Pozivamo kolege da ne sudjeluju u sabotaži!

U svom dopisu povjerenicima svog sindikata, tajnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Nijaz Karić praktički je pozvao vlastito članstvo na sabotažu Državne mature i izravni konflikt ne samo s poslodavcem koji je to itekako zaslužio, nego i sa svim maturantima i njihovim roditeljima. Naime, učenici koji bi u petak, 31. svibnja, trebali pisati ispit iz Hrvatskog jezika u sklopu državne mature su u cijelom ovom slučaju kolateralne žrtve i, iako sindikalna akcija mora imati svoja sredstva i ciljeve, neka granica mora postojati. Iako se slažemo da je stanje u struci katastrofalno, da su prosvjetne, a i sve ostale vlasti itekako zaslužile sve udarce kojima ih se može pogoditi, činjenica je da bi još jedan napad na Državnu maturu najviše pogodio upravo one koji su najmanje krivi za ovakvo stanje te takav poziv NSZSŠH smatramo neprihvatljivim, nedopustivim i na rubu kriminalnog čina. Ponavljanje ispita spada u red izvanrednih situacija u kojima se treba poštivati duh zakona i u kojima se svi sudionici trebaju ophoditi maksimalno korektno u cilju što veće društvene koristi. Zbog toga pozivamo sve kolege da u petak korektno odrade svoj posao, a da se za eventualnu lošu organizaciju ili bilo kakve posljedice koje su imali zbog svega ovoga, s krivcima – ako ih ima – obračunaju naknadno.

Podsjetimo, Nijaz Karić je u svom dopisu napisao da je promjena termina ispita iz Hrvatskog jezika “nepoveziva s godišnjim planom i programom nekih školskih ustanova (…) Kalendarom polaganja ispita Državne mature utvrđeno je da se 31. svibnja provode ispiti iz Materinskih jezika nacionalnih manjina te Grčkog jezika.” Kako Karić navodi, nalog ispitnim koordinatorima da na neradni dan preuzmu ispitne materijale je “neodgovoran i diskriminirajući te neutemeljen na propisima”. Dalje, “srednjoškolske ustanove su mogle planirati i donijeti odluke o održavanju nastavnih sati u subotu, 25. svibnja” te je zato “nametanje obaveza tim zaposlenicima da za vrijeme blagdana izvršavaju poslove u provedbi Državne mature neprihvatljivo. S tim u vezi Sindikat će dati punu potporu u zaštiti prava zaposlenika od posljedica neobavljanja nametnutih poslova koji nisu normativno utemeljeni i planirani u navedenim aktima.”

Ovakav stav NSZSŠH smatramo politikantskim, manipulatorskim, sebičnim te dugoročno štetnim za društvo u cjelini, ali i za struku čije interese bi taj sindikat, kao, trebao braniti. Ovdje je riječ o pozivu koji je ekvivalentan pozivu liječnicima da ne obavljaju hitne operacije nad unesrećenima ili vatrogascima da ne idu na hitno intervenciju “zato jer jedino vozilo koje imaju tek treba ići na tehnički pregled”. Štrajk je legitimno sredstvo otpora, a industrijske sabotaže su prihvatljive kad zakažu sve ostale metode, ali u ovom slučaju cilj borbe je potpuno promašen. Uspješna sabotaža Državne mature bi samo potpomogla najprije nered i kaos koji se ionako već šire, prije svega iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a zatim i borbu vladajuće klike protiv obrazovanja kao takvog. Pozivamo kolege da u tome ne sudjeluju i da shvate gdje su njihovi pravi interesi i prioriteti. Protivimo se destruktivnoj, antiintelektualnoj politici koju provodi MZOS, ali to ne znači da ćemo raditi protiv naroda, maturanata i njihovih roditelja koji su, poput nastavnika i učitelja, u cijeloj ovoj priči taoci i žrtve.

51 Comments

  1. kolega poe
    tajnik nezavisnog sindikata je u pravu. nedopustivo je nametati profesorima rad u vrijeme blagdana. usporedba profesora s vatrogascima i liječnicima je promašena. profesori ne spašavaju ugrožene ljudske živote i ni jedan učenik neće izgubiti pravo studiranja ako se matura ne održi. slažem se s vama da je politika ove vlade i mzosa destruktivna i antiintelektualna a samim tim štetna i za buduće studente. opstrukcija državne mature je snažno oružje u pravednoj sindikalnoj borbi za poboljšanje katastrofalnog materijalnog položaja svih zaposlenih u obrazovnoj vertikali i treba joj dati podršku a ne je minirati demagoškim floskulama kako je to čin protiv naroda, maturanata i njihovih roditelja. ako je nešto promašeno onda je to ovaj vaš komentar. kada ćemo se moći izboriti za bolji status? u srpnju ili kolovozu? u rujnu? ionako vlast ne mari za učitelje do lipnja kada treba zaključiti ocjene ili obaviti državnu maturu. sada je jedino pravo vrijeme za sindikalne akcije. vi često opravdano kritizirate jovanovića i mzos ali kad je stani pani pušete u isti rog s njima.

    1. @Sretnick:

      Danas nije blagdan; blagdan je bio jučer. Što se tiče kritiziranja Jovanovića i MZOSa… O kakvom Vi rogu pišete? Ovo nema veze ni s Jovanovićem ni s MZOS. Ima veze s tim da razmišljamo SVOJOM glavom, a ne tuđom.

    2. Vrijeme za izboriti se za bolji status je bilo kad su nam taj status ukidali: nakon ukidanja odredbe 3579 i nakon daljnjih sječa u siječnju. Međutim, nekima to nije odgovaralo jer to onda nisu mogli prodati svojim političkim sponzorima kao borbu protiv Vlade. Također, vrijeme za borbu je bilo 2006. i 2009. kad su štrajkaši prodani i zahtjevima Vlade se udovoljilo – samo što je tada na vlasti bila druga stranka.

      Apsolutno podržavamo štrajk koji će započeti 1. rujna i trajati “do ispunjenja svih zahtjeva”, pa ako se tada dođe do lipnja, onda neka i ne bude državne mature. Ali ovakve akcije s ovakvim posljedicama i ovakvim žrtvama su besmislene. Neprijatelj je MZOS i njima treba naškoditi, a ne kompletnoj populaciji.

    3. I po Zakonu o radu i po kolektivnom ugovoru predviđen je i rad u dane blagdana. Kolki ljudi blagdanom rade. Pa i naši odgajatelji u učeničkim domovima. Ništa strašno i neočekivano. No zato je i predviđeno da se rad u te dane plaća sa 150%. Nevjerojatno da netko može podržavati ovaj poziv na bojkot. Ništa se učenicima neće desiti ako su naučili za srijedu znat će i u petak. Postoji domena djelovanja sindikata, a ovo je sigurno izašlo iz tih okvira. Neznam što da kažem koliko sam zgrožen ovom reakcijom na odličan članak.

