Koliko puta ste već čuli da učitelj ili nastavnik, naravno u suradnji s razredom, mora postaviti razredna pravila kojih se svi trebaju pridržavati te da će, ako od početka ne uspostavi autoritet, dobar dio vremena izgubiti na održavanje discipline, tj. na postizanje poželjnog ponašanja, odnosno uklanjanje nepoželjnog ponašanja.
Već je dobro poznato da se promjene u ponašanju događaju ovisno o posljedicama ponašanja. Prema provjerenoj formuli, posljedica koja slijedi nakon određenog ponašanja može smanjiti ili povećati vjerojatnost pojavljivanja tog ponašanja. Ono što je važno naglasiti jest da se ponašanje mijenja u odnosu na neposredne posljedice.
Sve što povećava vjerojatnost pojave ponašanja naziva se potkrepljivanje. Poželjne ili ugodne posljedice (potrkrepljenja) jačaju ponašanje, bilo ono poželjno ili nepoželjno, dok nepoželjne ili neugodne posljedice, tzv. kazne, slabe pojavljivanje nekog ponašanja.
Što je nagrađivanje, a što kažnjavanje?
Tako će, primjerice, osmjeh ili pohvala biti pozitivni potkrepljivači, obično usmjereni na izazivanje željenog ponašanja. To znači da će se nakon osmjeha ili pohvale vjerojatnost pojave poželjnog ponašanja povećati. Negativni potkrepljivači također povećavaju vjerojatnost pojave nekog ponašanja, no djeluju po principu otklanjanja nečeg neželjenog. Stoga će učitelj ili nastavnik povećati vjerojatnost pojavljivanja iskazanog željenog ponašanja učenika ukoliko im, primjerice, objavi da im neće zadati uobičajenu domaću zadaću tijekom vikenda jer su taj tjedan ispunili njegova očekivanja u ispunjavanju svojih obveza.
S druge strane, sve što smanjuje vjerojatnost pojave ponašanja naziva se kažnjavanje. Kažnjavanje se sastoji u zadavanju nečega neželjenoga ili u uskraćivanju nečega željenoga. Kazne se mogu primjenjivati zadavanjem neugodnih podražaja (npr. učenici trebaju očistiti hodnik jer su se po njemu nabacivali hranom) ili pak uskraćivanjem očekivane ugode (npr. razredu se ukine izlet radi opetovanih izostanaka s nastave). Jednostavno rečeno: kazna je posljedica koja slabi ponašanje.
Preporučljivo je koristiti kažnjavanje samo onda kada su se nagrade za poželjno ponašanje pokazale neučinkovitima. Kada je kazna neophodna, ona mora biti pažljivo planirana, najblaža moguća i prije svega – neposredna.
Neposrednost posljedica
Treba imati na umu da one posljedice koje se javljaju neposredno nakon ponašanja imaju snažniji utjecaj od onih koje se javljaju kasnije, odnosno s odgodom. Neposredno znači superiornije jer stvara jaču i jasniju vezu između ponašanja i posljedice. Potvrđeno je da čak i manja potkrepljenja koja se daju neposredno imaju snažniji učinak od velikih potkrepljenja koja se daju kasnije. Neposredno reagiranje na ponašanje na koje želimo utjecati ima za učinak i povećanje informativne vrijednosti. Ako izbjegnemo vremensku odgodu i reagiramo neposredno, ne samo da direktno ukazujemo na konkretno ponašanje, već su mnogo jasnije i sve okolnosti ponašanja, čime se ostvaruju uvjeti za modifikaciju ponašanja.
Kako primjenjivati nagradu i kaznu?
U svom radu učitelji i nastavnici služe se raznim posljedicama kojima utječu na vjerojatnost pojavljivanja nekog ponašanja: od prevencije koja se sastoji od određivanja pravila, zanimljivih predavanja, zadavanja specijalnih zadataka, preko neverbalnih znakova poput kontakta očima, približavanja učeniku, platonskog dodira, do verbalnih zahtjeva i njihovih ponavljanja.
Prije svega, najvažnije je definirati poželjno, odnosno nepoželjno ponašanje i načine na koje se ono održava. Tek tada se može odrediti čime će se i kako potkrepljivati neko ponašanje. Jasnije će se moći odrediti nagrade i kazne, njihova primjena, stupnjevitost i učestalost. Ono što je cilj svakom učitelju i nastavniku jest da upravljanje ponašanjem učenika ne oduzima vrijeme potrebno za podučavanje i učenje gradiva.
Stoga, kada je riječ o neželjenom ponašanju treba ga ispravljati koristeći se najjednostavnijom intervencijom koja može pomoći i to tako da ne ometa nastavu. Jedna od takvih intervencija jest pohvala. Učenike grupno treba pohvaliti za prikladno ponašanje. Pohvaljivanje ponašanja suprotnog neželjenom ponašanju osobito je važno i kada treba potaknuti jednog učenika na pravilno ponašanje. Međutim, ukoliko takve i slične intervencije ne pomognu, učeniku se daje na izbor da slijedi uputu ili snosi posljedice svog ponašanja. Posljedica nepoželjnog ponašanja treba biti blago neugodna, kratkotrajna, održiva, nerevoltirajuća i primijenjena neposredno nakon nepoželjnog ponašanja. U protivnom riskiramo da bude neučinkovita.
Jedna od mjera koja se može naći u takvom riziku, ako se ne primjenjuje prema gore navedenim načelima, jest opomena. Ukoliko se opomena koristi kao posljedica kojoj je za cilj slabljenje nekog ponašanja, pitanje je koliko je ona učinkovita s obzirom na stupanj nelagode koji izaziva kod učenika, količinu pažnje koju privlači, stvarne posljedice koje donosi, održivost i neposrednost.
U svakom slučaju, nakon primjenjivanja (učinkovite) posljedice potrebno je voditi računa o dvije stvari: o nepoželjnom ponašanju nije potrebno više raspravljati, a učitelj ili nastavnik bez iznimke treba pohvaliti prvo poželjno ponašanje koje učenik iskaže. Time se učeniku daje prilika za novi početak i poruka da vjerujemo u njega i njegove sposobnosti. Zna se koliko je samopouzdanje i samopoštovanje učenika važno. Upravo poradi toga, u primjenjivanju kazni trebalo bi se voditi djelotvornošću i dobronamjernošću, kažnjavati rijetko, uvijek razjasniti razlog i omogućiti priliku za nagrađivanje budućeg ponašanja.
Literatura:
Vizek Vidović, V. et al. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP: Vern.
Autor: Ivana Jurišić
Ivana Jurišić diplomirala je psihologiju 2007. godine. Od tada do danas radila je na različitim radnim mjestima: kao nastavnik psihologije u IX. gimnaziji u Zagrebu, kao psiholog u dječjim vrtićima (“Jarun” u Zagrebu i “Vrtuljak” u Zaprešiću), kao psiholog u Centru za djecu i odrasle žrtve obiteljskog nasilja “Duga-Zagreb”. Trenutno radi kao vanjski stručni suradnik Centra za socijalnu skrb Zagreb kao voditeljica nadzora u provođenju obiteljsko-pravnih mjera.