“Kako su ustaše i partizani spasili Jovanovića”

10/12/2012

Koje su posljedice aktualne rasprave o zdravstvenom odgoju koja se odvija temeljena na svemu osim na činjenicama i bez poznavanja bilo sadržaja, bilo načina uvođenja zdravstvenog odgoja.

Tekst prenesen s bloga Pax et Discordia.

Prilično je poznato kako su se, u vrijeme HDZ-a, donosile nepopularne mjere bez da se izazove preveliki revolt koji bi ih mogao zakočiti. Riječ je, zapravo, o uobičajenoj taktici koju koristi svaki imalo dobar mađioničar: odvlačenje pažnje. Ako stojite pred reflektorima, a želite napraviti nešto što bi htjeli da ostane neprimijećeno, odvući ćete pažnju publike na neku drugu stranu i, dok su svi pogledi upereni, recimo, u desnu ruku, lijevom ćete iz rukava neprimjetno izvući špil karata ili goluba ili zeca ili što već treba. To je zapravo standardni postupak u modernim političkim arenama: kad treba progurati neku nezgodnu odluku, uputno je istovremeno baciti javnosti neku kost za glodanje kako bi se psići imali čime zabavljati u dvorištu dok ekipa u kukuljicama na glavni ulaz iznosi namještaj i obiteljsku srebrninu.

Kako u specijalnim okolnostima za specijalne nacije dolazi do specijalizacije, tako se vrijeme HDZ-a, za hrvatske prilike, iskristalizirala aktivnost za koju ste, u bilo koje doba dana i noći, u bilo koje doba godine, mogli računati da će podići dovoljnu prašinu kako bi se ono što je stvarno bitno moglo provući kroz dimnu zavjesu dok javnost, uvijek željna krvi i žrtvenih jaraca, ili bar onaj njen najglasniji dio, gleda na drugu stranu. Naime, Hrvati nisu toliko osjetljivi na siromaštvo, na gospodarski bič, na korupciju, ali su, kao i svaki napredan i razvijen narod kojemu je stalo do dugoročnog boljitka, itekako osjetljivi na pitanja ideologije ili, po naški, čiji je dida bio ustaša, a čiji partizan. I tako ste i u najgora vremena, u trenucima kad bi postotak nezaposlenosti drastično porastao ili BDP drastično pao, mogli računati da će netko negdje podići spomenik Juri Francetiću ili da će Marko P. Thompson negdje htjeti izvesti koncert, pa će se netko usprotiviti, pa će ga netko drugi podržati, pa će netko treći polijepiti plakate, pa će ih netko četvrti poderati i tako dalje. I svi sretni: jedni imaju razloga za protestiranje, drugi mogu neprimjećeno progurati ono što su htjeli i mir u kući.

Ovih dana svjedočimo sličnom procesu, samo s druge strane. Doduše, pitanje je je li riječ o isplaniranoj akciji jer se pokazalo da aktualna vlast ništa što je planirala (ako je išta uopće planirala) nije uspjela izvesti kako treba, ili se stvar jednostavno dogodila, spontano i uz samo malo sreće. Naime, aktualna sveopća koljačina oko “zdravstvenog odgoja” u hrvatskim školama ne samo da je potpuno bacila u drugi plan sve ostale – i daleko, daleko bitnije – probleme hrvatskog školstva, nego je pokrenula cijeli val podrške Milanovićevoj Vladi i Jovanovićevim “reformama”, ma koliko sve skupa bilo potpuno nepromišljeno, neplanirano, amaterski, paušalno, potpuno stihijski i potpuno krivim načinom uvedeno. Drugim riječima, do prije nekoliko tjedana u javnosti se mogla čuti malo koja riječ u znak podrške ministru znanosti, obrazovanja i sporta, dok se danas otvaraju Facebook grupe u znak mu podrške, javljaju se nevladine udruge koje ga podržavaju i dobar dio javnosti – bar onaj pismeni dio – zaboravlja (ako ih je uopće znao) sve grijehe koje je ovaj priučeni komesar počinio nad hrvatskim školstvom.

Zato, prije nego što krenemo dalje, nekoliko činjenica. Jer, očito, one su u cijeloj ovoj raspravi najdeficitarnija roba.