      1. Samo da budem jasniji. Osuđujem poziv Karića i podržavam poziv da se ne sudjeluje u sabotaži

  2. Svaka čas na ovom tekstu i pozivu nastavnicima dadanas odrade svoja dežurstva. A oni koji bi sabotirali i bojkotirali maturu, želim im da im sedijete nađe u takvoj situaciji. Ili još goroj.

  3. samo jedan komentar s vecernji.hr
    “dragi profesori, zbog vaše gluposti, nestručnosti ili možda i namjere, klinci moraju odrađivati nešto za što oni sami nisu krivi, …..
    …zato prestanite se bahatiti i maltretirati djecu koja za ništa nisu kriva a čekaju ih još i upisi na fakultete…………………..”

    1. moraju odrađivati, buhuhu. jer, ono, inače ne bi morali polagati taj dio mature uopće. sada ga siroti moraju polagati samo zbog nečijeg šlamperaja. :rolleyes: kako obožavam takvo prenemaganje.

      1. Naravno da bi morali:)

        Ali zbog greške tri hmmmm koga ono, a da nastavnika, pišu to danas, zar ne?

        1. Pogriješilo ih je troje od 500. Kad ostali postignu taj postotak uspješnosti, javite se.

  4. Četvrtak je prošao i izgleda nastavnici nisu postupili po Karićevom uputstvu. Dobro su učinili jer odbijanje tako važne obveze može se tretirati kao teža povreda radne dužnosti. Koliko je sigurna Karićeva zaštita vidljivo je i iz najava obrane nedavno izgubljenih prava iz KU. Tako su iz NSZSŠH najavljivali tužbe protiv ukidanja dodatka od 3,5,7,9%, protiv smanjanja plaća u srpnju 2012. i tužbe za umanjenje jubilarnih nagrada. Nisam čuo da je zbog smanjenja ovih prava podnijeta ijedna tužba. S riječi na djela se izgleda teško prelazi. Zato u zaštitu Karića treba vjerovati s određenim oprezom.

  5. Čitam i teško mogu vjerovati u to što nalazim. Potpuno podržavam ovog sretnicka – Karić je sto posto u pravu!!! Kakva prava učenika, roditelja, kakvi bakrači, što? Učenici imaju pravo da uče i polažu maturu onda kad ona bude. Roditelji? Koliko oni drže do nas? U zemlji u kojoj se ljudi bude i liježu s problemima, nekome je problem odgoda ispita od par dana? Kako se ta djeca danas sutra misle nositi s životom ako im ovo stvara paniku? Politika MZOS – a prema školstvu je atak na zdrav razum, i ja zastupam stav da se prema MZOS – u ide – u kost! Nema milosti, nema pregovora, nema labavo! Ili se štrajka, ili se ne štrajka! Pa cilj svakog štrajka i jest stvoriti što veći pritisak, a gdje imamo veću priliku nego na maturi?! Vi biste štrajkali, Vi podržavate štrajk, ali, eto, ne u vrijeme mature? Ne, nego baš sad, jer sad najviše boli! U vrijeme SP – a u nogometu u Francuskoj, njihovi su vozači šlepera blokirali granice tražeći svoja prava. Nakon tri dana Vlada je kapitulirala, i ispunila sve zahtjeve. Eto, tako se to radi! Samo oštro i na prvu! Ili nikako!

  6. Jučer čitam kako su radnici Hrvatskih šuma podigli tužbe protiv kompanije jer im nije isplatila božićnice i sud za hrvatske prilike frapantnom brzinom to ocjenjuje nezakonitim. Slijedom navedenog, radnicima kompanija mora isplatiti božićnice plus kamatu! Sad, zanima me da li je ijedan obrazovni sindikat podigao tužbu zbog neviđene pljačke koju MZOS provodi nad zaposlenima u sustavu obrazovanja? O isplatama u HEP – u i HAC – u, o čemu se ovih dana naveliko piše, da i ne govorim! Moramo li baš mi uvijek biti dežurne budale? Unaprijed molim sve one koji imaju namjeru da mi oponiraju argumentima kako je onima u privatnom sektoru teško da se manu čorava posla! Hvala!

    1. Moram priznati da te baš ne shvaćam. U prethodnom komentaru si izjednačio odbijanje izvršenja obveza kada nema štrajka i u vrijeme štrajka. Karić sigurno nije u pravu ako poziva da se odbije izvršiti određenu obvezu koja ima za posljedicu blokadu državnog projekta, a što bi se moglo okarakterizirati sabotažom. Tu spominješ i štrajk što je posve druga situacija. No i za vrijeme štrajka postoje poslovi koji se ne smiju prekidati. Ako već tako zdušno podržavaš štrajk daj mi odgovori znaš li koji su to zahtjevi sindikata koje bi trebalo ispuniti da bi se štrajk prekinuo jer se radi o štrajku do ispunjenja zahtjeva. Nadalje treba znati da su prava iz kolektivnih ugovora individualna prava te da tužbe ne može podnositi sindikat već pojedinac.

      1. Spominjući Karića, želio sam reći ovo – u slučaju da u srijedu počne štrajk, dakle, samo u slučaju štrajka, da svakako treba da se štrajk odnosi i na maturu. Zašto? Jasno je da ne s ciljem nanošenja štete djeci,već jer je svaki štrajk pritisak na poslodavca. Dakle – treba ga pritisnuti kad i gdje je najslabiji i najranjiviji, i to bez truna milosti, jer tako se ponaša i MZOS prema nama. Učenici će svakako maturirati i upisati studij, tu opasnosti nema.
        Dalje – uvođenje radne obaveze je nebuloza svojstvena hrvatskoj Vladi. Radna se obaveza spominje u Zakonu o obrani, i jasno je ko dan – ona se uvodi u slučaju elementarnih nepogoda, neposredne ratne opasnosti ili ugroženosti države. Ništa od navedenog trenutno nije slučaj!
        Pitaš me koji su to zahtjevi koje treba ispuniti? Sindikat navodi dva ključna – vraćanje otetih prava kad poraste BDP dva kvartala zaredom i ukidanje Zakona o reprezentativnosti, te nepotpisivanje sporazuma sa sindikatima koji nisu u sporu s Vladom. No, ja držim kako su ti zahtjevi, da prostiš, pičkin dim – državu treba tužiti, ako treba u Strasbourg! Zašto? Recimo ovako – ako imaš kredit u banci, i ne možeš ga vraćati, možeš li samostalno otkazati ugovor? Malo brus! Ide ti ovrha. Isto tako, ajde ne plati državi porez, pa da vidiš. Slijedom toga, ako nama KU garantira određena prava, zašto mene mora biti briga ima li država novca? Za to imamo financ – ministra, nek ukrade, posudi, štampa, narodi, ne zanima me! A da je tome tako, pokazuje i presuda u korist radnika Šuma, na koju sam se prije referirao.
        Glede tvoje primjedbe kako tužbe može podnositi samo pojedinac – tu si u pravu! No, zato valjda imamo sindikate, da nam pruže svu potrebnu pravnu pomoć i pravnu zaštitu.
        Stvar je jednostavna – ili ćemo štrajkati ili nećemo. Poznavajući mentalitet zbornice, vjerojatnije je ovo drugo, ali tad ne želim slušati nikakve jadikovke kad vas Vlada svede na 3000 kuna! Jer – to će se sasvim sigurno desiti budemo li i dalje spuštali gaće!

