(Večernji list) Profesor njemačkog jezika u OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću Božidar Vid jedan je od petnaestak posto nastavnika kojima će, odlukom ministra obrazovanja Željka Jovanovića, od 1. travnja plaće biti manje. Profesor Vid ima 35 godina staža, ali nema status mentora i savjetnika.
– U mojoj školi je uvijek bilo važnije voditi računa o kvaliteti rada s djecom nego o trčanju za titulama. Da je tako govori i podatak da je od devedesetak zaposlenih nastavnika samo jedan u statusu savjetnika, za razliku od škola gdje od četrdesetak zaposlenih 38 ima mentorski ili savjetnički status – objašnjava nam profesor Vid, ogorčen izjavom ministra da se oni koji nemaju status mentora ili savjetnika “nisu dovoljno trudili”.
Zbog toga mu je profesor Vid uputio otvoreno pismo u kojem je između ostalog izračunao da će u sljedećih pet godina, koliko mu nedostaje do pune mirovine, zbog Jovanovićeve odluke ostati bez 40.602 kune.
– Najviše me ogorčilo što je ministar rekao da nam nitko nije kriv i da se nismo dovoljno trudili. Odgojio sam generacije učenika, ove godine tri su mi na županijskom natjecanju…. Imam malu plaću, a kao vrhunac došao je taj bahati, cinični, omalovažavajući odnos prema meni i kolegama u istom statusu, prema toj “nevažnoj” kategoriji ljudi – kaže Vid.
Odluku ministra da se ne nagrađuju godine staža provedene u razredu naziva skandaloznom procjenjujući da će ovakva politika “iskorijeniti obične učitelje i profesore”.
– Ovo je jedna velika diskriminacija učitelja i profesora po kriterijima koji ne postoje. Kriteriji su cirkusarija kojom je Ministarstvo nagrađivalo svoje podobne. A nas 10 do 15 posto smo luzeri. I tko nam je kriv – ironično zaključuje profesor Vid.
Postojeći kriteriji napredovanja su nejasni i prilagođeni egocentričnim osobama koje ne rade za dobrobit učenika,već samo za osobni položaj i zaradu.Ti ljudi u pravilu (iako ima izuzetaka) žele biti važni i “bolji od drugih” u svojoj sredini.Ima jako puno samozatajnih profesora koji daju cijeloga sebe u tom poslu,i čije su sposobnosti i znanja neusporedivo veća od ovih što se vole “producirati”.Treba ukinuti to nakaradno napredovanje, odnosno uspostaviti drugačiji model vrednovanja stručnog usavršavanja.
Nemojte kritizirati i omalovažavati kolege koje su ušle u sustav napredovanja. Najbanalnije rečeno, ljudi su uložili dodatni trud kako bi imali veću plaću. U tome nema apsolutno ništa loše (bar ne s njihove strane). Međutim, nazvati to nekakvim “napredovanjem” je smiješno. Niti su zbog toga dobili veće mogućnosti, niti veće ovlasti, a u mnogim slučajevima nisu dobili niti znanje. Jednostavno, išli su za većom plaćom, to su dobili i tu priča staje. Problem je kad netko tko o sustavu nema pojma ide iz toga izvlačiti nekakve zaključke za koje je niti sposoban niti kvalificiran.
Shvaćam ogorčenje kolega koji su zakinuti za plaću, i opravdano su ogorčeni. Mentori i nementori, oni koji se trude i oni koji se ” ne trude “, mladi i stari kolege – cilj ekipe sa Svetica je podijeliti da bi se lakše vladalo.
Istovremeno, nisam primijetio neki njihov doprinos oporavku zemlje.
Međutim, zašto mu dopuštate da vas vrijeđa? Mene njegove izjave, koliko god nebulozne bile, uvrijediti ne mogu!
Zar vas može uvrijediti takav čovjek?
On je uvreda samome sebi, samo što to, jadan, ne shvaća!
Istina, ovakav stvor sigurno me ne može uvrijediti, ali je nakaradno što mi on i njegovi pomoćnici kreiraju pravila.
Kako opravdati postojanje mentora i savjetnika?
Primjer 1: Slijedeći tjedan održava se 1. konferencija psihologa u sustavu odgoj i obrazovanja u trajanju tri dana, a u organizaciji AZOO.
Voditelji radionica i okruglih stolova gotovo isključivo su mentori i savjetnici. Kako bi se inače popunio program konferencije da se oni nisu potrudili.
Primjer 2: Kod upisa u prvi razred obično imamo barem jedno dijete kod kojeg očekujemo veće probleme i kojeg ni jedna učiteljica ne bi rado primila. Ove godine takvo dijete dodjeljujemo kolegici savjetnici. Mislim da je to pošten način da se opravda veća plaća.
