Pet najboljih: Ni prosjek 5,00 ne garantira upis u ove srednje Å¡kole

(Večernji list) Srednje škole u Hrvatskoj, posebice gimnazije, žele privući najbolje učenike, ali neke su ipak prvi izbor onih s iznimnim rezultatima

1. Gimnazija Josipa Slavenskog, ÄŒakovec

98 posto naših maturanata upisuje se na fakultete koje želi

Na krilima ugroženih vrsta leptira plavaca Maculinea nausithous i Maculinea teleius, koje obitavaju na vlažnim livadama na lokalitetu Bedekovićeve grabe u Međimurju, skupina učenika čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog otputovat će u rujnu na petodnevni kamp u Rumunjsku. Nagrada im je to za projekt “Zaštitimo leptire plavce” koji je u konkurenciji 33 rada iz desetak država ušao među četiri najbolja na međunarodnom natjecanju ESFALP-u. Rad na tom i brojnim sličnim projektima jedan je od razloga zašto je čakovečka škola sa 765 učenika i 70 zaposlenih među najboljima u Hrvatskoj. I najtraženijima. Ove godine upisano je novih 185 gimnazijalaca, a prijava je bilo stotinjak više. Uglavnom su to sve odlikaši koji su osnovnu školu završili s prosjekom ocjena 5,0. Tako je svake godine.

– Učenicima omogućujemo da i u dodatnim izvannastavnim aktivnostima pokažu što znaju i mogu. Potičemo ih da razvijaju talente i vještine. Bavimo se njihovom osobnošću i veliku pozornost pridajemo odgoju. Pazimo da u školu dolaze zadovoljni i da se zadovoljni vrate kući. Naravno, preduvjet za to je predan i odgovoran rad naših profesora. Stručno smo odlično ekipirani i radimo timski – kaže ravnateljica Tea Dragić Runjak. Smatra da škola treba biti prostor razmjene mišljenja, znanja, informacija, kreativnosti i originalnosti. Već devet godina najkreativnijim učenicima dodjeljuju nagradu “Zdenko Barbarić’’, nazvanu po bivšem učeniku koji je preminuo nakon teške bolesti. Ove godine dobitnici su Tamara Korunek, Dora Ramušćak, Matko Buvač i Jerko Fabić. Učenica 3. razreda Ivana Tarandek osvojila pak je nagradu “The Harvard Prize Book Award”, za koju se mogu kandidirati samo oni koji se ističu i u izvanškolskim aktivnostima. Škola je prošle školske godine imala i dvije državne prvakinje iz biologije i povijesti. Čak 96 do 98 posto maturanata upisuje se na fakultet koji im je bio prvi izbor. – Dobro smo opremljeni, no muči nas manjak prostora – napominje ravnateljica. Gimnazija je lani proslavila 50 godina rada. Početkom kolovoza počeli su radovi na dogradnji koji još nisu završeni.

2. XV. gimnazija, Zagreb

Škola u kojoj je teško poboljšati već ostvarene sjajne rezultate

Petnaesta gimnazija, poznatija kao MIOC, već godinama je jedna od najboljih hrvatskih gimnazija, a njezini učenici pobjednici su međunarodnih i državnih prvenstava. Sve njihove uspjehe teško je pobrojiti. Ipak, od 1994. do 2012. iz raznih predmeta na državnim natjecanjima osvojili su 157 prvih mjesta, 132 druga i 143 treća. U ovoj 2012./2013. školskoj godini osvojili su 19 prvih, osam drugih i 18 trećih mjesta. Na svjetskim olimpijadama učenici Petnaeste gimnazije sudjeluju od 1965. godine. – Od tada do 2012. godine 103 učenika naše škole ostvarila su 128 nastupa na međunarodnim natjecanjima (olimpijadama) i osvojili su: pet zlatnih, 28 srebrnih i 55 brončanih medalja. Samo od 2009. do 2012. na svjetskim olimpijadama iz matematike, fizike i informatike imamo ukupno 60 nastupa na kojima su osvojene dvije zlatne medalje, 14 srebrnih medalja i 22 brončane medalje.