        1. “Jasno je da ne s ciljem nanošenja štete djeci,već jer je svaki štrajk pritisak na poslodavca. Dakle – treba ga pritisnuti kad i gdje je najslabiji i najranjiviji, i to bez truna milosti, jer tako se ponaša i MZOS prema nama. Učenici će svakako maturirati i upisati studij, tu opasnosti nema.”

          Ako će učenici maturirati i upisati studij, onda MZOS tu nije najslabiji i najranjiviji. Kakav je to pritisak, ako svi znamo da će maturirati i upisati studije? Pravi pritisak bi bio samo ako bi postojala mogućnost da učenici ne maturiraju i ne uspiju upisati studije.

          1. Da učenici ne maturiraju i ne upišu studije to bi bilo vrlo loše – nikako ne treba javnost, koja je ionako zavedena i protiv nas, uz svesrdnu podršku Jutarnjeg i sličnih medija, nikako javnost ne treba dodatno okretati protiv sebe. A pritisak na MZOS jest, jer je Jovanović zadnjih dana doživio nekoliko lijepih šamara, i štrajk, osobito u vrijeme mature, mu nikako ne bi dobro sjeo.

  7. Budući da slutim kritike, želim s ovog mjesta reći još i ovo – možda će se nekome moj prijašnji komentar činiti sebičnim, socijalno neosjetljivim, ili slično tome. No, nije tako. Ako se itko u ovoj državi dosad odricao preko svake mjere, onda su to profesori. I u vrijeme rasta BDP – a, prije krize, imali smo plaće ispod državnog prosjeka. Sad plaća zaostaje za prosjećnom u državi više od 500 kuna. O nematerijalnom položaju prosvjetara da i ne govorim. Usporedbe s privatnim sektorom ne drže vodu. Zašto? Da, tamo je teže nego nama, ali, zar smo mi tome krivi? Moram li se ja nekome ispričavati što redovito primam plaću? Nije li to temeljno ljudsko pravo? Ako ljudi kod privatnika rade bez plaće ili su na minimalcu, moraju li svi u državi tako? Vraća li se to feudalizam na mala vrata? Nismo li se dosad odrekli i božićnice, regresa, nisu li nam smanjili plaću? Kako je to pomoglo ikome u privatnom sektoru? Ako se ja odreknem i 50% plaće, hoće li onima u škveru ili teti u Konzumu to ikako pomoći? Ne, nego se radi o hrvatskoj zavisti – ako je meni teško, što bi tebi bilo bolje. Zato nas Vlada i gazi. Umjesto tog, da nas u štrajku podrži taj milijun navodno gladnih penzionera, pa 350 tisuća nezaposlenih, pa 80 tisuća onih koji rade bez plaće – ili bi Vlada popustila, ili je ne bi bilo!
    Dakako, to je bajka, to se u nas nikad neće desiti – mi smo Hrvati! Vrsni sluge, nikakvi gospodari!

  8. Sad si jasniji i u puno toga se slažemo. U vrijeme štrajka se ne izvršavaju radne obveze (pa ni matura) osim onih oko kojih se sindikat i poslodavac ne dogovore. Iako sam do sada sudjelovao u svim štrajkovima za ovaj nisam. Zašto? Vješt manipulator Ribić želi ostvariti neke svoje ambicije preko leđa nas nastavnika u srednjoj školi. Sve javne i državne službe žele nešto ostvariti na prijetnji neodržavanja državne mature. Siguran sam da ukoliko do štrajka i dođe da se javne i državne službe u njega neće uključiti. Ako bi se odlučio na tako snažnu akciju, odbijanje rada na državnoj maturi, onda bi to prvenstveno trebalo biti za rješavanje problema i statusa prosvjetnih radnika. Drugo što je zbunjujuće i demotivirajuće je što se i prije štrajka najavljuje da učenici ni na koji način neće biti oštećeni jer će se sve neizvršeno nadoknaditi bez obzira da li se zahtjevi ispune ili ne. Slažem se da će se uz ovakve čelnike sindikata i ovakvog članstva teško provesti štrajk do ispunjenja zahtjeva.

    1. Kolega Iko, čitajući tvoje retke, stječem dojam da si član Preporoda. A možda i griješim, možda uopće nisi u sindikatu. Ako jesi, drago mi je, jer sam i ja u Preporodu. Kao takav, znam tko je i što je mili Vilim, i što njega zapravo žulja. Jasno da mu smeta Zakon o reprezentativnosti, jasno je da hoće primat u pregovorima s Vladom, jasno je da ga jako zanima pitanje komisija za tehnološke viškove, a i onih 2.5 milijuna koje je dosad primao. No, ako štrajk propadne, Vlada će odmah poentirati kako se slažemo s politikom rezanja, i kako nam treba uzeti još. Štrajk, makar i s Ribićem, ipak bi im poslao poruku. Ako netko zna na koji drugi način spriječiti ovo luđačko, barbarsko devastiranje prosvjete, neka me prosvijetli – u tom slučaju odustajem od štrajka! Naprosto – vlast ne dira u bankare jer zna da ovisi o njihovim kreditima, ne diraju u lažne branitelje jer bi HVIDRA mogla dići ustanak, ne diraju u proračunske stavke za Crkvu jer znaju da ni to nije pametno. Tuku po nama jer znaju da mogu. Zato im treba pokazati da ne mogu!

      1. Da član sam Preporoda što u ovoj situaciji nije bitno. Ovaj štrajk nema šanse za uspjeh od prvog dana.Situacija je takva da treba spašavati što se spasiti da. Za nas je jedina šansa da ujedinjeni sindikati osnovnog i srednjeg školstva izdvojeni od javnih i državnih službi bore za svoje interese.Ako išta dobrog poluči ovaj štrajk to će biti odlazak Ribića i njegove politike potpisivanje sporazuma s odgođenom primjenom.