Da, mentori i savjetnici postoje da putuju po kongresima i drugim stručnim skupovima i drže predavanja i radionice kako bi skupili bodove
za produženje napredovanja.Stvarno, pa tko bi drugi na tom kongresu mogao reći nešto pametno osim njih samih, za koje se to i organizira?!
Znate što je za mene stručno usavršavanje? Kad saznam nešto novo,što prije nisam znala,stručno i znanstveno utemeljeno, a ne kad mi netko prepriča svoje iskustvo u razredu! Imamo mi svi iskustva, nije to stručno usavršavanje! A djece s posebim potrebama ili nekim problemima ima sigurno više od jednog, pa ne idu sva u isti razred, ravnomjerno se podijele.
Puno žuči i iracionalnosti. Neću se upuštati u takvu raspravu.
ja nisam primjetio da se raspravljate? dapače mislim da imate isto mišljenje….no kasno je pa možda griješim 🙂
Zašto toliko sarkazma vezanog za učitelje koji imaju zvanje mentora ili savjetnika? Pravilnikom je predviđeno 7 bodova za zvanje mentora, 11 bodova za zvanje savjetnika. Zar je to nemoguća misija?
Za neke ipak jeste nemoguća misija. Učenike treba pribremiti za natjecanje, održavati natjecanja, sudjelovati u tim dosadnim povjerenstvima, potrošiti svoje slobodno vrijeme, trebalo bi se i redovito stručno usavrašavati, trebalo bi odražati bar jedno ili dva predavanje na nivou županije, a da ne govorimo o zamislte toj užasnoj završnici …..održavanju sata ispred savjetnika, ravnatelja i pedagoga.
Ma najlakše je pljucat!
ali između tih 7 bodova i te užasne završnice, treba ravnatelj potpisati i proslijediti zahtjev za napredovanjem. znam, recimo, kolegicu koja je imala bodove za tri-četiri savjetništva. predala je zahtjev za produženje zvanja. što je njen ravnatelj učinio? držao je zahtjev nepotpisan u ladici mjesecima, dok nije istekao rok za produžavanje i ona ostala bez zvanja. mislite li da je usamljen slučaj, da nema još zahtjeva koji čekaju u ladici da podnositelj zaboravi na njih? a mislite li da nema kolega koji, znajući u kakvim su odnosima s ravnateljem, ni ne pokušavaju predati zahtjeve? o TOME se govori kada se spominje napredovanje u kontekstu podobnosti.
Melanie on 22/04/2014 at 14:48
Citat….”Postojeći kriteriji napredovanja su nejasni i prilagođeni egocentričnim osobama koje ne rade za dobrobit učenika,već samo za osobni položaj i zaradu.Ti ljudi u pravilu (iako ima izuzetaka) žele biti važni i “bolji od drugih” u svojoj sredini.
Draga kolegice kriteriji za napredovanje su kristalno jasni, bi li mogli biti bolji, jesu li zastarjeli, to je druga stvar, sad su takvi kakvi jesu.
Po čemu vi to zaključujete da profesori mentori ili savjetnici žele biti važniji i bolji od drugih, po čemu su oni to privilegirani naspram drugih nastavnika, po nekom vašem trči-laži zaključku.
Kolegice draga oni stoje iza svog rada a što je najbitnije imali su hrabrosti odraditi sve ono što treba da bi imali zvanje pa makar i radi minimalne razlike u plaći. A Vama nitko ne smeta da isto to odradite po pravilniku….samo 7 bodova za zvanje mentora.
Težnju da se ” bude bolji od drugih ” u svojoj sredini ne vidim nužno kao nešto loše. Pod uvjetom da se to ” biti bolji ” ne svodi na gledanje drugih svisoka, ta težnja, ako je dakle zdrava, je ono što tjera pojedinca naprijed, što omogućuje prosperitet!
Međutim, kriteriji za stjecanje zvanja uistinu jesu loši, i treba ih modernizirati i demokratizirati. Jako puno ovisi o odnosu s ravnateljem, što potiče neke neželjene procese po školama, kojih i bez toga ima previše.
Inače, kolega Mentor, najveći dio ovoga što ste nabrojali u Vašem predzadnjem postu da savjetnici odrađuju, odrađuju i svi ostali kolege, ili barem najveći dio.
Suma sumarum – kriterije treba mijenjati!
Odnos ravnatelj-profesor treba biti profesionalan. Neslaganje, osobna netrpeljivost ili čak izostanak komunikacije s ravnateljem mene osobno ne bi spriječilo da ga priupitam što je sa mojim zahtjevom za mentora/savjetnika s napomenom da se vodi računao tome koliko je ostalo vremena da se zahtjev pošalje u Agenciju.
