(Jutarnji list) Kao što je priča o Nori Fori strašnom lavu ujedinila Hrvatsku, tako je skandal u zagrebačkoj Osnovnoj školi Silvija Strahimira Kranjčevića zapanjio roditelje diljem zemlje.
U toj je školi problem nastao pošto su zamijenjene učionice dvaju razreda kako bi jedan učenik, 13-godišnji Denis Bijelčić koji boluje od cerebralne paralize, mogao normalno ići u WC. Situacija u školi danas je bila ista kao dan prije: mališani iz 3.c razreda, koji je dan prije preseljen na prvi kat, nisu bili na nastavi.
Izjave i(li) prepiske
– Nismo poslali djecu u školu zato što želimo pokazati da institucije ne rade svoj posao. Od prosinca tražimo da nam se dopusti da vlastitim novcem financiramo uređenje WC-a i kupnju novog skalamobila kako bi Denis mogao normalno funkcionirati, no Grad nam to stopira. Nismo znali što učiniti da se riješe problemi, pa smo na neki način žrtvovali vlastitu djecu. Nismo sretni što su oni propustili nastavu, ali nam je stalo do toga da se Denisu omogući normalno školovanje. U školi su nam rekli da oni od 2007. godine traže da se dopusti ugradnja rampe, ali Grad to ne dopušta. Danas će naša djeca normalno ići na nastavu – tvrdi Sergej Ivasović, član Vijeća roditelja, čije dijete pohađa 3.c.
Neki su roditelji bili revoltirani činjenicom da je priča izašla u javnost, koja ih sada prilično negativno gleda.
– Ovdje je riječ o pravima ostale djece. Da se razumijemo, Denis ima određena prava, mi to poštujemo i zalažemo se za njih. No, smatram da je trebalo još na početku njegova školovanja razmišljati o tome da će s vremenom doći i kabinetska nastava. Da se krenulo s tim kad je trebalo, ova je situacija mogla biti izbjegnuta. Ovdje su zakazale institucije, a mi smo nastojali ukazati na to – kaže jedna majka djeteta iz 3.c, koja je željela ostati anonimna.
Iako pobunjeni roditelji tvrde da je riječ o brizi za dječaka, mailovi koje su slali jedni drugima pružaju nešto drugačiju sliku. “… dovedeni smo u pat poziciju gdje sustav prvenstveno razmišlja o potrebama djeteta s posebnim potrebama. Na nas apeliraju da budemo razumni i spremni na kompromis, koji u ovom slučaju ide samo na štetu naše djece i djece 6.a razreda”, piše u mailu jedna majka drugim sudionicima rasprave, također roditeljima djece iz 3.c razreda.
Tajni plan za preseljenje
– Ne mogu vjerovati da je rekla takvo što! Pa naravno da sustav mora razmišljati o djetetu s posebnim potrebama – djeci bez takvih potreba nije potreban ni skalamobil, ni poseban sanitarni čvor, ni lift. Uostalom, neka ne govori u tuđe ime. Iz šestog se razreda nitko nije bunio jer svi podupiru Denisa. Na jučerašnjem sastanku s predstavnicima Agencije za odgoj i obrazovanje rečeno nam je da će Grad Zagreb ipak početi s radovima na uređenju sanitarnog čvora, i to već danas. Zbog toga će se žrtvovati tri ženska WC-a na prvom katu. Ide se u nepotreban trošak i uskraćuje se nešto drugoj djeci, a postoji jednostavnije rješenje – tvrdi Nadica, Denisova majka.
Osim toga, posjedujemo zahtjev za preseljenje koji su pobunjeni roditelji slali jedni drugima. Zahtjev su planirali poslati ravnateljici škole ako dođe do zamjene učionica. U njemu bi svaki roditelj ponaosob zahtijevao preseljenje svog djeteta u 3.a razred, koji ostaje u prizemlju.
“Ovim putem zahtijevam da se moje dijete prebaci iz 3.c u 3.a razred, jer Osnovna škola SS Kranjčević nije u mogućnosti osigurati jednake, Ustavom garantirane uvjete obrazovanja učenicima 3.c razreda. Time su mom djetetu narušena temeljna ustavna prava. Državni pedagoški standard propisuje prostorne uvjete za izvođenje nastave s posebnim naglaskom na učionice za razrednu nastavu od prvog do četvrtog razreda, koje moraju prostorno, funkcionalno i oblikovno omogućiti ostvarenje odgojno-obrazovnih zadataka, a to škola nije u mogućnosti osigurati u 3.c razredu”, piše u dokumentu.