        1. Ta ako ocjenjuješ kako sindikati državnih i javnih službi zajedno od prvog dana nemaju šanse za uspjeh, kako onda da uspjeh poluče samo oni obrazovni?!
          Prisiliti Vladu na popuštanje ili odlazak uopće nije ni teško, niti osobito komplicirano, bankarima, recimo, to jako dobro ide. Jedino što treba je – zajedništvo! Ma čak ne treba ni da nam se pridruže svi koji su nezadovoljni, dosta je samo da štrajka barem 80% prosvjetara. A da ne spominjem penzionere, nezaposlene, one bez plaće, seljake s traktorima – to je armija ljudi!
          Svakako, držim kako je bolje boriti se protiv bezumlja, pa i po cijenu poraza, nego svoju pasivnost opravdavati pokvarenošću jednog Ribića! Sve koji su protiv štrajka pitat ću samo jedno:
          U slučaju da se štrajkaši uspiju izboriti za nešto, recimo, povratak 3 % ( neće, ali samo zamislimo )biste li svi štrajkolomci uzeli taj novac? Ako biste, a sad lomite štrajk svojom pasivnošću, onda uistinu više nemam što reći!

          1. Puno toga nisi shvatio, ili to ne želiš. Poštujem pravo na vlastito mišljenje i da postupiš kako misliš da je najbolje. Dakle u ovaj štrajk se nisu uključili svi sindikati državnih i javnih službi, a oni koji se jesu učinili su to s figom u džepu, a kako bi preko naše grbače nešto postigli. Izjasnio sam se da nisam za štrajk ne iz razloga što smatram da za štrajk nema razloga već iz razloga što ga vodi osoba koja me jednom grdno prevarila i koju izgleda bolje poznajem nego ti. Dovoljno sam mudar da se dva puta nedam prevariti. I znaj nikad nisam bio štrajkolomac pa se to ne smatram ni sada. Da nebi bilo da se skrivam iza neke šifre ovo iko je kratica od ivan korotaj-iko.

  9. Naravno da po Zakonu o obrani ova vlast ima pravo uvesti radnu obvezu po svim osnovama radi:
    elementarnih nepogoda, neposredne ratne opasnosti ili ugroženosti države.
    Sve od navedenog trenutno je i trajno u ovoj državi na snazi!
    Oni su ta nepogoda, oni su ta opasnost i oni su ti koji ugrožavaju državu.
    Mogu im oprostiti i nepogode i opasnosti i državu. Molim da mi ne diraju u zdrav mozak, to je jedino što mi je ostalo (ili si barem umišljam).

    Sindikalna posla svakako nisu čista posla. Samo nije me briga „tko je s kim“. Briga me da nas vlast hoće vratiti na staro, ukinuti ono što se godinama dogovaralo, pregovaralo, vagalo i brusilo.
    I još pričaju o uvođenju reda. Uzeli su Titovo da se „zakona ne treba držati ko pijan plota“, a izbacili Franjino da „našem čovjeku nije krivo na malo nego na nepravedno“.

    (Spadam u mnoge razočarane „ljevičare“ koji su nadu godinama polagali da će na vlast doći neki pravedniji i bolji.)

    Vrtimo se u krug. Smoje je davno pisao:

    „Nije mi draga nikakva vlast, sama po sebi. Ona je gruba, surova, šaje grube befele, zapovida, priti, moraš to i to, tu i tu, moraš u soldate, pucat, ubijat. Isprid vlasti moran se ispovidat, ko san, ča san, ko mi je bija otac, mater, dida, oklen san, kad san rođen, koje vire, koje nacionalnosti… Teško je čoviku to izdržat, a kamoli volit.
    Evo, ako bi se s Vrdoljakon odnosno HRT-on pogodija za honorar, napisa bi puno lipu seriju o tikvanima i zvekanima koji kad dođu na vlast poviruju da su puno pametni judi, enciklopedisti. Tako je sad, takvi su bili oni prije. Trista puti gluplji od mene, ništa nisu znali, a čin bi seli na požicjun nisi ji više smija oslovljavat Jere, Frane, Marko, nego druže Jere, druže Frane, druže Marko. Tribalo ji je čekat na feratu i na aerodrome, klanjat jin se, a oni bi te s visoka pitali: a šta radiš, je li još pišeš pizdarije? Sve su u čas naučili, i Marxa, i Kensa, i Hegela, cilu istoriju svita, i medicinu i politiku, privredu i poljoprivredu. Sam čovik – cila enciklopedija. Popija svu pamet svita. I šta ćeš s njima nego se zajebavat.“

    Samo, prošla su vrimena od zajebacije, satira je utihnula, a na televiziji se i dalje emitira „Sila“.

    1. Da ima pravo uvesti radnu obvezu mislila je i ona vlast te je nakratko i uvela za vrijeme našeg štrajka 1994. godine (Nikica Valentić)

  10. Ništa konkretno o zahtjevu za izmjenom koeficijenata i izjednačavanju plaća zaposlenika u javnim i državnim službama iste stručne spreme i iste duljine staža. Nitko se nije previše bavio šokantnim smanjenjem naših plaća već od srpnja 2012., a moje je pamćenje dovoljno dugo da se prisjetim brojnih smanjenja naših koeficijenata, od Valentića, Račana i dr. , kad god se moralo uzeti, uzelo se od prosvjete. Sada, s ovim jadnim plaćama, trn smo u oku onima koji, dok su radili, imali su dva- tri puta veću plaću i hrpu beneficija. Škole su nam većinom jednako jadno opremljene, a na tv gledamo čuda od imenika, kao da će išta promijeniti. Novac se rasipa u upitne projekte, a u nekim institucijama(AZOO, NCVVO)plaće su puno više no u našem “rudniku”( bar prema Državnom zavodu za statistiku). Učenici trebaju samo nastavnika, a svi ostali u cjelokupnom sustavu trebali bi nam biti servis. Od smijurija poput postojećih pedagoških mjera(jao nama razrednicima), stalnog povećavanja obveza( e-matica, dežurstva na maturi), stalnog omalovažanja u medijima, osobito u “Saturday special” Jutarnjeg lista( neki je dekan rekao da se mi malo obrazujemo nakon diplome, ne znam otkud mu to, i formalno i neformalno), svođenja obrazovanja na industriju( input, output), hrpe kvazi-reformatora, od kojih najveći broj nikada nije ušao u učionicu osim kao učenik(tj. pojma nemaju o današnjim generacijama učenika), do onemogućavanja da radimo svoj posao stvarno profesionalno, bez uplitanja pedagoške službe, ravnatelja, roditelja, prijetnji inspekcijom…Premijeru koji nam je natašte obećao da smo prvi na redu za”povećanje plaća(?)”,bi trebao narasti nos ili se skratiti noge, a ministar Jovanović je lik iz nekoliko drugih priča, živa legenda, možda uđe i u neku buduću lektiru.

