Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta donijelo je službenu odluku o naÄinu upisa u srednje Å¡kole u godini 2013/14. Po toj odluci, kriteriji na upisima će opet biti ocjene iz osnovne Å¡kole.
Odluka je donesena usred medijske bure koju je izazvalo nedavno pismo uÄiteljice o uvjetima u razredu i moguće je da je to napravljeno namjerno kako bi odluka proÅ¡la Å¡to neprimjetnije. To je, uostalom, naÄin kako nadležno ministarstvo funkcionira već godinama.
Nakon objavljivanja te odluke, jasno je da će sustav koji se temelji na paušalnim i aproksimativnim kriterijima i koji šalje poruku da je u životu potvrda o znanju važnija od samog znanja, ostati na snazi i nastaviti razarati hrvatsko obrazovanje.
Udruga “Nastavnici organizirano” je i tokom “javne rasprave” o juÄer objavljenoj Odluci o upisima – a i puno prije toga – upozoravala da sadaÅ¡nji sustav nije dobar, ali ignoriranje od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta se dosljedno nastavlja. Ponovimo joÅ¡ jednom: rangiranje na temelju ocjena uz osnovne Å¡kole je neprecizno i nepravedno iz jednostavnog razloga Å¡to u razliÄitim Å¡kolama vladaju razliÄiti kriteriji – ponekad su razlike drastiÄne – i pri upisu u srednje Å¡kole prednost pri izboru neće imati uÄenici koji su u dosadaÅ¡njem Å¡kolovanju bolje savladali znanja i razvili vjeÅ¡tine, nego oni koji su imali sreće i zavrÅ¡ili Å¡kolu u kojoj je ocjenjivanje blaže, kriteriji niži i uÄitelji manje strogi i principijelni. Konkretnije, ovakav sustav za posljedicu ima to da na listama slabiji uÄenici Äešće zauzimaju mjesto ispred dobrih nego obrnuto. TakoÄ‘er, korekcija sustava tako da se prosjek raÄuna na decimale će dovesti do joÅ¡ žešće “hiperinflacije odlikaÅ¡a” i joÅ¡ žešće “borbe za svaku decimalu” Å¡to će dodatno obesmisliti i obezvrijediti proces ocjenjivanja.
“Promjene sustava” – viÅ¡e se ne gledaju zadnja dva, nego zadnja Äetiri razreda, i ne gleda se viÅ¡e zaokružena zakljuÄna ocjena, nego prosjeÄan uspjeh na viÅ¡e decimala; takoÄ‘er, dodano je mnoÅ¡tvo dodatnih bodova po raznim kriterijima – samo su kozmetiÄke i usmjerene su na uÅ¡utkavanje roditelja i medija. Jedina njihova posljedica će biti da se u novinama viÅ¡e neće pojavljivati naslovi tipa “Ima odliÄan uspjeh, a nije uspio upisati gimnaziju”. MeÄ‘utim, svi stvarni problemi će i dalje ostati tu, iako će sada biti uredno pometeni pod tepih, sakriveni u “pravednu” rang-listu ispunjenu brojkama koje ne znaÄe niÅ¡ta jer je naÄin njihovog dobivanja subjektivan i podložan puno većoj greÅ¡ci nego Å¡to je zapravo njihova prividna preciznost.
Pred roditelje će se joÅ¡ viÅ¡e postavljati Sofijin izbor – upisati dijete u bolju osnovnu Å¡kolu gdje će bolje usvojiti (pred)znanja, ali riskirati ne tako dobru izlaznu ocjenu i time smanjiti mogućnost upisivanja u dobru srednju Å¡kolu, ili ga upisati u “blažu” osnovnu Å¡kolu, osigurati dobre ocjene i upis, ali riskirati da dijete ne dobije svo predznanje koje je potrebno i izlagati ga stresu kad odjednom u srednjoj Å¡koli shvati da njegove petice nisu bile utemeljene.
UÄitelje se ovim sustavom i dalje potiÄe i prisiljava na korupciju jer, imajući na umu da su neki uÄenici dobri, stimulirat će se dodatno poklanjanje ocjena kako bi se namaknula i ta posljednja decimala kako dijete ne bi bilo stavljeno u neravnopravan položaj u odnosu na manje dobre uÄenike iz loÅ¡ijih Å¡kola, Äiji su uÄitelji prilikom ocjenjivanja bili manje strogi.
