Po informacijama iz više izvora, u Sabor se po hitnoj proceduri upućuje dopuna Zakona o plaćama u javnim službama po kojima se učiteljima i nastavnicima s više od 20, 30 i 35 godina ukidaju dodaci od 4, 8 i 10 posto! Drugim riječima, nakon ukidanja uredbe “3579”, otkako je Kukuriku koalicija stupila na vlast, kolegama s najviše staža dogodit će se da je plaća manja za gotovo 1500 kuna!
Trećim riječima, ukoliko se ovaj zakon prihvati, gotovo svi nastavnici i učitelji imat će plaću ispod državnog prosjeka.
Pozivamo sve kolege, kao i ostale društvene skupine kojima je stalo do obrazovanja, da nastave diskusiju o Zdravstvenom odgoju jer je riječ o pitanju od primarnog nacionalnog interesa. Nakon toga bi, također, trebalo raspraviti o sastavu nacionalne reprezentacije za sljedeće svjetsko nogometno prventsvo.
Pitam se hoće li to smanjenje biti dovoljno veliko, tj. naše plaće umanjene, da bi g. ministar Jovanović dao (neopozivu) ostavku . U svakom zlu (bar) nešto dobroga.Ali, vjerojatnije je da će usred 2. polugodišta ubaciti neki 17. ili 18. predmet(mimo svih zakona i procedura) da se pučanstvo nastavi zabavljati igrama, bez kruha ovaj put.
Važno je da igra Samir. Ipak je on novi hrvatski državljanin pa da se osjeća što bolje u novoj domovini. Kada repka igra na Maksimiru onda predlazem da platimo dvije karte. Jednu siromašnom HNSu i Šuker, a drugu isto tako siromašnom Mamiću. Repka bi uz bioenergetičara uvijek morala voziti i po jednog svećenika koji će uvijek biti u direktnoj vezi sa Kaptolom da se tamo moli za njih.
Preporučujem svi nastavnicima i onima koji to misle studirati da se okrenu privatnom biznisu. Prekvalificirajte se u nešto drugo, bilo što, dajte otkaz u školi, jer se od nastavničkih plaća ne može ni životariti. Biti nastavnik znači sebe osuditi na permanentno siromaštvo.
Jovanović neće dati ostavku. Dignut će ruku za novo smanjenje i izjaviti da je sa žaljenjem digao ruku. Ja se čak pribojavam da je to pod utjecajem njegove glavne savjetnice. Ona se osvećuje prosvjetarima, iako još ne znamo zbog čega. I tko zna što nas još čeka?
Postajemo siromašni. Ali postajemo i prezreni. Hoćemo li mi sami nešto napraviti da nas bar malo počnu cijeniti.
Danas Stipić javno progovara o ovoj kuloarskoj vijesti, staroj desetak dana. Čime zaslužiti mjesto u povijesti ako ne nizom mjera za konačnu i potpunu degradaciju prosvjete, potpunim autizmom, autokratskim stavom kojim, u najboljoj maniri i s jezikom “kočijaša”, taj privremeni i sasvim nestručni nastavnik biologije od prije dvadesetak godina( službena biografija)prikriva vlastitu neukost, nesposobnost i potpuno nerazumijevanje područja, koje mu je, na našu žalost, nekom čudnom igrom sudbine dodijeljeno. A prezir prema nastavnicima i najvećem broju naših dragih, dobrih učenika da ne spominjemo. Medice, cura te ipsum!Što ga se uostalom to tiče. Pa, njihova se djeca najčešće školuju na Oxfordima, Yaleima…. Srećom, svemu jednom dođe kraj, a naše je pamćenje dugo.