Profesorica: Primam 3000 kuna plaće, a za prijevoz dajem 2000

(Slobodna Dalmacija) Nastavnici kninskih srednjih škola “Lovre Monti” i “Kralj Zvonimir”, njih 35-ero, koji iz drugih gradova i mjesta svakodnevno putuju na posao u Knin nisu dobili novac za putne troškove za siječanj.

Iz Ministarstva obrazovanja izvijestili su Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu “Preporod” da su novac za prijevoz dostavili Šibensko-kninskoj županiji, ali su im iz Županije rekli da nemaju taj novac.

Posuđuju novac

Zbog toga su nastavnici prisiljeni ulaziti u minus na tekućim računima i posuđivati novac kako bi stigli do svojega radnog mjesta, pri čemu putni troškovi kod nekih prosvjetara dosežu i visinu od dvije trećine njihove plaće. Neki od njih zato razmišljaju i o stopiranju kako bi stigli do posla.

– Novac smo do sada dobivali na početku svakog mjeseca za tekući mjesec, no za siječanj ništa nismo dobili. Sada putne troškove plaćamo iz svoga džepa. Nekome je to četvrtina, nekome trećina, a nekome i dvije trećine plaće. U našoj školi ima 15 nastavnika koji putuju. Najgore je što uopće nemamo informaciju kada će problem biti riješen – kaže nam Dragan Boduljak, povjerenik Sindikata “Preporod” u Srednjoj školi Lovre Montija, koji i sam na posao u Knin putuje iz Trogira, za što mjesečno izdvaja 3000 kuna.

– Ja konkretno idem u minus, spašava me kreditna kartica, jer gdje bih mogao naći dodatne tri tisuće kuna – žali se Boduljak, koji predaje ekonomsku grupu predmeta. Nastavnica biologije u istoj srednjoj školi Dolores Dobrinkić na posao putuje triput tjedno iz Splita, za što je u siječnju potrošila dvije trećine plaće.

– Moja plaća iznosi tri tisuće kuna, a prijevoz me košta dvije tisuće kuna, pa sada moram posuđivati novac kako bih mogla stići do posla. Ne znam kako ću ubuduće putovati. Stopirati, ići pješice ili ne dolaziti u školu – u neizvjesnosti je mlada nastavnica.

Nastavnik tjelesnog odgoja u Srednjoj školi Lovre Montija Toni Cota, za razliku od svoje kolegice, ne putuje iz Splita, nego iz puno bližeg Oklaja, ali mu kao ocu šestero djece podmirivanje putnih troškova iz vlastita džepa teško pada.

– Ja stanujem najbliže školi u usporedbi s ostalim kolegama koji putuju. No, opet, mjesečno potrošim tisuću kuna na put i to opterećuje moj kućni budžet – naglašava Cota.

Tomislav Čolak, sindikalni povjerenik “Preporoda” u kninskoj Srednjoj školi kralja Zvonimira, u kojoj radi 20 nastavnika putnika, kaže kako su po postojećim propisima morali dobiti novac za prijevoz.

Ponižavajući odnos

– Prošlog mjeseca potpisan je temeljni kolektivni ugovor, ali prosvjetni sindikati ga nisu potpisali i za nas vrijedi granski kolektivni ugovor po kojemu se na kraju mjeseca moraju isplatiti putni troškovi za sljedeći mjesec. Imamo informaciju da samo u našoj županiji nastavnici nisu dobili putne troškove za siječanj. Predsjednik našeg sindikata Željko Stipić kontaktirao je Ministarstvo obrazovanja i kazali su mu da su novac dostavili Županiji, ali iz županijske uprave su mu odgovorili da novca nema. Ne znam gdje je nestao taj novac, ali nije nas ni briga. Želimo svoje naknade za putne troškove – ističe Čolak.

Pokušali smo i mi doći do Dijane Ercegović, županijske pročelnice za prosvjetu, no u četvrtak se nije javljala na mobitel. Očito je da su u igri ping-ponga između resornog ministarstva i Šibensko-kninske županije nastradali nastavnici, a prilično je ponižavajuće ako doista budu morali, poput Dolores Dobrinkić, stopirati do posla.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!