Argument da bi takav ispit predstavljao “preveliki stres za dijete” odbacujemo kao potpunu besmislicu. Djeca doživljavaju stres prilikom zakljuÄivanja ocjena, prilikom upisa i prilikom prvih ocjenjivanja u srednjoj Å¡koli, kao i u raznim drugimm životnim situacijama. “Izbjegavanje stresa” je kategorija koja nema svoje uporiÅ¡te u stvarnosti, a kamoli znanosti.
Argument da temeljenje budućnosti na jednom ispitu u jednom danu nije dobro ima smisla, ali, kao prvo, taj je problem manji od loÅ¡ih posljedica koje proizvodi sadaÅ¡nji sustav. Kao drugo, već sad postoji viÅ¡e upisnih rokova, a stvar se može ublažiti i na druge naÄine. Na primjer, ispit ne mora biti pisan u jednom danu. Provjeravanje može biti organizirano kroz viÅ¡e dana u kojima bi se provjeravalo znanje pojedinog predmeta.
Pozivamo Ministarstvo da, za poÄetak, dopusti uvoÄ‘enje ispita kao dio klasifikacijskog postupka u onim Å¡kolama koje to žele, bilo kao uvod u uvoÄ‘enje državne male mature, bilo kao eksperimentalni postupak prije uvoÄ‘enja takvog ispita za sve ili većinu Å¡kola. UÄitelji i nastavnici godinama vape za tim. Roditelji već godinama vape za tim. U svakoj raspravi koja se pokrene svi sudionici se slažu da bi to bilo najbolje rjeÅ¡enje, jedino Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ima drugaÄije miÅ¡ljenje.
Udruga “Nastavnici organizirano”
Zagreb, 24. sijeÄnja 2013.
Dodatni argument za uvođenje prijemnih ispita je i ovaj:
Radi se o djeci. Dok oni idu u Å¡kolu, nisu ponekad svjesni da će im ocjena u 5., 6., 7. ili 8. razredu biti kljuÄna za njegovo buduće Å¡kolovanje. UÄenik može dobiti poneku trojku ili Äetvorku iz nekog predmeta možda zato Å¡to je imao loÅ¡ dan, možda zato Å¡to ne obožava taj predmet, možda zato Å¡to ima strogog nastavnika … a u stvarnosti je dobar da može upisati Å¡kolu koju želi i u kojoj će sigurno uspjeti. Takvoj djeci treba dati priliku da se dokažu na kvalifikacijskom postupku.
Oni istinski odlikaši ne bi bili u podređenom položaju, jer bi oni te ispite lakoćom riješili. Fiktivni odlikaši možda bi platili cijenu, a to i želimo, zar ne?
Uvođenje prijemnih ispita ili male mature ima niz prednosti, ne samo u postupku upisa, nego i za cijeli obrazovni sustav. Zato se zalažem za kombinaciju: ocjene (npr. 40%) i rezultati ispita (60%) kao mjerilo za upis u srednje škole.
U potpunosti se slažem. U svojih 13 godina provedenih u predmetnoj nastavi jezika zakljuÄivanje ocjena bio mi je najstresniji posao. Dvije jednake ocjene Äesto se znatno razlikuju. Davanje ocjena subjektivna je prosudba uÄitelja.
Nepravedno je i nemoralno da se uÄenici u srednju Å¡kolu upisuju na temelju naÅ¡ih subjektivnih procjena. Može i kombinacija za poÄetak.
Slažem se u potpunosti s VaÅ¡im komentarom i s kombinacijom 40/60. Uostalom, upravo tako se upisivala moja generacija, prijemni i ocjene. Bilo je stresno, ali ne baÅ¡ pretjerano i priliÄno realno, a ni blizu ovom koÅ¡maru koji sad uÄenici (i roditelji) prolaze od 5-8 razreda
Ima li dijete roÄ‘eno u npr. Lici gdje profesora matematike nema ni za lijek jednako pravo na obrazovanje kao i Sofijino mezimÄe koje bira Å¡kolu (uÄiteljicu, smjenu, nastavnike…)
Ako su već poÄetnu glad za znanjem razliÄito zadovoljili uÄitelji u osnovnim Å¡kolama i to uvijek oni u onim drugim su “blagi”, “loÅ¡i”, a mi smo ti kojima je stalo do digniteta struke, morala… i mi smo ti kojima je teÅ¡ko, a naÅ¡im uÄenicima joÅ¡ i teže s nama takvima.
