(Glupost.hr) „Za ovaj projekt, koji je pobudio neviđenu međunarodnu pozornost, dobili smo brojne čestitke. Među prvima potporu i potvrdu spremnosti da se aktivno uključe poslali su iz State Department-a, ali stigle su pozitivne reakcije i ostalih međunarodnih čimbenika. Već je potvrđeno da će EU iz svojih fondova projekt izdašno financirati s dosad nečuvenim iznosima“ u telefonskom razgovoru nam je izjavio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović.
Svjetska turneja
Posve je izgledno da će se Ministar odmah nakon turneje po EU, s koje nam se i javio, zaputiti preko Atlantika kako bi objasnio ovu hvalevrijednu inicijativu naše zemlje i svojeg Ministarstva. Radi zabrane korištenja mobitela u zrakoplovu uputio nas je na njemu bliske dobro obaviještene anonimne izvore. Evo što smo doznali.
Korjeni
“Priča je složena pa krenimo od početka”, kaže naš sugovornik. “Ideja je zapravo potekla iz naše baze, odgojno-obrazovnog sustava. Dapače, već iz nižih razreda osnovne škole. Čudi nas kako nas na to već ranije nisu upozorile same učiteljice koje inače stalno potičemo da daju sugestije za poboljšanje sustava. Naime kada one u razredu djecu pitaju: Tko je – razbio Markovo ravnalo, pokidao Markovu torbu, razbio Markovu glavu i sl., djeca u glas odgovaraju „Ja nisam!“. Iz jednog od izvješća prosvjetne inspekcije saznali smo da naprednija djeca pokazuju i naprednije oblike ovog ponašanja. Ne samo da odbacuju svoju odgovornost nego je prebacuju na druge. Oni nakon „Nisam ja“, dodaju „Ante je!“. Ante je zapravo naš potencijalni favorit jer on pokazuje najnapredniji oblik ponašanja za kakvo se ovom međunarodnom inicijativom zauzimamo. On kaže: „Razbio sam mu glavu jer je on mene krivo pogledao“. Antina mama u brizi da njenom djetetu ne budu oduzeta baš sva ustavna, ljudska i dječja prava školi šalje prosvjetnu inspekciju s optužbom da škola ne poduzima ništa da zaštiti njeno dijete od zlostavljanja. Ante je izložen neviđenom provokacijama. Djeca stalno prolaze kraj njega, ne žele mu dati svoju marendu, neki mu se provokativno obraćaju s „Bok, Ante, kako si?, neki se tendenciozno smješkaju, neki ga se klone kao da je kužan i što li sve ne smisle ti mali gadovi. Valjda je jasno da se dijete mora braniti od svakodnevnog zlostavljanja.”
Podrška
“Naravno da mi u Ministarstvu ustajemo u obranu djece kao što su Ante. Za nas su takva djeca pravi favoriti. Ako ih ne podržimo, odakle će se popunjavati dobro plaćene čelne funkcije ove države? Djeca poput Marka su outsideri”, smatra izvor iz Ministarstva. “Ta zar ne treba upravo škola pripremati djecu za život, a kakav je to život kad te stalno tuku po glavi? Čak štoviše, moramo naći načina kako podržati divne obitelji kakva je Antina. Obitelji koje će u svom okrilju razvijati i unaprjeđivati ovu, iako čestu, ipak nedovoljno njegovanu sposobnost.”
Novi sport
Zbog svega toga, kao ministarstvo koje je pored školstva zaduženo za sport, odlučili su kreirati novu sportsku disciplinu: Prebacivanje odgovornosti. “Već smo krenuli u lov na talente po našim školama kako bismo oformili reprezentacije pionirskog i kadetskog uzrasta”, objašnjava naš sugovornik. Po njemu, varijanta sporta u kojem bi se natjecali oni najmlađi, dakle predškolci, zvala bi se: Odbacivanje odgovornosti. Najmlađe ipak treba uvoditi postupno.
