U Novom listu je, u sklopu teksta o peticiji za uvođenje pedagoških mjera mjera suspenzije u hrvatskim školama, objavljena i izjava Milana Matijevića, profesora na Učiteljskoj akademiji, koja je odličan primjer kako o hrvatskom obrazovnom sustavu odlučuju ljudi koji nemaju pojma kako taj sustav funkcionira, a, s obirom na pročitano, upitno je jesu li uopće upoznati kako funkcionira i realnost kao takva.
Naime, prof. Matijević je iznio nekoliko izjava koje se ne mogu nazvati nikako drugačije nego neupućenima i neinformiranima, a odaju nekompetentnost i amaterizam. Da je riječ o osobi koja nema veze s obrazovanjem, to bi se još nekako i moglo oprostiti, ali s obzirom da je riječ o osobi koja je predavač na Učiteljskoj akademiji, sve skupa odlično ocrtava uzroke katastrofalnog stanja u kojemu se hrvatsko obrazovanje danas nalazi.
Kao prvo, prof. Matijević kaže: “Neka vrsta suspenzije već postoji, jer nastavno vijeće može donijeti mjeru dodatnog pedagoško-psihološkog tretmana, tijekom kojeg učenik nije u razredu već s njim rade stručnjaci.” Ne znam o kojoj to mjeri u kojoj državi profesor ovdje govori. Pedagoško-psihološki tretman se u hrvatskim školama provodi izvan termina nastave, a za vrijeme cijelog postupka učenik sasvim normalno pohađa nastavu, možda čak u istom razredu u kojemu se nalaze žrtve njegovog prethodnog nasilja. Štoviše, to je bila jedna od glavnih kritika koje su dolazile na Pravilnik o PSP-u. Međutim, nadležni su se oglušili. Ono što je ovdje tragično jest da osoba s doktoratom iz struke o kojoj je riječ ne zna o čemu se zapravo radi u pravilniku koji je na snazi već nekoliko godina, a još tragičnije je da onda tu temu o kojoj nema pojma ima obraza komentirati i kritizirati. Ponavljam, jedan od glavnih uzroka katastrofalnog stanja hrvatskog obrazovanja je to što mu o glavi rade (i) ovakvi “stručnjaci”. Hvala prof. Matijeviću što je na odličnom primjeru razotkrio cijeli ovaj sklop.
Dalje, prof. Matijević kaže kako je “osnovna škola obvezna, a samim time nitko ne može učeniku uskratiti nastavu i istjerati ga na ulicu”. Glavni problem ove izjave je što prvi dio rečenice nema veze s drugim. “Pravo na obrazovanje” ne znači da je učenik dužan sjediti na točno određenoj stolici u točno određeno vrijeme. Učenik se može obrazovati na nekoj drugoj stolici – recimo, ne u razredu u kojemu je njegovo prisustvo destruktivno, nego kod psihologa ili pedagoga ili, u krajnjoj liniji, kod kuće.
Također, prof. Matijević se bavi “pravom na nastavu” izgrednika, ali istovremeno zanemaruje “pravo na nastavu” ostalih učenika u učionici koje učenik-izgrednik krši. Zakon kaže da nitko ne može učeniku uskratiti nastavu? Po interpretaciji prof. Matijevića, jedini kome se ne smije uskraćivati nastavu je taj jedan učenik, dok taj jedan učenik bez problema i sankcija može i smije uskraćivati nastavu ostaloj tridesetorici koji bi možda i htjeli učiti, ali ne mogu.
Ono što treba napomenuti – a čega se osobe bez doticaja sa stvarnim svijetom očito panično boje – jest da se ovdje ne radi se o stotinama učenika koji će sada bagerom biti iskrcavani iz učionica, već samo o jednom učeniku od njih tisuću, koji potpuno degradira razinu obrazovanja u svojoj ustanovi.
Što se tiče odgovora iz Ministarstva, slažemo se da udaljavanje učenika ne rješava problem njegovog ponašanja. Međutim, kao prvo, vrlo dobro riješava problem onemogućavanja nastavka obrazovanja ostalih učenika koje je izgrednik do tog trenutka onemogućivao, a, kao drugo, iako ovo ne rješava konkretan problem, svakako je dobar prvi korak u njegovom riješavanju.. Problem je u tome što se ostale korake ne može provesti u zemlji koja u obrazovanje ulaže manje od, na primjer, Albanije.
Dalibor Perković
Udruga “Nastavnici organizirano”
Odličan odgovor, bravo!
I još bi se na predzadnji odlomak gornjeg (odličnog) teksta dalo nadovezati:
Ne samo da se radi o jednom učeniku na tisuću, već, kad učenici budu znali da će jasije odgovarati za problematično ponašanje, bit će ih još manje.
Ovako, kad posljedica nema, jedan destruktivac nakon svog uzastopnog destruktivnog ponašanja, za sobom povlači još nekolicinu. Ako postoje osjetnije mjere po njih, ipak će si oni ostali dvaput razmisliti.