Zar i pri upisu u srednje skole treba ustrajati na toj neprirodnoj selekciji?
Bi li liÄki djeÄarac matematiku viÅ¡e i bolje znao da ga uÄi gradska uÄiteljica? Ili baren ona koja je strucna? Ima li i on pravo na kvalitetno obrazovanje? P.O.E hoces li ti otici u Liku uciti ga?
Žal za mladosti i “naÅ¡im” vremenima, pojaÄava žal za prijemnim ispitima.
I ja sam tako mislila do danas. Ovaj Älanak mi je promijenio misljenje. Dragi P.O.E. ja se od sada viÅ¡e ne zalažem za prijemne ispite. Hvala 🙂
Draga kolegice (ili, vjerojatno, “kolegice”, ali neka), ako vam je jedan tekst uspio promijeniti miÅ¡ljenje, onda nisam siguran kolika je u startu bila težina tog miÅ¡ljenja.
Å to se tiÄe Like, argument stoji, ali samo dok se ne navedu protuargumenti. Dakle, da, u startu dijete iz Like nije ravnopravno. MeÄ‘utim, kao prvo, ako dijete iz Like nastavlja Å¡kolovanje u srednjoj Å¡koli u Lici, onda ne vidim problem; nastavit će Å¡kolovanje u sliÄnoj okolini u kojoj je krenuo u Å¡kolu, bit će okružen uÄenicima koji su u jednako nepovoljnom položaju i na kraju će se sve izravnati (osim Å¡to će, naravno, nestati faktor da je iÅ¡ao u osnovnu Å¡kolu gdje je uÄitelj brat sestre od popa koji je roÄ‘ak od maminog nećaka pa je deÄko na konto toga dobio peticu iz matematike, iako je zaslužio jedva dvojku, ali nema veze, ionako svi iz Å¡kole imaju petice jer taj uÄitelj zapravo predaje povijest, a matematiku nema tko pa su uvalili njega ni krivog ni dužnog).
Ukoliko, s druge strane, obitelj preseli u Zagreb, dijete se s tim prosjekom 5.0 odluÄi upisati u MIOC i u tome uspije, onda se dogaÄ‘a dvostruka nepravda. Prvo, to dijete će uletjeti u Å¡kolu u kojoj će prvih mjesec dana najprije pokuÅ¡avati shvatiti kojim to jezikom svi oko njega govore kad spominju “derivacije”, “logaritme” i sliÄne stvari. Onda će sljedećih mjesec dana pokuÅ¡avati nadoknaditi stvar, a kad shvati da nema Å¡anse, onda će krenuti s revoltom protiv okoline jer, dok ostali uÄe i rade, njemu jednostavno biti dosadno. Umjesto toga, nije li logiÄnije da se na prijemnom ispitu vidi koliko to dijete zna i je li to dijete zaista za tu Å¡kolu? Jer, istina, njemu je uÄinjena nepravda tako Å¡to je roÄ‘en na mjestu gdje nema uÄitelja matematike (a zaÅ¡to ih nema, pitajmo gospodu iz Ministarstva i ostatka vlade), ali onda se ta nepravda dodatno pojaÄava time Å¡to mu se laže da zna, a da zapravo ne zna, i izaziva doživotna trauma i animozitet prema svemu Å¡to ima veze s tim predmetom.
I, s druge strane, Äini se nepravda prema djetetu koje *zna* Å¡to su derivacije i integrali, ali se nije uspjelo upisati u taj isti MIOC jer je imalo Äetvorke iz tjelesnog, tehniÄkog, vjeronauka i joÅ¡ nekih predmeta, iako vjerojatno ima puno bolje znanje nego deÄko Äiji je osmoÅ¡kolski ravnatelj bio brat sestre od popa koji je roÄ‘ak od maminog nećaka. Osim, naravno, ako uÄitelji tjelesnog, tehniÄkog i vjeronauka nisu zakljuÄili da djetetu ne valja uniÅ¡tavati budućnost iako ne zna zabiti Äavao, preskoÄiti kozlić ili se prekrižiti, pa mu onda POKLONE petice i time sudjeluju u hiperinflaciji odlikaÅ¡a.
Evo, nadam se da sam objasnio, iako mi se sve Äini da ću sad dobiti neki odgovor s primjedbom na koju sam već odgovorio. Ali tako je to kad piÅ¡em traktate pa se Äitatelj lako izgubi.