    1. Upravo ste to mitski sročili, učeni kolega! Potpisujem! Sve to itekakav je razlog ne za štrajk, već za revoluciju! Ova zemlja neće naprijed dok se ne dogode prosvjedi koji neće biti mirni. Uprav suprotno, koji će biti vrlo nemirni!!!
      Stop, buđenje – naravski da se to u Hrvatskoj, napose u zbornicama, nikad neće desiti! Već vidim mizeriju kako ima milijun opravdanja kako bi umirili vlastitu savjest zbog grijeha koji čine propustom – ajme, ja se ne usudim, što će mi reći ljudi, neće mi platiti dane u štrajku, ja imam odgovornost prema svojim učenicima, bunit će se roditelji, zamjerit će mi ravnatelj, i čitav niz sličnih budalaština! Uglavnom – oni koji se ne usude iznaći će izlike; oni koji mogu i žele iznaći će način!

      1. Na upit znaš li za povrat kojih prava ideš u štrajk naveo si da su sindikati naveli dva ključna. Povrat svih otetih prava i ukidanje Zakona o reprezentativnosti. Pogledaj na što su se sveli ti tebi tada poznati zahtjevi. Nikakav povrat božićnice, regresa, jubilarnih nagrada ni ukidanje pomenutog zakona. Jedino je ostao zahtjev za povratom 3%. Dakle idemo u štrajk za 3%. I to je nešto.

        1. E, pozdrav, kolega Korotaj. Jasno ko dan da znam za Vas, redovito čitam Vaše tekstove u Glasilu. I držim kako vrhunski prikazujete mračnu situaciju u kojoj se nalazimo. Čak ste me bili i zvali jednom, nakon jednog mog članka. No, to je sad manje bitno.
          Ponavljam – više – manje je poznato tko je i što je Ribić, i tu se slažemo. No, koja je alternativa? Ako ne štrajkamo, Vlada će nas nastaviti guliti i dalje, jer će joj biti jasno da može. Mene Ribić uopće ne zanima, vjerujte – meni je jednostavno dosta toga da se devastira prosvjeta, i da se uvijek prvo nama uzima. Smeta me odnos MZOS – a prema nama, ta Jovanović je i sam glasao za smanjenje plaća. To u meni izaziva revolt, i želju za otporom.
          Glede zahtjeva – dopuštam da možda nisam informiran ili da Vi znate bolje, ali čini mi se da sindikati jasno traže da nema trajnog ukidanja prava, pa tako ni trajnog ukidanja božićnica, regresa, i ostalog. Ti sporazumi s odgodom nisu dobri, ali bolji su nego nikakvi. Vladino odbijanje da nam to vrati JEDNOG DANA, KAD BUDE BOLJE, NE SAD, meni jasno govori da je cilj Vlade trajno obaranje cijene rada, vjerojatno po diktatu izvana. A to mi opet govori da, ako se ne odupremo, da nas čekaju daljnja rezanja.
          Mene, recimo, puno više zanima što je s Granskim ugovorom za OŠ, ti pregovori traju, ako ne griješim, a o tome se malo govori.
          A ako štrajk i propadne, to bi moglo koštati njegove organizatore i sindikate koji su u sporu s Vladom, a ne nas!

  11. Naravno da će svatko odlučiti za sebe hoće li štrajkati. To je OK.

    Jedino predlažem samo da stvari nazovemo svojim imenom. Zašto se lažemo?

    Trud, zebnju, izgubljene dnevnice i neizvjesnost nas koji ćemo štrajkati lijepo će potkopati oni koji će na zahtjev ravnatelja obaviti „nužne“ poslove i još i ubiti koji prekovremeni.

    Kako se ono zovu takvi? Bilo je to davno i bio je na snazi samoupravni socijalizam. Ipak sam prilično siguran da su ih u udžbeniku povijesti nazivali štrajkolomci ili nešto slično. Tko se bolje sjeća neka me ispravi!

    Učili smo također da su ih kapitalisti dovodili iz drugih krajeva, jer nakon uspješnog ili bezuspješnog lomljenja štrajka, nisu mogli opstati u lokalnoj sredini. Moderni prosvjetni štrajkolomci cijelo vrijeme su tu. Cijeli svoj radni vijek. U tišini prežive dane štrajka i u tišini preuzmu radnička prava koja štrajkom mi ostali izborimo.

    Dok se mi odričemo novaca za sindikalnu članarinu, oni se rado, u ime „razmišljanja svojom glavom“ (a zapravo razmišljaju o sitnim računima), odriču prava na štrajk. Ni ne pomišljaju da se odreknu ijedne tekovine štrajka. Ma bi oni, samo kad bi se to moglo.

    Najviše me smeta izlika o Ribiću! Neću štrajkolomce pozvati da u doba kad mi štrajkamo protiv MZOS-a oni idu u štrajk protiv Ribića. Smislit će oni već neku drugu ispriku i neće je se sramit kao ni ove.

  12. Dobro, ako baš treba priznajem ja sam štrajkolomac Ribićevog štrajka. Isto tako kad bi grupa od tisuću, ili više ljudi rekla da idemo skočiti s ovog nebodera jer nam se ništa neće dogoditi, ja bih bio štrajkolomac.Ribić je u ranijim pregovorima o TKU pokušao nešto izboriti (povrat izgubljenih prava i novca za božićnicu i regres)i nije potpisao Dodatak. To bi se moglo opravdati kao dobar pokušaj. No nije uspio. Zbog toga smo izgubili dodatak od 3,5,7,9%.Nakon toga je poćeo prijetiti praznom puškom. Vlada je to prokužila. Ništa od najavljenih zahtjeva neće dobiti. Sada su to shvatili i pristaju da Vlada barem potpiše neki Sporazum kako će se u nekoj budućnosti plaće opet povećaju za 3%. Dakle ništa od onih zahtjeva za koje je pozivao u štrajk. Neki su to odmah predvidjeli, a nekima to nije jasni ni sada kad se u to mogu jasno uvjeriti. Pa sretno vam bilo u blokadi sustava za 3% u nekoj budućnosti.

    1. Ne mislim da si ti štrajkolomac (za mene su to oni koji dosljedno ignoriraju štrajkove i sindikat), ali za mene si ovaj put ćorak u pušci sindikalne borbe.

      Naravno da je sindikalna puška prazna ako je odaziv na referendum o štrajku taman na „granici rentabilnosti“, a onda Preporod „zapapri“ svojom podrškom, ali nesudjelovanjem.

      Daj me podsjeti što je Preporod rekao o štrajku, nešto kao „priključit ćemo se ako uspijete protivnika oborit na pod, mi ćemo ga onda zgazit“?

      1. Stvarno si nepopravljiv u svojoj obrani neobranjivog. Daj ti meni to reci kada i gdje je su to sindikati organizatori štrajka u svoj krug pozvali Preporod. Dakle Preporod od strane sindikata koji su organizatori štrajka nije želio da tu sudjeluje i Preporod. Očito za to postoji razlog. Preporod je ipak pokazao volju da se tom štrajku solidarno priključi tako da organizira zaseban štrajk u isto vrijeme. Kada to članstvo nije prihvatilo nije preostalo drugo nego dati podršku i jedino što zakonski preostaje je organizirati štrajk solidarnosti, a u koji se ne mže stupiti prije trećeg dana štrajka. Vjerojatno ti zakoni i kultura poštivanja drugih nije svojstvena. Stoga prekidam polemiku.