Profesor Matijević kao da nema dodira sa stvarnošću. Najlakše je negirati činjenice da se nepodnošljive i po psihu djecu opasne situacije ne događaju u razredu i da od radne atmosfere nema ni r. A razlog zašto netko ne bi mogao biti udaljen s nastave je taj da će onda nekome ukrasti tenisice! Žrtve nasilnika bi i to pustile samo da ih ostavi na miru. Nitko nije rekao da se učenika bez kontrole pušta na hodnik, a još manje na ulicu. Ako škole danas uz dežurne nastavnike, psihologe, pedagoge i defektologe nisu sposobne organizirati kontrolu nad isključenim učenikom onda bolje da ih potpuno zatvorimo zbog posvemašnje nesposobnosti i neorganiziranosti. Uostalom, kada dođe do takvog incidenta ima ravnatelj obavijestiti roditelje da dođu po svoje dijete.
Da, osnovna škola je obvezna za svih, pa i onih ostalih 27 učenika u razredu. Nitko im nema pravo uskraćivati nastavu, sijati strah, ponižavati ih, maltretirati, ometati, udarati, pljuvati, psovati, vrijeđati. To se događa gospodine Matijeviću! Ne ustajemo mi zbog svoje komocije, nego zbog toga što su druga djeca žrtve u takvim situacijama. Čak i onda ako vrlo uspješno obuzdavamo učenike nasilnike učinkovitost nastavnog procesa smanjuje se toliko da su učenici oštećeni.
Neki konzervativni ljudi i tobože zagovornici tradicionalnih vrijednosti ne vole kada se priča o nasilju u obiteljima i to što postoji izlaz u sigurnim kućama. Srećom se danas takva razmišljanja sve manje čuju. Ali ne i u školstvu. Kao što su oni prvi znali govoriti da dobra žena zna smiriti muža, tako će neki visoko pozicionirani službenici u školskom sustavu olako reći da dobra učiteljica zna zainteresirati takvog učenika da ne ometa i izvodi nasilje. I time je problem za njih riješen. Gospodo, ne zatvarajmo vrata učionice da se ne čuju krikovi. Riječ je o žrtvama nasilja!
sve to naravno stoji. ali moramo se zapitati isto zasto je znanost tako udaljena od skola. kao netko tko je radio istrazivanje o tome kako je nastavnicima u skolama, mogu reci da mi je bilo jako tesko uopce dobiti dozvolu od ravnatelja i nastavnika da provedem istrazivanje. A nisam afilirana niti s jednom hrvatskom znanstvenom institucijom, cak nemam veze ni s ministarstvom/agencijama. Moram reci da je jako malo nastavnika uopce htjelo razgovarati sa mnom. Ja bih rekla da takvim pristupom – zatvaranjem vrata neovisnom istrazivacima – skole zapravo gube mogucnost prikazivanja stvarne slike, a razmak izmedju onog sto misle u ministarstvu i onog sto se desava u skolama se povecava.
Nećemo vijeđati naše drage teoretičare,autore udžbenika koji nisu desetljećima u doticaju s praksom.Samo ćemo dostojanstveno reći da teorija i praksa nisu iste,i da osim što pojedini učenici onemogućavaju nastavni proces za većinu,oni ih i zlostavljaju;da ne govorim o tome kako neadekvatan pristup takvima potiče i nasilje nad učiteljima.I molimo za razumijevanje u rješavanju problema iz prakse,ali bez slanja savjetnika i inspektora čime samo pokazujete kako nam je bolje da šutimo,nego da kažemo istinu-istinu učitelja-praktičara.
Navedeni profesor na Učiteljskoj akademiji je tipičan primjer našeg društva, a pogotovo obrazovanja. Takvi kao on sjede u ministarstvima, kroje zakone o školstvu a da pojma nemaju, a najmanje o stvarnom radu u razredu. Volio bih vidjeti tog profesora, “stručnjaka” za školstvo, kako bi se snašao u nekom razredu u npr. obrtničkoj srednjoj školi. Takav bi “stručnjak” dao otkaz nakon 3 dana. Lako je laprdati o “pravima djece” kad nisi ti taj koji svaki dan trpiš teroriziranje, mentalno nasilje, divljaštvo, provokacije…
Inače meni su u školama najsmješniji pedagozi, psiholozi, tzv. “stručna služba”. Ne znam za što su oni uopće stručni. O radu u razredu pojma nemaju, a uglavnom ništa ne rade, sjede u uredu i pišu statuse na Facebooku. Npr. pošalješ đaka pedagogu, a on ti ga vrati za 5 min. Pedagozi su se počeli ponašati kao oni koji su nadređeni nastavnicima, pa njih kritiziraju ili im “popuju”, umjesto da savjetuju djecu, da ih barem zadrže koji sat kod sebe. Zašto školska inspekcija nikad ne provjerava rad pedagoga?
Pedagoge školska inspekcija rijetko provjerava jer oni zajedno s ravnateljem nadgledaju korektno izvršavanje Zakona i pravilnika u školi. Pedagozima je glavna “misija” u školi unaprjeđivati nastavu u svim segmetima, zato ti djeluje da oni samo kritiziraju i popuju. Probaj njihovu ulogu gledati više kao na razvojnu, odnosno razvijaju kvalitetu u školi (barem bi trebali). Za savjetodavni rad su stručniji psiholozi, ali ni oni neće bespotrebno zadržavati dijete cijeli školski sat (ne misliš valjda da je vremenska kvantiteta bitnija od kvalitete komunikacije?).
Ne znam koliko će još trajati da ovako tu svi lajemo a nitko ništa ne poduzima…jer to sve postaje prestrašno