Mislim da je to jako nepoÅ¡teno. Svi mi znamo kako je sustav ocjenjivanja vrlo subjektivan, koliko god se nastavnici trudili. A da ne govorim o malim podruÄnim Å¡kolama.
Mislim da bi ispit steÄenog znanja, mala matura ili Å¡to već, trebali biti dostatan uvjet za upis u Å¡kolu, a poslije i na fakultet.
Ispit znanja predstavljao bi viÅ¡estruku korist, i za uÄenike, i za roditelje, i za nastavnike. Djeca bi uÄila zbog znanja i interesa, roditelji ne bi tlaÄili djecu i nastavnike, a nastavnici ne bi bili pod stresom zbog zakljuÄivanja ocjena.
Ja dana, na žalost, svojoj osnovnoÅ¡kolskoj djeci osim o važnosti znanja moram govoriti i o važnosti ocjena. Shvaćajući važnost ocjena djeca shvaćaju neobjektivnost i nepoÅ¡tenost ocjenjivanja Å¡to u njima izaziva razliÄite loÅ¡e reakcije.
Ocjene moraju biti faktor vrednovanja znanja djeteta, ali jedini pravi naÄin vrednovanja njihova truda, sposobnosti i steÄenog znanja bio bi ispit znanja. A ocjene koje netko zasluži, netko dobije na poklon, nekome istjeraju roditelji ne bi smjele dobiti na važnosti za upis u srednju Å¡kolu.
Da ocjene moraju biti faktor vrednovanja znanja djeteta, podrazumijevala sam tijekom školovanja, a ne nakon završenog školovanja
ne slažem se s prijedlogom prijemnih ispita jer to ne bi dokinulo korupciju nego bi je potaknulo. škole bi vrlo brzo organizirale pripremna predavanja koja bi se zlatom plaćala a procurili bi i prijenmi ispiti naravno za dobru lovu.uostalom ova silna korupcija na fakultetima je i krenula od prijemnoh ispita pa se poslije proširila sve do prodaje diploma. puno je bolje rješenje mala matura odnosno vanjsko vrednovanje znanja koje će dati puno objektivniju sliku postojećeg stanja.
Kada sam govorio o prijemnim ispitima, mislio sam samo kao premosnicu do uvođenja male mature. A i ti ispiti bi se mogli organizirati i provoditi po principu vanjskog vrednovanja.
Zar joÅ¡ uvijek ima onih koji veruju da velegradske Å¡kole ili one iz metropole bolje rade?Kad su objavljeni rezultati državne mature,pokazalo se da su neki bili popriliÄno iznenaÄ‘eni-na popisu naj-gimnazija nisu bile elitistiÄke,već provincijske.Zato proÅ¡logodiÅ¡nji rezultati mature nisu bili dostupni za usporeÄ‘ivanje,nego je Sirovatka izjavio kako toga neće biti ove godine.I tek da znate puno je brucoÅ¡a na jednom uglednom zagrebaÄkom fakultetu koji u svojim gimnazijama nikad nisu pisali referat,seminarski rad ili imali samostalno usmeno izlaganje…ÄŒudno.Objavite rezultate,pa će opet biti iznenaÄ‘enja(jer oÄigledno zato ni nisu objavljeni da bi neki i dalje mislili da veći grad znaÄi i bolje znanje).Puno sam razgovarala s uÄiteljima,profesorima koji su radili i u gradskim i u seoskim Å¡kolama.U nekim gradskim Å¡kolama nijedno dijete nije objektivno ocijenjeno jer roditelji su ovo ili ono,ili dolaze k ravnatelju,pa ravnatelj ostavi poruku za nastavnika u kabinetu kolika mora biti ocjena za uÄ.xy.Mnogi od tih prosvjetara odahnuli su od takvih pritisaka dolaskom u “seoske” Å¡kole.
Potpisujem. Dok sam radila u maloj seoskoj Å¡koli imala sam županijsku prvakinju na natjecanju, uÄenika na državnom natjecanju i nitko me nije silovao za ocjenu. otkad radim u metropoli i velikoj gradskoj Å¡koli, nemam uÄenika za natjecanje, a pritisci sa svih strana.
naravno da je to istina. i ja radim u maloj seoskoj Å¡koli pa imam 5 godina za redom plasmane na državno prvenstvo a i državne prvake. nisu djeca sa sela ni malo loÅ¡ija od gradske. dapaÄe…