  13. Nastavnici imaju male plate, al pomirimo se – ipak smo mi “stoka sitnog zuba”. Nismo važni kao tam neki doktori koji moreju zakrpiti gušteraču ili bubreg. Mi samo odgajamo djecu i prenosimo znanje. Zakaj bi nas za to pošteno platili?
    Mislim da bi trebali u štrajk, ali ne zbog malih plata, nego radi dekriminizacije nastavničke profesije. Jer s postojećim pravilnicima i zakonima svi smo mi kakti neki kriminalci koji maltretitaju decu. Pa je tako otvoren lov na veštice. Svaki nezadovoljan i lijen đak može anonimno prijaviti 20 nastavnika u školi. Đaka se ne sme zbacit iz razreda. Pak ti se popiški na glavu, kaj mu moreš? Sindikati organizirajte štrajk da menjamo nakaradne zakone.

  14. Podrška školi do bola, kao i sretnicku, s početka rasprave.
    Dijelim vašu razočaranost, bijes, želju za promjenom. Baratate li informacijom kako Jovanović ima 13 savjetnika? Svih 13 zajedno nema godinu dana staža u prosvjeti!!! I donose zakone i odluke ( koje potom Ustavni redovito obara )! S druge strane, bez godine dana staža ne možete biti ni razrednik u osnovnoj školi. Ali možete zamjenik ministra!
    Eto kakva ekipa vodi naš resor!
    A glede štrajkolomaca – poradi njih se ne treba uzrujavati. Bilo ih je, i bit će ih. Nisu svi za sve. Nije svakome dano. No, sve što ja od njih očekujem je da, ako nemaju petlje, da se samo maknu ustranu i da ne smetaju. Budite gospodski Castori, otirači za noge ravnateljima, samo zmajte – lažete sami sebe, nikog drugog!
    Stvarno se pitam – u situaciji kad svi u prosvjeti dijelimo istu sudbinu, kakav moraš biti da okreneš leđa kolegama za koje znaš da se bore za pravu stvar, ali uredno naplatiš plodove njihove borbe? Imate pravo lomiti štrajk, poštujem, ali zašto se onda ne odreknete i materijalnih benefita?
    Da budem jasan – sve napisano ne odnosi se na ika. Preporod uistinu ima pravo biti suzdržan, jer odnos većinskih sindikata prema Preporodu je više nego skandalozan! Uostalom, Stipić je učinio više za hrvatsko školstvo nego tucet Laktašića i Mihalineca!
    Ali članovi većinskih sindikata, koji lome štrajk – jednostavno – ne razumijem!

    1. Okej, ovdje se slažemo. Ako si u sindikatu i sindikat je glasao za štrajk, onda ili štrajkaj ili se ispiši. Ali glupo je to govoriti ljudima koji se dosad već nisu ispisali iz sindikata koji ih svake tri godine preveslaju i od svojih crkavica odvajaju Mihalinecu i RibiČu za plaću.

      Međutim, ovaj štrajk sada je besmislen, kao i ovakva argumentacija. Čak i da uspije 100%, ministar će i dalje imati 13 savjetnika s godinu dana iskustva u školi, i dalje ćemo biti otirači ravnateljima, i dalje ćemo imati male plaće – da, čak i ako štrajk 100% uspije! – i dalje će nam inspekcija dolaziti na anonimne prijave… Štrajk je rješenje ako je dobro organiziran i ako ima koherentne ciljeve. Ovaj to nije.

    2. Izbrojao sam do deset. Nekoliko puta sam duboko udahnuo i izdahnuo.
      Evo sad sam smiren i razložan.
      Mirno i razložno pitam, kolega P.O.E.: koji je način da se izborimo za bolji odnos vlasti prema nama i onome što radimo. Kako da se izborimo da nas se pita i uvažava.
      Spreman sam prihvatiti svaku alternativu koja bi do toga dovela.

      1. P.O.E.će ti odgovoriti političkim floskulama. Drugo ne treba ni očekivati.

        1. Meni se ipak čini da koristim argumente, ali valjda da bi se to shvatilo, treba biti u točno određenom stanju svijesti. Koji se zove “inteligencija”.

          Što se tiče toga “kako se izboriti”, odgovor je jednostavan: da, štrajkati, ali tako da se u zahtjeve stavi ono što želimo postići. Kao što reče Iko, jedini zahtjevi obog štrajka su vraćanje onih 3%. Ništa o 3579, ništa o prijevozu, ništa o nečemu drugome. Mi ovdje zapravo štrajkamo za druge, za državne službenike. Pogotovo što srednje škole kreću prve u štrajk, iako je nastavnicima najviše oduzeto, a u zahtjevima im se to ne vraća.

          Istovremeno, u proglasima se bombastično objašnjavaju “nepravde nobog GKU” kako bi se mobilizirale mase, a na kraju ništa od toga nema u zahtjevima. I upravo od tih manipulacija su ljudi već umorni i upravo zbog toga je manje od 50% nastavnika glasalo za štrajk (a i od onih koji su glasali, neki su već rekli da su u međuvremenu shvatili o kakvim muljažama je riječ i da neće štrajkati).

          Još jednom, treba štrajkati, treba se boriti za svoja prava, ali to onda treba oganizirati i voditi kako treba.

          1. Upravo tako. Odgovor vrlo jednostavan. Postavimo realan zahtjev (recimo uvođenje suspenzije) i pokrenemo štrajk do ispunjenja tog zahtjeva. Nema odustajanja prije ispunjenja postavljenog zahtjeva. Ostvarimo li zahtjev jednom kod postavljanja novog zahtjeva i prijetnje štrajkom poslodavac će znati da nema šale i dobro razmisliti hoće li zahtjev olako odbiti. Ovako ako od postavljenih zahtjeva olako odustajemo i zadovoljimo se mrvicama nema šanse da nešto postignemo. Kada smo 2006. postavili čvrsti i argumentirani zahtjev o trenutnom povećanju plaće u obrazovanju za 22% (Vlada je nudila 6%), imali podršku javnosti i čvrsto odlučili štrajkati do ispunjenja zahtjeva, štrajk se prekida prihvaćanjem povišice od 2,2% u narednih 6 godina. Sa sastanka na kojem se voljom Ribića nametnula takva odluka o prekidu štrajka morao sam se vratiti među članstvo i objasniti što smo to postigli, odnosno zašto smo to četiri dana štrajkali. Teško je u toj situaciji bilo zadržati članstvo da ne napusti sindikat. Bio je to i jedan od razloga zašto smo kao podružnica napustili NSZSŠH i učlanili se u Preporod. Možda je sada nekome jasnije zašto se većina članova moje podružnice pa i Preporoda nije izjasnila da će sudjelovati u štrajku.

