Nadzornička tuga pregolema

Nećemo viÅ¡e lamentirati o niskoj profesionalnoj i visokoj huÅ¡kačkoj razini tekstova u Jutarnjem listu jer smo s tim vjerojatno već dosadni i Bogu i Vragu (znamo da sebi jesmo). Zato ćemo samo pobrojati nebuloze koje se nalaze u upravo objavljenom tekstu “Najriskantniji posao u prosvjeti: “Kad nas vide, učitelji dobivaju slom živaca i bježe ili zovu policiju” bez ulaženja u uzroke ove katastrofe. Na kraju, moguće je da je ovaj tekst samo loÅ¡e novinarstvo.

– “Najriskantniji posao u prosvjeti”
Pretučene učiteljice i učitelji – a ima ih nekoliko godiÅ¡nje – vjerojatno bi imali Å¡toÅ¡ta reći na ovo.

– “MeÄ‘utim, prilikom dolaska u Å¡kolu nadzornici često ne osjete dobrodoÅ¡licu”
…naravno, potpuno nepravedno. O uzrocima reputacije koju inspektori i savjetnici raznih vrsta imaju po Å¡kolama mogle bi se napisati knjige, a ovdje ćemo samo citirati jedan od novijih komentara s ovog portala. Postupak koji ovdje primjenjujemo zove se “sasluÅ¡ati i drugu stranu” i spada u osnovna pravila novinarskog zanata. Novinari Jutarnjeg očito nisu bili u Å¡koli na dan kad se to učilo:
“Umjesto da inspektorica sankcionira kriminal na Å¡koli, stala je meni držati predavanje o tome kako ne poÅ¡tujem institucije, kako talasam i stvaram probleme, da sam problematična ponaÅ¡anja, i slične uobičajene budalaÅ¡tine.
Uglavnom – uvjeravalo me se da sam pogriješio, da nema nepravilnosti, da je sve plod moje mašte.
Naravski – ja sam prije toga sve detaljno ispitao, provjerio, kontaktirao cijelu armiju odvjetnika, sindikat, pravne službe u ministarstvu, a, napokon, znam i ja čitati što u zakonu piše!
Uvažena inspektorica očito je navikla da kolege pred njom brzo kapituliraju (poslovična pojava kod prosvjetnih inspektora ), pa se iznenadila kad sam ostao kod svog, ne popuštajući za mikrometar.
Bilo je svaÄ‘e, bilo je svega, no, suma sumarum – ravnateljica je ekspresno ispravila sve nepravilnosti, popustila i progutala knedlu, ali – proÅ¡la je bez ikakve sankcije!”

– “Učitelji se, čim saznaju da su prijavljeni, osjećaju krivima.”
Netočno. Iz viÅ¡edesetljetne prakse, učitelji su navikli da ih se proglaÅ¡ava krivima – i službeno i neslužbeno – bez obzira na pravo stanje stvari i njihov stav samo odražava to iskustvo.

– “Iako prijave učitelja znaju biti i neutemeljene, ima situacija zbog kojih bi učitelji i nastavnici trebali dobro razmisliti jesu li oni u stanju časno i profesionalno raditi u Å¡koli”
To da postoje neki učitelji kojima ne bi trebalo dati da čuvaju ovce, a kamoli djecu, je notorna činjenica. No, s nekoliko ekstremnih slučajeva opravdavati sve loše što se događa u školstvu mogu samo apologeti korupcije na svim ostalim razinama.

– “U jednom od njih učiteljica nad čijim je radom trebao biti obavljen nadzor pozvala je policiju u Å¡kolu.”
Pošto ovdje nemamo izjavu druge strane, možemo samo nagađati o razlozima koji su, sasvim je moguće, potpuno razumni. Na žalost, ovdje ćemo savjetnici (i novinarki) morati vjerovati na riječ.

– “U drugom je slučaju učiteljica tijekom nadzora na satu dobila teÅ¡ki psihički napad.”
Dakle, posao nadzornika ne samo da je riskantan, nego i stresan. Poznato je da je onaj tko prisustvuje psihičkom napadu pod većim stresom nego onaj tko ga doživljava.

Također, mnogi učitelji vjerojatno suosjećaju sa savjetnicom koja je ovome prisustvovala. Oni, naime, prisustvuju prihičkim napadima učenika bar nekoliko puta tokom karijere. S tom razlikom što se za taj psihički napad onda često okrivi baš učitelja. Dok je za psihički napad koji je proživjela spomenuta učiteljica vjerojatno kriva ona sama. Primjećujete li šablonu?

– “Bilo je slučajeva kada bi nastavnice histerizirale ili plakale zbog dolaska nadzornika, dogodilo se i to da je trebalo zvati hitnu pomoć.”
Vidi gore.

– “Svaki od nadzornika, inače bivÅ¡ih nastavnika, barem su nekoliko puta doživjeli da doÄ‘u najavljeni u Å¡kolu, a učitelj ili učiteljica doslovce pobjegnu iz Å¡kole ili pak uzmu bolovanje.”
S obzirom na iskustva, apsolutno najbolja moguća odluka.

– “Nadzornici imaju i logističkih problema. Kako njihov teren obuhvaća Å¡kole u cijeloj zemlji, dogaÄ‘a im se da zbog nedostatka prijevoza do područnih Å¡kola do njih stopiraju.”
Nedostatak empatije i sposobnosti sagledavanja stvari iz drugih kuteva u Hrvata je već više puta opjevan u narodnim pjesmama. Međutim, svaki novi primjer jednako boli. Konkretno, zanimljivo je da ni novinarki ni savjetnicima nije palo na pamet zapitati se kako je učiteljima koji imaju istih logističkih problema, samo što ih oni moraju rješavati svaki dan?