(Slobodna Dalmacija) Znate onu epizodu “Maloga mista†kad Roko, sekretar i predsjednik smiÅ¡ljaju konjunkturnu politiÄku akciju za proslavit sebe i zajednicu, pa – meÄ‘u ostalim − razmatraju mogućnost pokretanja lova na kulake i narodne neprijatelje? Roko, naravski, prednjaÄi u idejama, te lucidno sugerira da svaki od njih naÄ‘e svoga kulaka pa će norma bit lako ispunjena.
On je svojega već naÅ¡a: to je njegov kum Stipe, nije bogat, ali nije ni siromaj, ima lipi brod, ima bokun poja i ima mriže, a i dobar je Äovik, pa se neće bunit… Zadnja osobina Rokova kuma Stipe pokazat će se ovdje kao najpoželjniji atribut za svaku režimsku sankciju i kao bezvremena kategorija za kojom tragaju politiÄke njuÅ¡ke.
Dobar Äovjek, rekao bi naÅ¡ lucidni narod, govnu je brat. PouÄak je niknuo na terenu gdje duÅ¡evni, civilizirani i krotki oduvijek najebu, gdje divlji uvijek istjeraju pitome i gdje se politiÄki oportunizam prenosi s režima na režim, sa stranke na stranku i s generacije na generaciju.
Zareži tamo gdje je meko, a ne gdje ima viÅ¡ka mesa. Zaprijeti Golijatu, pa oÅ¡amari Davida. Glumi Robina Hooda, u praksi budi Å erif iz Nottinghama. OdluÄnost i tobožnju pravednost uvijek demonstriraj na slabijemu, a krupnog i jakog zlikovca pravi se da ne vidiÅ¡, makar ti pod nosom Å¡etao…
Sve se to ovih dana iznova potvrÄ‘uje kroz priÄu o Vladinu rezanju plaća uÄiteljima i profesorima, toj najkulturnijoj, najpodcjenjenijoj, a istodobno najpresudnijoj skupini proraÄunskih korisnika za budućnost ove zemlje.
Odluka da se baÅ¡ na njima prvima slome kola proklamirane krize i državne Å¡tednje viÅ¡e nego iÅ¡ta svjedoÄi o manjku elementarne hrabrosti aktualne vlasti i o sasvim nepedagoÅ¡koj poruci svim razumnim ljudima: ovo je Balkan i ovdje opstaju samo nepokorni i divlji.
Malo tko se, naime, može oteti dojmu da je glavni kriterij za udar na uÄitelje i nastavnike bio upravo onaj viÅ¡ak dobrote i manjak politiÄke zaÅ¡tite po kojemu je Roko izabrao svojega kulaka. Zato premijerova patetiÄna isprika zbog udara na plaće prosvjetara i jest toliko iritantna: u demokraciji postoje Äasniji izgovori za evidentan manjak petlje.
Sve je zaboravljeno
Preko noći su zaboravljeni lažni branitelji, na Äijim je revizijama invalidnina država trebala uÅ¡tedjeti. U hipu su nestali silni paraziti, neznalice i zabuÅ¡anti u nabujaloj državnoj upravi, godinama zapoÅ¡ljavani po babi i stranaÄkim − uglavnom hadezovskim − striÄevima. Stratezi Kukuriku koalicije viÅ¡e ne nalaze straÅ¡nim ni to Å¡to se zemlja i dalje dijeli u viÅ¡e od 600 općina i 21 regiju u kojima caruju divizije nepotrebnih i suviÅ¡nih lokalnih birokrata.
Svima njima nije žurba uzeti ni jedno materijalno pravo ili im dovesti apsurdne egzistencije u pitanje, dok god postoji i najmanja mogućnost politiÄkog kontrajuriÅ¡a, Karamarkovih press-konferencija, demagoÅ¡kih prozivki od stvarnih narodnih neprijatelja ili javnih prosvjeda Hvidre. Hrvatska moÄvara zato se isuÅ¡uje tako Å¡to se Äupaju njezini lopoÄi, umjesto da se najprije love najveći krokodili.
Pojava je već toliko stara da je postala sindrom: svojedobno je i RaÄanova Vlada, koju je resila istovjetna odluÄnost i hrabrost, jednako herojski pokazivala miÅ¡ice mahom prema tajkunima iz zbornica i uÄionica. Bili su najtiÅ¡i dio hranidbenog lanca, a njihova primanja logiÄna trasa za Vladinu liniju manjeg otpora. Promatram zato s nepatvorenom zluradošću ovu beckettovsku akciju radnika “Jadrankamena†na BraÄu, ovaj mediteranski performans u srcu sezone kakvog se ne bi sjetio režirati ni SiniÅ¡a Labrović.