        2. Joka, nisam posve siguran što su to političke floskule. Priprost sam čovjek.
          Onako priprosto, čini mi se da se P.O.E. kao i obično obraća s visoka. Valjda me iz moje prigluposti to podsjeća na Ministra i Premijera?

          Barem mi više ne treba brojanje i duboko disanje, što je znak da više nemam nikakva očekivanja od onih koji se služe kvakom 22 (ili planom 21 kako već?): neće u štrajk jer zahtjevi nisu onakvi kakve oni žele, a zahtjevi ne mogu biti veći jer nas za jaki štrajk nema dovoljno.

          Izlike se mijenjaju, a ponašanje je uvijek isto – stajanje na stranu vlasti i sabotiranje štrajka.

          S protivnicima štrajka slažem se u jednome: štrajkati uopće nije pametno. Pametno je pustiti druge da štrajkaju. Što mogu kad kod mene ne bira pamet nego srce.

  15. Upravo poslušah vijesti na radiju – unaprijed sam slutio da neće biti štrajka.Kolegica pita pošto su se prodali. Problem naših sindikalnih vođa nije samo nejedinstvo(mislim na prosvjetu), već i nesposobnost jasnog artikuliranja razloga za štrajk. Famoznih 3 % je zakašnjeli povod, tek kap su u moru svega čega se odričemo zadnjih 5, a mi stariji i iskusniji, još od vremena rata i poraća. Kolege su spomenuli dekriminalizaciju struke- danas potpisan antikorupcijski zakon treba očistit prosvjetu(oš, sš ili fakultete?) od koga ili čega? Ma i od one 1 bombonijere koju sam dobio još 2007. g.i tri penkale s nekog davnog seminara. Lopovi najbolje znaju kako se krade i potkupljuje, a ja s dvadeset godina staža još to nisam naučio, pao bih ne samo DM, već i ispit iz korupcije i krađe. Besramnici, u čije su to ime potpisali!
    Dežurajući po cijele dane pa potom držeći nastavu, pripremajući i održavajući poporavne za maturante, dok se svi izgladnjeli hranimo u kantini(iznajmljenoj), okolnim pekarnicama, sjetih se nekadašnjih famoznih 300 kuna mjesečne hranarine, ionako više no simbolične prvo su bile utopljene u plaću, a sada, kad bismo ih oduzeli od onoga što dobijemo, bijeda naših primanja bila bi još očitija.Pitam se bi li sindikalni vođe koji bi dijelili i našu plaću bili motiviraniji i realniji u iskazivanju zahtjeva. Napominjem da nijedan ne spominje temeljni problem – izjednačavanje koeficijenata prosvjetara s drugim javnim i državnim službenicima identične školske spreme i radnog staža. O ponižavanju najiskusnijih kolega smanjenjem dodatka na godine staža, svjedoči neko izvješće o razlikama u plaći profesora početnika i onog s 35 godina staža u zemljama EU- vjernost profesiji redovito se visoko honorira u nekim normalnim i uređenim državama, a ne penalizira. Kolege s ove mrežne stranice dobro su imenovale i sve druge probleme – miješanje u naš posao svih pozvanih i nepozvanih, omalovažavanje od strane roditelja, medija, naših uprava, pedagoške službe, uopće nezainteresiranost za bit, kvalitetu, stavljanje pravih problema( disciplina, negativna inkluzija) “pod tepih” guranjem u prvi plan manje važnih tema( zdravstveni odgoj i sl). Stoga se nadam se da će naša različita mišljenja ipak pridonijeti oblikovanju zahtjeva za boljim sustavom i našom ulogom u njemu. Inače ćemo morati čekati do jednog lijepog dana kad u ovoj zemljici ministar prosvjete ne bude nalik na jednog od onih koji su oteli Pinocchija( vidi zadnja 3, kako ih nazivaju naši učenici, “lika”), već prosvjetar iz prve ruke( ne mislim na sveučilišne nastavnike, oni su do sada bili pošteđeni svih uskrata)….ali, to je još jedna bajka.

  16. Bolje da su potpisali da će se 3% vratiti 2016.-te, a ne kada se stanje popravi. A, štrajka ne bi ni bilo jer ekipica u foteljama zna da je većina naroda u kreditima pa bi im dugotrajno neplaćanje radnog dana najblaže rečeno bilo neugodno. Zato su i podijelili packu pri jednodnevnom štrajku pa su prosvjetari kao u redu za crni kruh skupljali dnevnicu od povjerenika.
    Kao što je Hrvatsko proljeće kaskalo desetak godina za sličnim prosvjedima u svijetu, tako su sindikati zakasnili za pozivom u štrajk.
    Para nema u državnoj blagajni, a javno mijenje kaže da ionako državni službenici imaju previše, spoji to sa “tri prosvjetara tri sindikata”.
    Ali, preživjeli bi i to da je riječ “samo” o parama.
    MZOS ima ministra kakvog i zaslužujemo, a prosvjeta sindikate kakve zaslužuje.

  17. Nakon današnje sramote, potvrdilo se ono što se odavna zna – svatko ima cijenu. Tek, nisam dojma kako su Mihalinec i Ribić baš tako jeftini kako se na prvu čini – naplatili su oni ispod stola debelo ovaj današnji zločin i izdaju.
    No, rješenje je relativno jednostavno – iziđite im iz sindikata. Ta što vas košta, sve vas nezadovoljne, da zatražite ispisnicu iz SHU – a i NSZSŠ, dajte odjebenicu Mihalincima i Ribićima. Prilično sam siguran kako bi nakon ovoga danas masovni izlazak primorao sindikalne mudonje da promijene kurs.
    Ako i ne bi, uštedjet ćete 50 – ak kuna!
    Prijedlog Vladi za iduće rezove u školstvu, koji će doći vrlo brzo, jamačno – pod hitno ukidanje naknade za rad sindikalnih povjerenika, kao i ukidanje sve zakonske zaštite koju uživaju! Jel radiš poslove za sindikat? E, nek te onda sindikat i plati!
    Jedini koji nešto vrijedi je Preporod. Zato ga Ribić i ne može očima vidjeti – boljima se teško prašta!

    1. Na što si točno mislio s “naplatili su oni ispod stola debelo ovaj današnji zločin i izdaju”?

  18. Pitam se samo hoće li se, nakon što su ( u čije ime?)potpisali dugogodišnju kapitulaciju, prosvjetni sindikalci uhljebiti u nekoj od već postojećih ili će se za dotične osnovat neka nova agencija ili centar. Nezgodno, u svakoj može biti samo jedan ravnatelj. A da osnujemo neki novi sindikat, koji će nas stvarno zastupati?

  19. Nije potrebno osnivati novi sindikat. Dovoljno je da članovi izaberu čelnike koji će ih stvarno zastupati, a one koji iznevjere odmah smjeniti.

