(Jutarnji list) Članak koji je Jutarnji list objavio na temu divljačkog ponašanja učenika u školama i nemoći nastavnika da ih discipliniraju zbog nedostatka pedagoških mjera kojima bi to mogli postići izazvao je brojne reakcije čitatelja, roditelja i nastavnika. Pozivamo i vas da se uključite u akciju: Pošaljite nam svoja iskustva na e-mail jutarnjiweb@gmail.com!
Dok 7000 nastavnika peticijom traži uvođenje novih pedagoških mjera za učenike neprihvatljiva ponašanja, Darko Tot, pomoćnik ravnatelja Državne agencije za odgoj i obrazovanje, inače po struci socijalni pedagog, drži da i „aktualni pedagoški mehanizmi ako se redovito i principijelno provode daju dovoljno uspjeha.
Pedagoška mjera suspenzije primjenjuje se najčešće u anglosaksonskim zemljama poput Velike Britanije, Kanade, Australije, SAD-a i ima upitan efekt. Jer, u današnje doba, kad roditelji rade po cijele dane, djeca, ako ih udaljite iz škole, uglavnom ostaju prepuštena sama sebi. U SAD-u dijete iz škole može biti isključeno i do 80 dana za neke prekršaje, a onda nerijetko završi na ulici, prepušteno ‘marketingu ceste’.“
No, može li se makar uvesti suspenzija sa sata, kao i neke druge predložene, a manje radikalne pedagoške mjere? „Ako prihvatimo taj koncept, moramo osigurati dodatne ljude unutar škole koje će biti na dispoziciji da rješavaju takve probleme, pojačanu pedagošku službu koja bi brinula o prihvatu takvih učenika… Naši nastavnici na studiju dobiju stručnu kompetenciju u smislu kako predavati određene predmete, no u ovom vremenu kad su svi autoriteti pali u vodu učitelje i nastavnike valjalo bi podučavati kako se nositi u stresnim situacijama, kako upravljati razredom.„ zaključuje Tot.
Ana Majnarić, profesorica engleskog jezika u zagrebačkoj Osnovnoj školi Rapska i jedna od onih koji su pokrenuli peticiju ističe da „suspenzija odlično funkcionira u mnogim zemljama i kulturama, pa i u, primjerice, Madridu, a Amerika tu nije dobar primjer, oni imaju katastrofu puno većih razmjera. Suspenziju treba gledati i kao zaštitnu mjeru za onu djecu koju drugi ometaju u radu.
Isto tako, kad već imamo mjeru isključenja iz srednje škole, suspenzija bi takvoj djeci bila šansa da školu ipak završe, tj. možda bi za suspenzije shvatili koliko je tužno i glupo ostati bez škole i svjedodžbe. No, nije samo pitanje suspenzije, tu je i mogućnost uvođenja ‘restitucije’ tj. nadoknade. Što znači, onaj učenik koji primjerice napadne ili bilo kako ošteti drugoga mora mu to ‘nadoknaditi’, nastavnik je tu medijator dok se ne postigne dogovor između učenika. Nasilnik tako može pomagati napadnutome da riješi zadaću ili bilo što drugo. Ako učenici ispljuvaju cijelu dvoranu, a kad im kažem: ‘sad uzmi krpu i to, molim te, očisti’ dobijem odgovor: ‘to je posao čistačice’ nemam puno prostora za djelovanje. Jer, da je restitucija formalizirana mogla bih to provesti, ali kako nije onda ovisi kako će na to gledati učenikovi roditelji ili stručna služba.
Postoji i mogućnost mjere zadržavanja nakon sata – kad vam dijete čitav sat odbija raditi, onda ga nakon zadnjeg sata zadržite u školi da odradi ono što nije htio. Moje radno vrijeme je osam sati, prema tome i onako ostajem u školi raditi na pripremama i ostalome, pa mogu i s njime odsjediti dodatnih 45 minuta da odradi ono što nije htio na satu.“
prestrašno je što se događa u školama…koliko često jedan učenik doslovno terorizira i nastavnika i ostale učenike?!? učitelji su doslovno nemoćni, nažalost, a takvim lošim ponašanjem ostatak razreda je onemogućen normalno pratiti nastavu…tragično je što iza takvog problematičnog učenika, obično stoji i problematična obitelj koja uglavnom ne želi priznati niti prepoznati postojanje problema. kada bi postojala neka mogućnost kazne tipa suspenzije sa sata, vjerujem da bi se ipak uspjelo iskorigirati pojedine problematične učenike. tip kazne kakav viđamo u zapadnim zemljama tzv satovi kazne na kojima se učenici zadržavaju nakon završetka nastave možda nije loš model…