Škola ima tajnika dakle službeno se možete obratiti i tajniku škole. Tajnik škole mora protokolirati svu prispjelu i poslanu poštu…pa zaboga treba malo i ptaknuti stvari.
Kolega Žukov, nije mi bila namjera isticati što su sve učitelji savjetnici odradili ili odrađuju, naravno da jedan dio kolega, ne svi, odrađuje isto to možda i bolje i kvalitetnije, ali postoji i onaj dio kolega koji se bavi samo trči-laži-rekla-kazala pričama a u stvari nisu u stanju ni kvalitetnu pripremu napravaiti a kamo li kvalitetno odraditi nastavnu jedinucu.
Jedini način da imate nešto veću plaću u prosvjeti je stjecanje zvanja ….pa zašto to ne iskoristiti.
Kriteriji za stjecanje zvanja vjerojatno bi trebalo mjenjati, možda ne bi bilo loše, ovo s najboljom namjerom, da napišete neke prijedloge….ja osobno baš nemam ideja, ali bi mi možda proradila eureka ako bi Vi imali neke prijedloge.
Mene zanima tko određuje što je KVALITETNA priprema? i zašto bi to trebao biti kriterij za napredovanje? po meni to nema veze sa držanjem nastave osim u onom najgrubljem obliku gdje se treba vidjeti šta se želi postići nastavnim satom i što se od učenika očekuje da znaju po isteku tih 45 minuta. to stane na jednu stranu formata A4. ono sve ostalo je IMHO da se ljudi koji ne žele raditi u nastavi osjećaju važno.
“Ljudima koji ne žele raditi u nastavi”? Pri tome mislite na?
razne uhljebe po agencijama koji su zadnji put nastavu držali prije 10 godina. one koji umjesto da se zalažu za malu maturu, zahtjevaju da se spuštaju kriteriji pri ocjenjivanju kako bi svi završili srednju školu. one koji smatraju da je problem u profesoru matematike koji tvrdi da u 1. srednje može ili učenike učiti zbrajati i oduzimati ili ganjati program a nikako oboje. i naravno sve one koji misle da je bitnije znati bloomovu taksonomiju nego na kraju godine imati razred kojeg si naučio onome čemu si trebao.
Slažem se s vama djelomično, ali sam dojma da je priprema potrebna (naravno ne onakva kakvu traže prilikom polaganja stručnog ispita od 10 stranica A4) nego ovakva koju ste spomenuli “gdje se treba vidjeti šta se želi postići nastavnim satom i što se od učenika očekuje da znaju po isteku tih 45 minuta” jer sam i sam svjedok da nastavnik ponekad ne zna što želi postići tim satom, pogotovo ako je pripravnik.
Opet, ima slučajeva gdje je nastavnik postigao cilj, ali ga nije uspješno formulirao i naravno, na stručnom je to odmah pad k´o kuća, nažalost. Tamo samo čekaju jednu pogrešku, krivu riječ, slovo i doviđenja, plati brate next time.
onda ja valjda imam jako lijepe oči 🙂 ili je stvar u tome da sam spreman braniti svoje stavove? u svakom slučaju moja priprema je bila loša, poznavanje regulative je bilo očajno, sa satom sam bio zadovoljan iako su imali i tamo niz primjedbi oko potpuno nebitnih detalja, no na kraju izađem i čekam i tajnica na odlasku veli da sam prošao samo da me malo puštaju da se znojim kako bi ih ozbiljno shvatio…postavlja se pitanje, ako me sruše di je onda to spuštanje kriterija o kojem meni predaju? naravno ako me puste da prođem kao što su me pustili, čemu onda takav stručni ispit? da to povežem sa originalnim postom. koliko ljudi znate da su postali boljim profesorima izborom u zvanje mentora u odnosu na one kod kojih se ništa nije promijenilo? ako taj odnos nije veći od 1:1 onda su kriteriji za napredovanje bullshit jer u 50% slučajeva ne rezultiraju ničim osim većom plaćom.
ok, pripravnici često ne znaju tko im glavu nosi :), ali ovdje govorimo o ljudima s preko 6 ili više godina staža. koji su skupili potrebne bodove za napredovanje (znači, pretpostavlja se da nekog klinca ipak rade dobro). od kojih neki viši savjetnici svejedno očekuju pripremu od 10 stranica a4. (nedavno kolegica iz fizike preneraženo priča kako su im na aktivu objašnjavali da se “pravilna” priprema piše u formatu “učiteljica je rekla… – učenici su odgovorili…”, i da kada viša savjetnica dolazi na uvid u nastavu očekuje takvu pripremu. mene samo zanima… ČEMU?!)
To su i nama rekli 🙂 sve od “pozdravljam učenike i otvaram dnevnik rada. Upisujem nastavnu jedinicu…” bili su čak i zahtjevi da se na minutu zabilježi koliko traje koji dio sata…