“Nadamo se da će sport naći mjesto u obitelji olimpijskih sportova i da će gledaoci uživati u dugačkim, dijagonalnim prebacivanjima odgovornosti, kratkim pasovima, driblinzima te efektnim zabijanjima odgovornosti u protivnikovu adresu. Uočili smo i potencijalne talente za bravurozne obrane od odgovornosti i brzom ispucavanju odgovornosti na suparničku stranu.”
Znanstvena disciplina
“Znanost i visoko obrazovanje, kao važan resor kojim upravljamo, odigrat će bitnu ulogu”, objašnjava dužnosnik MZOS-a. Tako brojni fakulteti već osnivaju katedre koje će izučavati i podučavati isključivo prebacivanje odgovornosti. “Izgledno je da bi s idućom akademskom godinom u većim sveučilišnim centrima krenuo interdisciplinarni studij Prebacivanja odgovornosti. “Naime, iako se radi o svakodnevnoj aktivnosti u našem životu, uvidjeli smo da materija nije dovoljno izučavana i sistematizirana. Jedini znanstveni rad na tu temu za sada je „Uloga prebacivanja odgovornosti u započinjanju lokalnih i međunarodnih oružanih sukoba“ povjesničara N.B. inače bliskog ovom Ministarstvu.”
Nacionalni konsenzus
Kako bi u praksi imalo izgledati prebacivanje odgovornosti u MZOŠ-u zorno pokazuju svakodnevno. “U našem priopćenju od 11. rujna http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=12708, a datum nismo odabrali slučajno, pokazali smo najviše dosege u toj disciplini.”
Kako se uviđa potreba da se cijela bogato razgranata aktivnost i formalno-pravno regulira, u pripremi je i Zakon o prebacivanju odgovornosti. “U Saboru očekujemo da će nas podržati ne samo naši koalicijski partneri već sve stranke, predstavnici manjina i nezavisni zastupnici. U Hrvatskoj je sazrelo vrijeme za veliki nacionalni konsenzus.”
Što dobiva Hrvatska
Sada je situacija takva da su domaći talenti uglavnom zarobljeni u nacionalnim okvirima. Mogu tek računati na koju stotinu tisuća mjesta u ministarstvima i raznim pobočnim agencijama. Najtalentiraniji prebacivači mogu računati tek na stotinjak mjesta u međunarodnom institucijama, ali tamo su radi toga što dolaze iz male zemlje kakva je naša njihove sposobnosti uglavnom podcijenjene, smatra naš sugovornik.
“Ovom inicijativom osigurat ćemo pozicioniranje naše zemlje na međunarodnoj sceni. Računamo, naravno, i na domaćinstvo velikog međunarodnog natjecanja. Moramo istaknuti da nećemo trebati graditi nikakve stadione. Sabor će svoju veliku dvoranu ustupiti za natjecanja do četvrtfinala. Od polufinala natjecanja se odvijaju u medijima. To bi bila značajna injekcija našim posrnulim medijima. Jutarnji list, s kojim hrvatske vlade tradicionalno imaju odličnu suradnju, bit će nosilac organizacije završnog dijela.”
Međunarodni interes
Zanimanje npr. SAD-a, Velike Britanije i ostalih svjetskih igrača za ovu inicijativu, razumljivo je. “Vidite da njihova javnost više ne probavlja kada njihove vlade prebacuju odgovornost na različite neprijateljske snage u arapskom svijetu. Sitničave duše u tim zemljama još pamte da kod Saddama nije pronađeno nikakvo kemijsko oružje pa se sada nećkaju oko podrške ratu protiv Bašara. Jasno je da prebacivanje odgovornosti na međunarodnoj sceni treba izdignuti na viši nivo kakav je u nas već uobičajen.”
Podrška portala
Redakcija portala Glupost.hr specijaliziranog upravo za gluposti redovito će pratiti afirmaciju ove i ostalih hvalevrijednih inicijativa.