred, pa kusaj posljedice maloumnih zakona koje si pomogao kreirati! To nerazumijevanje sustava izvire upravo iz te odijeljenosti od prakse, od boravka po klimatiziranim uredima s kravatom oko vrata!
    Točno je kako posao ravnatelja nije održavanje discipline u razredu. No, škola ima Kućni red, ima Etički kodeks, postoji Pravilnik o pedagoškim mjerama, a za njihovo je provođenje na prvom mjestu zadužen ravnatelj! Ravnatelj je taj koji mora osigurati i učenicima i profesorima sigurnost na radnom mjestu! Dakle – ne može reći kako ga nije briga, ili ga se ne tiče!
    Što poduzeti, kako se zaštititi?
    Nema univerzalnog recepta, ovisi od škole do škole.
    Primjer 1 – uđite u takav razred, snimite stanje i najvećem galamdžiji se unesite u lice i izderite se na balavca iz petnih žila! Izvrijeđajte ih brutalno ( možda Vam ovo ne bih trebao ovdje, ali nastojim Vam pomoći, neće Vas uvijek i svugdje za to progoniti, a ako netko i stane peglati, lijepo kažite kako je bio trenutak slabosti i idemo dalje )! Manite jedan sat, cijeli taj sat im ne dajte do riječi ( najbolje odmah prvi )!
    No, to nije pristup za svakog ( kolegice će teško ovako), ili kolega pred mirovinom.
    Primjer 2 – Ako je to strukovna škola, i vidite da imate nikakav materijal za rad, ta što da se radi? Ne možete od fiće napraviti merđu! Ako će pomoći da im se nastojite približiti, kroz zafrkanciju im ispredavati neke stvari, onaj minimum koliko im treba, onda ajte tako!
    Primjer 3 – ovo što ste napisali, kako profesora vrijeđaju zbog nacionalnosti, ili kolegicu zbog izgleda, to su stvari koje prelaze mjeru – tu ravnatelj nikako ne može reći da ga se ne tiče! Ako on nastupa tako, onda danas zatražite razgovor s njim. Nakon što Vam dadne košaricu i kaže kako ga ne zanima, uredno zabilježite – datum taj i taj, razgovor s ravnateljem o tom i tom, tu i tu, svjedoci ti i ti, rezultat – nikakav!
    Za pet dana opet isto! Tako pet – šest puta. Potom postavite pitanje na Nastavničkom vijeću, ili pišite šk. odboru!
    što će oni poduzeti?
    Ništa, baš ništa.
    No, Vi imate pisani trag! Nakon tog – doktoru! Opišite smetnje koje imate ( ili ta kolegica ili kolega ), i nakon što skupite sve papire – odvjetniku! Sindikat Vam mora pružiti besplatnu pravnu pomoć, ili angažirajte nekog, pa lijepo puknite tužbu!
    Mislim kako tad ravnatelj neće reći kako ga nije briga!
    Primjer 4 – ako ništa ne upali, ili ne možete, onda lijepo budite savršeno ravnodušni! Uđite u razred i predajite. Ako neće slušati, nek ne slušaju, dajte im neke dvojke da se poštedite uobičajenih svinjarija na kraju godine, i ne obazirite se nimalo na to što oni govore, što će reći ravnatelj, pedagog, selo, grad, roditelji, okolina! Nitko od njih u školi nije vrijedan Vašeg zdravlja i živaca!
    Primjer 5 – tko ni to ne može, tad je ipak najbolje da dadne ostavku!
    Eto, tako!

    1. Ja radim u glazbenoj školi gdje djeca idu jer to žele i to su uglavnom pitomija djeca,ona s kojom se roditelji donekle bave.No,u porastu je izjednačavanje sa profesorom, bezobrazni komentari i nemogućnost koncentracije. Sve bi trebalo biti zabavno poput tv-a ili facebooka i naravno instant gotovo.Za svaki trud (a bave se glazbom,ne matematikom) ih morate vabiti,nagrađivati, imati cilj i stalno motivirati.
      To sve ne bi bio problem da djeca od malih nogu nemaju pažnju roditelja i da u pubertetu njihova frustracija ne eskalira.Onda je svaki autoritet problem.Meni pomaže ako sa svakim učenikom i roditeljem uspostavim kontakt,ukažem na to da sam ja tu i stojim iza svake svoje ocjene i cilja te da će svaki nerad (dugoročni,naravno) biti primjećen.I naravno da se jako trudim i ne odustajem.
      Nezamislivo mi je kako teško mora biti predavati frustriranim mladim ljudima koji zapravo tu uopće ne žele biti.Tako da bih se svakog komentara o “nezanimljvom predavanju” i “lošoj disciplini” suzdržala.Zašto ravnatelj škole na početku godine ne bi u svakom razredu održao roditeljski sastanak i stao javno iza svakog nastavnika, te bio sveprisutan kao dodatni autoritet na pojedinim satovima?Ima mogućnosti samo treba više samopoštovanja te međusobnog poštovanja.

    2. Nije amerikanizacija, dotični su došli do pravilnika ponašanja i pravilnika odijevanja što na svakoj njihovoj stranici škole ističu.

      A mi smo došli do dna.

      1. Američki obrazovni sustav je daleko od savršenog, no u američkim školama barem (već odavno) postoji pedagoška mjera udaljavanja učenika sa sata/nastave. Roditelji čija djeca učestalo neopravdano izostaju s nastave mogu biti uhićeni zbog neodgovornog odnosa prema djetetovu odgoju i obrazovanju. Kod ispričavanja izostanaka se mora donijeti adekvatna dokumentacija, čak se pri izbivanju s nastave zbog smrtnog slučaja u obitelji u školu mora donijeti osmrtnica, inače ništa od opravdanja sati.

        1. Upravo to i hoću reći, oni se dižu iz nepopustljivog odgoja bez pravila.

    3. Slažem se, no nismo svi istog karaktera i neće nas sve doživjeti na jednak način. Neke metode nekom upale nekog ne. sve stoji do karaktera osobe. Treba ih na početku presjeći.

      Vjerujte čujem da su nekima počeli lupati šakom o stol, kolegicu nisu puštali iz razreda (muški razred)van , htjeli su da nekima kojima je zaključila treću jedinicu popusti, no srećom snašla se… Nezgodne situacije u kojima se ljudi ne znaju snaći.
      Sve češće čujem da i kartaju za vrijeme nastave.

      Inače smo međusobno jako nesložni. Ovih dana stalno se zbrajaju ocjene, stalno se raspravlja o tome hoće li Pero imati 3 negativne, 4,..10..ili koliko već, a što je najgore borba za učenike- nema ih dovoljno i jednostavno ljudi su prisiljeni snižavati kriterije ili bolje rečeno-propuštati. To bi trebalo ministarstvo riješiti- jednostavno da dobijemo cijelu plaću i da nam ide puni staž mada se razred nije uspio formirati. Ne znam kako će to sve sada izgledati kada neće biti bodovnog praga, neka usmjerenja koja se ne popune na ljetnom roku navodno da se odmah gase (nema jesenskog roka).. ima nekih novih caka što se upisa tiče.

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!