Kao prvo, činjenica je da je kampanja u koju je krenula katolička talibanija zasnivana na direktnim lažima i manipulaciji nad pastvom koja se od rođenja trenira da ne razmišlja svojom glavom. Zaista, masu koja rečenicu “homoseksualnost nije bolest” shvaća kao propagandu pederluka, a učenje čemu služi kontracepcija kao promoviranje promiskuiteta, zaista ne vrijedi koristiti kao išta drugo nego topovsko meso koje će Majka Crkva gurati pred mitraljeze kako bi ona sama dobila više novca iz proračuna. S takvima zaista ne vrijedi raspravljati jer ti niti su pročitali na što se taj “Jovanovićev zdravstveni odgoj” zaista odnosi niti ih to zanima; oni su svoje, da prostite, [i]mišljenje[/i] stvorili [i]namisi[/i] i od njega ne bi mogli odstupiti ni kad bi htjeli. Takvima nema svrhe objašnjavati da, zaista, nitko nikome ne nameće odgoj, nego da se ovdje radi o [i]informiranju[/i] i [/i] obrazovanju[/i] koje može samo pomoći roditeljima da svoje dijete odgoje onako kako oni žele tako što će podastrijeti stručne, provjerene i objektivne informacije potekle iz 20. i 21., a ne 12., 13. i 14. stoljeća. Jednostavno, dok dođu do kraja rečenice, treba im još jednom ponoviti što je bilo na početku.

Međutim, s druge strane, na žalost, također je činjenica da je “Jovanovićev program” jedna nesuvisla brljotina bez glave, repa i imalo smišljenog sustava. Ovako kako je “uveden”, izveden je potpuno traljavo, amaterski, nestručno i bez ikakvog doticaja s realnošću te poznavanja kako uopće funkcioniraju hrvatske škole i hrvatski obrazovni, da prostite, sustav. Činjenica da su nastavnici koji bi taj zdravstveni odgoj trebali provoditi o svemu upoznati iz medija, a ne stručnim dokumentima, koji su im puno ranije trebali stići na stol, je uvredljiva i samo je dokaz nesposobnosti i potpune izgubljenosti trenutne ekipe u ministarstvu koja svoj položaj koristi isključivo kako bi se bavila politikom i politiziranjem, a obrazovni sustav koristi samo kao izgovor za pojavljivanje u novinama, kad već ne znaju napraviti ništa drugo što bi se okarakteriziralo kao korisno. U zdravstvenom odgoju se nalaze sadržaji za koje ljudi koji bi ih trebali predavati uopće nisu stručni, a to što Ministarstvo smatra da je za prenošenje nekog znanja mladima dovoljno da učitelj prođe neki “ubrzani tečaj” ili pročita skriptu i, evo, odmah je vrhunski stručnjak, govori o njihovoj percepciji obrazovanja. Sve u svemu, degradirajuće i ponižavajuće za cijeli pojam obrazovanja.

Jednostavno, nakon “građanskog odgoja”, i “zdravstveni odgoj” je dobro poslužio kao Potemkinovo selo koje će stvoriti dojam da su ministar i njegov tim nešto radili u toku svog mandata, a ne da je ministar samo vrtio palčevima, držao bombastične govore i odlazio na svečana otvaranja. Istovremeno, hrvatski obrazovni sustav se raspada, hrvatski učenici znaju sve manje, sve su manje sposobni prilagoditi se društvu u koje ulaze nakon školovanja, programi su još prije dvadeset godina bili zastarjeli, od tada su dodatno degradirali, a hrvatski učitelji i nastavnici sve više postaju tete u vrtiću, socijalni radnici, psiholozi, mame, tate i dadilje, a sve manje učitelji i nastavnici koji se bave svojom strukom: jezikom, matematikom, kemijom, fizikom.

Međutim, zahvaljujući trenutnoj halabuci, ispada da Crkva i master-padawanski duo Milanović-Jovanović imaju isti interes: zabaviti naciju međusobnim čerupanjem kako bi pravi problemi ostali neriješeni i nevidljivi. Da, maloljetničke trudnoće, netolerancija i slične stvari su zaista problem, ali nekako je za očekivati da bi se problem donekle riješio sam od sebe ako bi djeca najprije naučila čitati, pisati i razmišljati te biti odgovorna sama za sebe. Međutim, nakon što se utvrdilo da je 20 godina rasprava o ustašama i partizanima svima dozlogrdilo (što je također jedna od pobjeda zla, ali to je već druga tema), pojavila se nova kost koju će svi moći zajednički glodati sljedećih dvadeset godina. I kao što je HDZ svoju strategiju izgradio na plašenju nacije od Srba i komunista i sveopće mahanje zastava iskoristio za guranje ljudima ruke u džep, tako je za očekivati da će SDP dugo svoj uspjeh hraniti strahom od zaostale i konzervativne Hrvatske po principu “ako ne izaberete nas, doći će vam ovi”.

Jedna stvar je sigurna: nasljednica “rasprava o ustašama i partizanima” potpuno je bacila u drugi plan sve one bitne probleme. Jer dok se u crkvama pokreće nova inkvizicija i dijele baklje i motike, a Jovanović priprema vreće s pijeskom kako bi svoje ministarstvo pretvorio u posljednji bastion obrane protiv kršćanskog fundamentalizma, o zastarjelim programima, korumpiranim ravnateljima i inspekcijama, sustavu koji ne funkcionira na većini razina i proizvodi djecu koja će morati prolaziti dodatne tečajeve samo kako bi znala upaliti kompjuter više nitko ne govori.

Comments are closed.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne