Vlada odbila kažnjavati nasilne učenike! Uključite se u veliku akciju Jutarnjeg: Ispričajte svoja iskustva iz škole!

(Jutarnji list) Članak koji je Jutarnji list objavio na temu divljačkog ponašanja učenika u školama i nemoći nastavnika da ih discipliniraju zbog nedostatka pedagoških mjera kojima bi to mogli postići izazvao je brojne reakcije čitatelja, roditelja i nastavnika. Pozivamo i vas da se uključite u akciju: Pošaljite nam svoja iskustva na e-mail jutarnjiweb@gmail.com!

Dok 7000 nastavnika peticijom traži uvođenje novih pedagoških mjera za učenike neprihvatljiva ponašanja, Darko Tot, pomoćnik ravnatelja Državne agencije za odgoj i obrazovanje, inače po struci socijalni pedagog, drži da i „aktualni pedagoški mehanizmi ako se redovito i principijelno provode daju dovoljno uspjeha.

PedagoÅ¡ka mjera suspenzije primjenjuje se najčešće u anglosaksonskim zemljama poput Velike Britanije, Kanade, Australije, SAD-a i ima upitan efekt. Jer, u danaÅ¡nje doba, kad roditelji rade po cijele dane, djeca, ako ih udaljite iz Å¡kole, uglavnom ostaju prepuÅ¡tena sama sebi. U SAD-u dijete iz Å¡kole može biti isključeno i do 80 dana za neke prekrÅ¡aje, a onda nerijetko zavrÅ¡i na ulici, prepuÅ¡teno ‘marketingu ceste’.“

No, može li se makar uvesti suspenzija sa sata, kao i neke druge predložene, a manje radikalne pedagoške mjere? „Ako prihvatimo taj koncept, moramo osigurati dodatne ljude unutar škole koje će biti na dispoziciji da rješavaju takve probleme, pojačanu pedagošku službu koja bi brinula o prihvatu takvih učenika… Naši nastavnici na studiju dobiju stručnu kompetenciju u smislu kako predavati određene predmete, no u ovom vremenu kad su svi autoriteti pali u vodu učitelje i nastavnike valjalo bi podučavati kako se nositi u stresnim situacijama, kako upravljati razredom.„ zaključuje Tot.

Ana Majnarić, profesorica engleskog jezika u zagrebačkoj Osnovnoj školi Rapska i jedna od onih koji su pokrenuli peticiju ističe da „suspenzija odlično funkcionira u mnogim zemljama i kulturama, pa i u, primjerice, Madridu, a Amerika tu nije dobar primjer, oni imaju katastrofu puno većih razmjera. Suspenziju treba gledati i kao zaštitnu mjeru za onu djecu koju drugi ometaju u radu.

Isto tako, kad već imamo mjeru isključenja iz srednje Å¡kole, suspenzija bi takvoj djeci bila Å¡ansa da Å¡kolu ipak zavrÅ¡e, tj. možda bi za suspenzije shvatili koliko je tužno i glupo ostati bez Å¡kole i svjedodžbe. No, nije samo pitanje suspenzije, tu je i mogućnost uvoÄ‘enja ‘restitucije’ tj. nadoknade. Å to znači, onaj učenik koji primjerice napadne ili bilo kako oÅ¡teti drugoga mora mu to ‘nadoknaditi’, nastavnik je tu medijator dok se ne postigne dogovor izmeÄ‘u učenika. Nasilnik tako može pomagati napadnutome da rijeÅ¡i zadaću ili bilo Å¡to drugo. Ako učenici ispljuvaju cijelu dvoranu, a kad im kažem: ‘sad uzmi krpu i to, molim te, očisti’ dobijem odgovor: ‘to je posao čistačice’ nemam puno prostora za djelovanje. Jer, da je restitucija formalizirana mogla bih to provesti, ali kako nije onda ovisi kako će na to gledati učenikovi roditelji ili stručna služba.

Postoji i mogućnost mjere zadržavanja nakon sata – kad vam dijete čitav sat odbija raditi, onda ga nakon zadnjeg sata zadržite u Å¡koli da odradi ono Å¡to nije htio. Moje radno vrijeme je osam sati, prema tome i onako ostajem u Å¡koli raditi na pripremama i ostalome, pa mogu i s njime odsjediti dodatnih 45 minuta da odradi ono Å¡to nije htio na satu.“