Psovka je vrlina
Gledam ih kako predvoÄ‘eni sindikalcem Drpićem presreću turiste na trajektima, guraju im u ruke subverzivne letke s upozorenjima da Äuvaju takujine i ironiÄnim transparentima “DobrodoÅ¡li na otok kriminalaca i lopova†te se mislim: za vas, ljudi, ovdje joÅ¡ ima nade.
Hrvatski uÄitelji i nastavnici možda su obrazovaniji, ali kamenoklesari su inteligentniji jer dobro znaju gdje žive. Dok god demonstriraju na ulici, privlaÄe svjetla kamera i pozornost publike, dok se ne daju zastraÅ¡iti medijskim napadima i pendrecima specijalaca, njihova bitka nije bez izgleda. Ovdje je psovka vrlina, a pristojnost mana.
Svaka Äast zakljuÄku. Upravo sam proÄitala Älanak u Forumu i jedino Å¡to valja je naslovnica. ÄŒitav Älanak hrpa jadanja. I ja bi uzimala takvim slabićima (dakle, i sebi). Dok god nastavnici budu dobre curice, a to, zapamtite, i jesu, imat će sve manje i uvijek će Å¡utjeti. Oni koji govore se neće ni Äuti izvan svojih zbornica!
Ima jedna priÄa od mog svekra koja se doista dogodila u jednom selu u Lici. Kaže da je svećenik sa pomoÄnikom iÅ¡ao posvetiti kuće i doÅ¡ao kod siromaha koji je imao puno djece. Na stolu je stajala Å¡unka pripremljena kao dar svećeniku (plaća) Å¡to će posvetiti kuću. Kad je vidio koliko siromah ima djece pomoÄnik Å¡apne svećeniku: “veleÄasni, a da ostavimo Å¡unku vidite da su gladni”, na to svećenik odgovori: “oni ne jedu Å¡unku cijelu godinu, e pa ne moraju ni za Božić!”. Uzme Å¡unku i ode.
E tako nam je dragi moji prosvjetari i nama. U naÅ¡em poslu nema recesije, pa mi to radimo iz Äiste ljubavi! Zato nam i mogu uzeti kad hoće i koliko hoće!!! Ljubav će valjda prehraniti i naÅ¡u djecu, a tko mi je kriv Å¡to sam izabrala ovaj posao na kojem ionako ne radim baÅ¡ niÅ¡ta! Zar ne? Mislim samo sam razrednik, nastavnik, uÄitelj, putujem 65km do posla pa onda 65km nazad, psihijatar za roditelje mojih adolescenata, psiholog za uÄenike….. Ko’ mi je kriv za taj izbor? Ja, jer sam ja provela 4 i pol godine studirajući da bih sada mogla ovo raditi i joÅ¡ sam “sretna” jer radim u Å¡koli pa mi ne mogu dati otkaz! HA!
Hvala dragom ministru za ispriku, meni ona poruÄuje koliko mizernim on nas smatra, vani nastavnici mogu sruÅ¡iti vladu ako odu u Å¡trajk, a mi smo poput komaraca koji smo malo dosadni pa nas zapraÅ¡e i gotovo!
I ovce mog svekra znaju blejati i neće bilo kakvu travu pa im se mora i kositi obor i donijeti odgovarajuća trava. A mi? Mi smo i ispod toga jer šutimo, prva ja pa drugi.
Voljela bih pitati ministra i ove iz vlade i sabora koji su dodatak oni sebi ukinuli? Koje putovanje smanjili? Oni pređu preko ceste i dobiju dnevnicu!
Sjećate se kad su dolazili na posao biciklom? Koja provala! Možda da i ja krenem biciklom, mislim trebat će mi neko vrijeme za mojih 65km, ali možda i poginem putem pa me ovo neće viÅ¡e optereÄivati.
Eh dragi moji prosvjetari, uživajmo u još ovih par dana godišnjeg odmora pa ćemo na jesen u nove poraze! Sami smo krivi, oni moraju platiti privatne škole svojoj djeci pa im zato trebaju naši novci. Zato ih i nije briga za nas. Nismo do sada jeli šunku, pa zašto bi nam ju ostavili?