Blokada za medije
Jučer je u školi bilo zatišje. Roditelji djece iz 3.c razreda zalijepili su srca na školu na kojima piše “Mi hoćemo pomoći Denisu”, “Mi hoćemo kupiti skalamobil za Denisa”, “Mi hoćemo izgraditi WC za Denisa”, “Mi volimo Denisa”… Učenicima koji su to pročitali svidjeli su se natpisi u srcima, a drugima su objašnjavali da je to sigurno neka akcija da se pomogne Denisu iz šestog razreda.
– Super, hoće se pomoći malom Denisu. To je fora, treba se srediti WC da se on ne mora mučiti s onom čudnom spravom po stubama. Denis je kul, fora je dečko i treba mu pomoći – rekla nam je jedna učenica sedmog razreda.
Roditelji koje smo zamolili za komentar uglavnom nisu ništa htjeli govoriti jer “ne žele da se škola i dalje povlači po novinama”.
– Moje dijete je u razredu paralelnom s Denisovim. Jasan mi je cijeli problem, pratim ga od početka. Žao mi je što je problem izašao u javnost jer mislim da ga je trebalo riješiti unutar škole. Ovako se samo loše priča, a to nije potrebno. Vjerujem da će se sve dobro riješiti i da će Denisu biti omogućeno normalno funkcioniranje na nastavi – rekla nam je jedna majka koja je inzistirala na anonimnosti.
Ravnateljica škole Dubravka Matković naložila je da se novinare ne pušta u školu. Točnije, osoblje nam je reklo da ne smijemo uopće pristupiti na teritorij škole.
“Ono što mogu reći je da OŠ S. S. Kranjčevića u skladu sa svojom ulogom nastoji u svakom trenutku djelovati obrazovno, odgojno i prosvjetiteljski. Jedna od vrijednosti koju promičemo zajedno sa svojim učenicima i njihovim roditeljima je inkluzivno obrazovanje i prihvaćanje različitosti u najširem smislu.
Naša škola je u slučaju učenika s posebnim potrebama napravila sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala inkluzivno obrazovanje, i to, moram naglasiti, uz veliku i nesebičnu pomoć Vijeća roditelja, koji predstavljaju sve roditelje ove škole. Budući da se radi o kompleksnoj problematici u čije rješavanje su uključene sve nadležne institucije, vjerujem da će se vrlo brzo iznaći najbolje moguće rješenje. Smatram da povlačenje po medijima, društvenim mrežama i sličnim glasilima ne koristi niti školi niti bilo kojem učeniku koji je pohađa i iskreno vjerujem da će svi to razumjeti i poštovati”, piše u priopćenju koje je medijima poslala ravnateljica Matković.
Hrvatska je zgranuta
Roditelji iz svih dijelova zemlje zgranuti su ovom situacijom. Jedan otac napisao nam je kako se iz svog školovanja sjeća da se razred selio čak i u situacijama kada bi netko slomio ili uganuo nogu. Nije se pitalo roditelje žele li to, kaže, nego su djeca dobila obavijest da će neko vrijeme sjediti u drugoj učionici. Nitko se oko toga nije bunio niti radio bilo kakav problem.
– Ne sjećam se da su roditelji mogli odlučivati u kojoj će učionici biti smještena njihova djeca, barem je tako bilo u moje vrijeme. Sjećam se da je moj razred premješten kada se u njega upisao dečko koji je bio u kolicima. S drugog kata smo se preselili u prizemlje.
Svi su to normalno prihvatili, nije bilo nikakve drame, roditelji se nisu bunili. Činilo nam se normalnim preseliti – pa riječ je o našem kolegi, želimo mu pomoći. O čemu se tu uopće ima raspravljati. Da je itko pokušao dignuti pobunu, ravnatelj bi ga brzo doveo u red. Sumnjam da bi se to toleriralo, a i zajednica bi to osudila – rekla nam je jedna gospođa.
Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu:
– Unatoč svjesnosti o postojanju problema, škola nije riješila pitanje pristupačnosti. Uz to, u školi se razvija atmosfera netolerancije i nepoštovanja prava djeteta s teškoćama u razvoju.
Anka Slonjšak, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom:
– Upoznati smo s tim problemom od samog početka. Održali smo sastanke i školi uputili upozorenje da prekine s diskriminirajućim ponašanjem prema učeniku te omogući organiziranje nastave u prizemlju.
Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport
– Gradski ured priprema dokumentaciju za gradnju dizala u školi. Dogovoreno je da će danas početi radovi na prenamjeni sanitarnog čvora na prvom katu, što je privremeno rješenje.