(MZOS) Poštovani odgajatelji, učitelji, nastavnici, profesori, stručni suradnici!
Obilježavanje i proslava Svjetskog dana učitelja 5. listopada prilika je da još jedanput javno naglasimo važnost posla koji obavljate. Stoga u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i svoje osobno svima vama upućujem posebnu zahvalu jer predano, odgovorno i marljivo radite s djecom i mladima, vodeći ih na njihovu putu izrastanja u dobre, poštene i vrijedne ljude.
Zbog toga vam danas kažem – hvala! Ujedno pozivam sve naše sugrađane da se barem na današnji dan sjete svojih učitelja i uloge koju su oni odigrali u njihovim životima. Učitelji su ti koji svojim predanim radom, ali i životnim vrijednostima koje promiču, daju golem doprinos razvoju društva u cjelini, gradeći njegove ljudske temelje.
Svima vama želim sretan Svjetski dan učitelja i još jedanput čestitam i zahvaljujem na predanosti i požrtvovnosti u radu s djecom i mladima.
M I N I S T A R
dr. sc. Željko Jovanović
Ušla sam u zbornicu u 7.30 i čestitala ljudima dan učitelja. Dočekala me salva smijeha. Nisam sigurna, čini mi se pun sarkazma. Ništa više taj dan ne bi razlikovalo od uobičajenog dana na nastavi da nisam malo prije pročitala riječi Ministra.
Jovanović valjda misli da će mi njegova današnja čestitka učiniti da bar danas budem veselija i sretna što sam profesor. Naprotiv, ona me baca u duboki ponor depresije jer je licemjerna i posprdna. Jer, da nema ovog dana ne bi se ni on ni nitko drugi sjetio da je i naše zanimanje vrijedno i važno. I da ga treba stimulirati kako bismo mlade i sposobne ljude privukli da rade po školama. Ali ne, samo jednom godišnje sjete se oni nas dolje i možda uz put popiju malo šampanjca (bez nas, naravno). Takvih dana u kojima nam se deklarativno zahvaljuju već mi je pun nos.
Ukinite dan učitelja, pa se neću trebati prisjetiti koliko smo zapravo poniženi, koliko smo nedovoljno plaćeni a da nam Ministri i sindikalisti koji maju bar 2-3 veće plaće jednom godišnje čestitaju, dok se sve ostale dane trude zaboraviti nas, poniziti nas, ili čak uzeti nam od plaće. Ministre Jovanoviću (i premijeru Milanoviću), zašto si u srpnju dignuo ruku da se ukine uredba 3579 ako si svjestan da smo nedovoljno plaćeni? Zašto umjesto toga nisi predložio da ministri i saborski zastupnici dobiju 10% manja primanja, da im se ukine naknada za plaćanje smještaja u Zagrebu dok su sjednice sabora, da se i vama smanji prijevoz i dnevnice? To bi nama puno značilo, ne isprazne i licemjerne riječi.