Ovog ljeta naših 18 učenika već je sudjelovalo ili će sudjelovati na međunarodnim olimpijadama i natjecanjima – ponosno nabraja novi ravnatelj Petnaeste gimnazije, 49-godišnji Josip Harcet. Na tom mjestu naslijedio je dugogodišnju ravnateljicu Veroniku Javor, koja je svojim trudom i angažmanom svih zaposlenih tu školu dovela među najbolje u Hrvatskoj. – To su izuzetni rezultati koje rijetko koja škola u regiji, a možda i u cijeloj Europi ima – kaže Harcet, bivši učenik Petnaeste gimnazije, potom profesor u toj školi, a danas ravnatelj. Kao profesor matematike u školi je počeo raditi 1991. godine. – Kad mi se otvorila mogućnost da počnem raditi u ovoj školi, to je bilo ispunjenje sna. Biti ravnatelj mi je izuzetna čast – kaže. U nekoliko je navrata radio u inozemstvu – Norveškoj, Njemačkoj i Austriji, a bio je jedan od autora završnih ispita na međunarodnoj državnoj maturi. Cilj mu je u budućem razdoblju da škola barem ostane na dosadašnjoj razini, ali vjeruje da će biti još poboljšana iako je, priznaje, “izuzetne rezultate teško poboljšavati”.

Škola ima kvalitetne programe i profesore, dobro je opremljena, s djecom se dodatno radi, a posebno dobar imidž izgradili su kad je riječ o matematičkom i informatičkom programu, a uza sve to škola ima i program međunarodne mature koji se izvodi na engleskom jeziku. Učenici Petnaeste gimnazije upisuju se gotovo 100 posto na fakultete koji su bili njihov prvi izbor, a nekolicina bivših učenika studira u inozemstvu. Da je kvaliteta škole prepoznata, govori i podatak da se već godinama u nju nije lako upisati i da nije dovoljan samo prosjek 5,0. Zbog prevelikog interesa i ove su godine upisali jedan razred više, tako da će na jesen u njihove klupe sjesti 269 prvaša. Ukupno školu na Jordanovcu pohađa nešto više od 1200 učenika.

3. Klasična gimnazija Ruđera Boškovića, Dubrovnik

Mnogi izvrsni učenici nisu se uspjeli upisati u tu malu školu s četiri razreda

Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti u Dubrovniku jedna je od pet hrvatskih škola u koje se bilo najteže upisati, no taj podatak i ne čudi uzme li se u obzir da je to malena škola koja ima samo četiri razreda i 124 učenika i svake godine upisuje samo jedan razred do 30-ak učenika. Ipak, ove je godine, ali i prethodne tri, na tu školu bio veliki pritisak, kaže nam ravnatelj te dubrovačke gimnazije don Bernardo Pleše, pa mu je posebno žao izvrsnih učenika koji se nisu uspjeli upisati.

– Ugodno me iznenadilo da smo na tom popisu, a mislim da za to zasluge pripadaju profesorima, odnosno profesoricama jer njih imamo najviše koje kontinuirano rade s učenicima, nesebično se zalažu za djecu i pomažu im bez ikakvih naknada – objašnjava nam don Pleše. S obzirom na to da je škola do 1991. godine bila pod biskupijom i školovala sjemeništarce, postojala je predrasuda u Gradu da je to “popovska” škola, no danas je to “normalna” škola, jedino što je i dalje u vlasništvu biskupije, što don Pleše vidi kao prednost, jer on kao ravnatelj osjeća određenu stabilnost koju drugi možda nemaju. Veliki interes mladih za tu gimnaziju ga i čudi jer oni kao klasičari imaju najteži program.

– Tu su latinski i grčki kojih se mnogi plaše. No, kako smo mala škola, kod nas se puno kvalitetnije radi, svakom učeniku se profesori mogu posvetiti, pa smo posljednjih godina imali veliki bum naših učenika na pravni fakultet, na medicinu, književnost, a osim toga, na natjecanjima naši učenici dobro prolaze u grčkom, biologiji i fizici – tvrdi don Pleše kojem je posebno drago da su učenici uspješni u posljednja dva spomenuta predmeta jer se škola zove Ruđer Bošković.

– Prije dvije godine u školi smo imali svjetski znanstveni skup fizičara, bio je čak i direktor CERN-a i svi smatraju da je naš Bošković podcijenjen – zaključuje don Pleše.

4. Gimnazija Tituša Brezovačkog, Zagreb

Za upis nije bilo dovoljno imati sve petice

– Drago mi je da smo napokon došli u tu priču. Ostvarili smo cilj koji smo postavili prije nekoliko godina i u čiju smo realizaciju uložili golem trud– tako je činjenicu da su ušli među pet najtraženijih škola u Hrvatskoj komentirao Damir Jelenski, ravnatelj zagrebačke Gimnazije Tituša Brezovačkog. Zadnji upisan učenik u tu školu imao je 80,41 bod, odnosno za upis nije bilo dovoljno imati sve petice od petog do osmog razreda, nego su usto učenici morali imati i dodatne bodove. – Pola upisanih učenika ima prosjek ocjena 5,0 plus dodatne bodove, a druga polovina u svojim svjedodžbama ima četvorku, ali to nadoknađuju s nekoliko dodatnih bodova. Ove godine upisali smo 112 učenika i sve skupa u sljedećoj školskoj godini u naše školske klupe sjest će 460 učenika – kaže Jelenski. Dodaje da su prije 3-4 godine postavili cilj da budu što bolja škola, ali da u početku nisu mislili da će dospjeti među pet najtraženijih u Hrvatskoj, odnosno među pet škola za koje je, prema podacima mjerodavnog Ministarstva obrazovanja, trebalo imati najviše bodova. U njihovu školu upisana je učenica s čak pet dodatnih bodova, a donijelo joj ih je pohađanje glazbene škole, učenje drugog stranog jezika i zdravstveno stanje. Iako nema ništa protiv dodatnih bodova, ravnatelj Jelenski drži da bi se ipak morali najprije upisati oni čiji je prosjek ocjena 5,0 pa tek nakon njih oni s dodatnim bodovima.

– Imam potpuno razumijevanje za one s glazbenom školom ili zdravstvenim teškoćama, ali mi je teško prihvatiti činjenicu da učenik ima uspjeh 5,0 i ne može se upisati u školu koju želi. Trebaju dodatni bodovi, ali sustav i kriteriji trebaju biti jasno razrađeni – objašnjava Jelenski. Za svoju školu kaže da ima nekoliko prednosti koje su učenici i njihovi roditelji prepoznali – nastava se održava samo ujutro, što je važno za učenike koji su sportaši ili pohađaju glazbenu, plesnu ili još neku drugu paralelnu školu ili dodatnu aktivnost. Osim toga imaju dodatnu nastavu iz, kako Jelenski kaže, zahtjevnijih predmeta – matematike, hrvatskog, engleskog i drugih kako bi se učenici što bolje pripremili za polaganje državne mature.

– Prošle godine naši učenici bili su prvi na listi za upis na brodogradnji, povijesti i hrvatskom jeziku – ponosno kaže Jelenski. Tom 46-godišnjem profesoru geografiju počeo je treći mandat ravnatelja, a ono što u budućnosti najviše želi jest da učenici, roditelji i profesori pri dolasku u školu i odlasku iz nje budu nasmijani.

5. Zdravstveno učilište, Zagreb

Farmaceutski tehničari svrstali ih među najtraženije

Zbog jednog svog programa, onog farmaceutskih tehničara, zagrebačko Zdravstveno učilište ušlo je u elitni klub pet hrvatskih škola u koje se bilo najteže upisati. Zadnji upisani imao je 80 bodova. – Godinama imamo veliko zanimanje za našu školu, a posebno od 2009. godine kad je došla kriza i otkad se znatno pojačalo zanimanje roditelja i djece za zdravstvena zanimanja koja su deficitarna.

U sve programe upisali smo oko 200 učenika, a još toliko je onih koji su bili višak. Imamo nekoliko različitih programa, odnosno obrazujemo sve tehničare u području zdravstva osim medicinskih sestara i primalja – kaže ravnatelj škole, 39-godišnji Hrvoje Odak koji je na tu dužnost došao prije deset mjeseci. Sedam godina prije toga radio je u toj školi kao psiholog. – Veliki interes znači i veliko očekivanje roditelja i djece, odnosno našu veliku odgovornost. Želimo modernizirati kabinete, dodatno ih opremiti, a velika nam je želja i dvorana za tjelesni odgoj koju još nemamo – kaže Odak. Financijski ih pomaže Grad Zagreb, a moderna oprema i laboratoriji nužni su im kako bi mogli pratiti nove tehnologije koje su iznimno važne u zanimanjima za koja obrazuju učenike.