  20. pažljivo sam pročitao sve postove o ovoj prevažnoj temi i zaključio da smo svi u pravu. pošto imam godina staža više nego neki kolege života pokušat ću dati analizu sindikalnog stanja u školstvu.
    1989. godine smo pokrenuli štrajk za veće plaće protiv tadašnjih komunističkih općinskih struktura. štrajk je trajao mjesec dana!!!. pokušavali su nas slomiti, i mene osobno jer sam bio istaknuta osoba, ali nisu uspjeli jer smo bili složni i znali smo da je pravda na našoj strani. uspjeli smo, plaće smo podigli s tadašnjih 200 na 450 DM. nova vlast je obrazovanje centralizirala i shvatila da mora kontolirati sindikate. tako je mirjana špoljar bila istovremeno i ravnateljica škole i predsjednica sindikata a maznula je i nekakve milijune pa su je nakon buke u javnosti maknuli na neko mirnije i dobro plaćeno mjesto. nakon nje je došao kuba koji je nastavio šurovanje s vlašću, ona mu je dozvoljavala razne marifetluke pa kad je pretjerao i on je smijenjen. u vrhu sindikata je formirana teško smjenjiva klika interesno povezanih osoba kojima je do prava učitelja i profesora stalo kao i do lanjskog snijega. kubu je zamijenio priglupi laktašić kojeg su ribić i ostali sindikalisti motali oko malog prsta pa su učitelji štrajkali i za liječnike i za carinike i za policajce samo ne za sebe.često puta su se štrajkovi najavljivali i organizirali u predizborno vrijeme(sindikalno) kako bi sindikalni šefovi stvorili privid da se nešto poduzima. u međuvremenu se pojavio filipović i preporod u kojeg sam polagao velike nade ali kupovinom filipovića postao sam jako sumnjičav. imam osjećaj da stipić puno lakše dođe na htv od ministara što moju sumnju pojačava.
    kolega poe je u jednom u pravu: zahtjevi moraju biti jasno formulirani i sindikati trebaju biti jedinstveni. no u krivom je što se vremena tiče. vrijeme štrajka mora biti takvo da pogađa sve strukture u društvu. pa zar itko ozbiljan misli da se sad štrajkalo u vrijeme mature da se nebi maturanti upisali na fakultete? no za uspješan štrajk trebaju se složiti sindikati koji imaju isti interes. to su sindikati osnovnog i srednjeg školstva. ribić je svojim članovima osigurao visoka primanja i malo rada a sve preko naše grbače. mi smo štrajkali a liječnicima su digli plaće i sve ostale dodatke.
    ova vlast je antiintelektualna,antikulturna bahata, i štetna za društvo. dokaz su i osobe koje su postavili za ministre rada i obrazovanja. dok su nama smanjivali dodatke nisu dirali bar 100000 lažnih umirovljenika koji su paraziti i kamen oko vrata cijeloj državi. dok du ukidali dodatnih 3 % kupovali su sebi automobile i mobitele za nekih tristo milijuna kuna. trebamo se boriti protiv takve politike a za to trebamo jake poštene i složne obrazovne sindikate. treba napraviti sindikalnu revoluciju a zatim snažnim sindikalnim aktivnostima izboriti pravedni materijalni status u društvu.time se borimo i za bolje i pravednije društvo. javnim pozivima na sabotažu sindikalnih aktivnosti sigurno se ne doprinosi borbi za prava učitelja pa makar su te aktivnosti dio predizbornih manipulacija.
    p.s. sa školskog kompjutera se ne mogu ulogirati . je li to znači da je ova stranica blokirana od strane mzosa? to bi bio skandal nad skandalima

  21. Ne sjećam se ovog štrajka iz 1989. pa ako možeš nešto više. Čelnike sindikata koje navodiš, osim Mirjane Špoljar, poznajem i s njima sam dosta kontaktirao. No to su čelnici za OŠ dok sam ja bio član viših tijela sindikata SŠ. U dosta toga se slažem, ali ne i u potpunosti. Ja sam osjetio koliko je teško postići smjenu čelnika sindikata i osnivati novi sindikat. U svemu tome veliku ulogu ima članstvo. Pored takvog članstva je i sve ovo što navodiš moguće. Za neku jaču ulogu i značaj sindikata potrebna je znatna promjena, odnosno potpuno drugačija i organizacija i zakonska pozicija sindikata. Podružnice i sindikalni povjerenici uopće nisu potrebni. Potreban je sindikat i sindikalni aktivisti koji nisu zaposleni u školi i nemaju se čega plašiti svojih ravnatelja. Sindikat mora isključivo braniti prava iz rada i uvjete rada radnika, a ne se petljati u sve i svašta što uopće nije njegov zadatak (pravilnik o ocjenjivanju, zdravstveni odgoj, državne mature, udžbenici i sl.) . Nisi u pravu da se ne treba pozivati na sabotažu sindikalnih akcija ako misliš na ovo oko sabotaže državne mature. U pravilu sigurno da se sindikalne akcije ne bi smjele bojkotirati i da to umanjuje snagu sindikata. No ovaj poziv i nije bio protiv sindikalne akcije jer se radilo o akciji jednog tajnika jednog sindikata, a ne o nekoj sindikalnoj akciji. Pa i u slučaju da se radi o sindikalnoj akciji koja će sindikatu donijeti veliku štetu treba je bojkotirati. Ovaj najavljeni i neuspio štrajk upravo je za to primjer. Sindikati su najavili rat za kojeg se znalo da će ga izgubiti. Prije nego je do bitke (štrajka i došlo) sindikati su potpisali kapitulaciju kojom su doveli u pitanje opstanak i svrsishodnost postojanja sindikata. Ako ti to nije jasno mogu ti i pojasniti. Stipić se doista češće pojavljuje u medijima, a ja bih to protumačio tako što vjerojatno novinari znaju od koga mogu nešto konkretno i suvislo čuti. I danas u 20 sati na Z1 ga mošeš pratiti u duelu s Ribićem.

  22. Nedavno su imali 750 tisuća potpisa protiv promjena ZOR – a, i sve prokockali. Sad su navodno imali podršku članstva oko 80 % za štrajk, barem tako oni kažu, i unatoč odluci na referendumu – otkazali ga! Pa koliko im posto treba da nešto odrade kako treba?
    Naprosto je nemoguće biti toliko nesposoban. Riječ je o namjernoj i svjesnoj trgovini, suprotno našim interesima.
    No, da zaslužujemo bolje, za bolje bismo se izborili. Nažalost, Ribići i Mihalinci slika su velike većine nas samih u prosvjeti. Čast izuzecima!

  23. u pravu si žukov. to je zato jer predugo obnašaju funkcije. izgradili su oko sebe klijentelističku mrežu i uživaju u obilju a za koelge im je stalo kao do lanjskog snijega. zar nije i stipić došao na čelo preporoda po kumovskoj liniji?

Comments are closed.

Share This