Mnogi u Hrvatskoj nemaju pojma čemu služi obrazovanje

(T-portal) Za korjenite promjene u sustavu obrazovanja nema niti ‘jednostavnog i jeftinog trika’, niti se tako ozbiljan i zahtjevan posao može napraviti preko noći, tvrde upućeni. JoÅ¡ kažu da se reforma obrazovanja, na koju se vole pozivati skoro svi ministri, ne radi u jednom mandatu neke vlade, nego u duljem vremenskom razdoblju. Znanstveno-stručni trio, koji čine Vedrana Spajić VrkaÅ¡, Zlatko Å eÅ¡elj i Hrvoje Kraljević, za tportal ukazuje na ključne nedostatke hrvatskog obrazovnog sustava i nužne korake za zaokret u budućnosti.

Čak i stavljajući probleme i nesporazume koji se svake godine ponavljaju kad je državna matura u pitanju, a koji su proteklih dana uzdrmali učenike, njihove roditelje, nastavnike i obrazovne strukture do razine ministarstva, posve je jasno kako u školskom sustavu mnogo toga ne štima.

Postavljajući dijagnozu problema, Vedrana Spajić VrkaÅ¡ s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ukazuje kako ‘mnogima u Hrvatskoj nije jasno Å¡to je osnovna svrha obrazovanja, čemu je dokaz činjenica da nema ni jasnih političkih, ni znanstvenih, ni stručnih diskursa o tome kome ili čemu služi obrazovanje’.

Kroz svoja istraživanja je, podsjeća, utvrdila kako su ‘promjene sustava obrazovanja, koje se često nazivaju i reformama, diskontinuirane i, zapravo, predstavljaju ‘ad hoc’ odluke ili promjene’.

‘Sve su te promjene rezultat i unutarnjih i vanjskih pritisaka, političkih i stranačkih ili, drugim riječima – vrlo su malo rezultat promiÅ¡ljene analize potreba djelovanja sustava, a viÅ¡e su dnevne odluke koje se vrlo brzo mijenjaju. Otkako su se počeli i pojavljivati prvi materijali o strategijskom razvoju ili reformama nije ih bilo moguće implementirati, niti su uključivali adekvatne mehanizme praćenja i evaluacije promjena’, smatra Spajić VrkaÅ¡.

Ravnatelj zagrebačke Privatne klasične gimnazije Zlatko Å eÅ¡elj upozorava kako je aktualni obrazovni sustav u Hrvatskoj zapravo ‘nedovrÅ¡eni program nastao nakon ruÅ¡enja tzv. Å uvarove reforme, pa se vratila samo forma, ali ne i sadržaj’.

‘Umjesto da se stvari vrate sadržajno, problem sadržaja i metodologije ostao je do danas. To je posao koji treba ozbiljno raditi, a to se nikome ne dâ. LakÅ¡e je kupiti Å¡vedski ili singapurski model, jer oni su super, a to Å¡to te zemlje s Hrvatskom nemaju baÅ¡ nikakvih doticajnih točaka, to nikoga ne zanima’, kaže Å eÅ¡elj.

Primjećuje i kako je ‘najveći problem Å¡to su svi duboko uvjereni kako negdje u svijetu postoji nekakav jednostavan i jeftin trik koji se može kupiti i koji će u roku od 24 sata Hrvatsku pretvoriti u zemlju Dembeliju u kojoj se neće morati učiti’. Kad zavrÅ¡e takvu ‘Å¡kolu’, koja po ironičnim Å eÅ¡eljevim projekcijama ima samo dva predmeta, mladi bi postali ‘rentijeri na obali ili bi prodavali graÄ‘evinsko zemljiÅ¡te, pa uživali u visokim prihodima i niÅ¡ta ne bi radili’.

‘U tome i jeste cijela zagonetka obrazovnog sustava, jer se nikada nije ozbiljno razmatrao cilj, odnosno jesmo li samo za puke vjeÅ¡tine ili smo za neÅ¡to viÅ¡e. Umjesto da se rezultati mature i nacionalnih ispita iskoriste kako bi se dobila analiza stanja, odnosno sadržaja, a ne forme, taj golemi korpus podataka nitko nije dotaknuo niti proučio’, konstatira Å eÅ¡elj.

Na ozbiljnost položaja sustava obrazovanja ukazuje i dr. sc. Vedrana Spajić VrkaÅ¡, navodeći kako je u ovom trenutku za Hrvatsku važniji od gospodarstva, te apelira na ‘prekidanje s dnevnim politikantstvom u obrazovanju’.

‘Sektor obrazovanja je preozbiljan, jer omogućuje proizvodnju novih znanja koja su relevantna i za razvoj gospodarstva i za razvoj drugih sektora, pa je dilema: ili ćete posluÅ¡ati posluÅ¡nici, pa postati dobri implementatori, ili ćemo biti konkurentni i proizvoditi znanje. Naprosto moramo odvojiti adekvatna sredstva za istraživanje i razvoj obrazovnog sektora. Nema drugog’, preporučuje Spajić VrkaÅ¡.

Osim nužnosti još većih izdvajanja za obrazovanje, kako bismo se barem približili europskom prosjeku i dosegnuli razinu obrazovanja stanovništva u zapadnoeuropskim zemljama, predlaže i obavezno zadržavanje visokog obrazovanja kao javnog dobra.

‘U zemlji koja ima mali broj visokoobrazovanih i koja hoće postati konkurentna jako je bitno da obrazovanje ostane apsolutno javno dobro i da mu se ni u ludilu ne dopusti postati tržiÅ¡na roba po marketinÅ¡kom principu’, odlučna je Spajić VrkaÅ¡.

Velik su problem, po njenoj ocjeni, i lobiji, bilo da je riječ o stranačkim, bilo o ideoloÅ¡kim ili interesnim, koji ‘uporno onemogućavaju bilo kakve pomake u sustavu obrazovanja i usklaÄ‘ivanju Hrvatske s europskim standardima’. Posljedica toga je nemogućnost mladih ljudi sa svježim idejama da doÄ‘u do izražaja sa svojim prijedlozima za promjene, pa, kako tvrdi, ‘ostanu raditi svoj posao koliko moraju, ali viÅ¡e glasa ne puÅ¡taju’.

ProsljeÄ‘uje priču na područje Nacionalnog kurikuluma, dokumenta iznimno važnog za budućnost predÅ¡kolskog odgoja te općeg obveznog obrazovanja u osnovnoj i srednjoj Å¡koli. Vijeću za Nacionalni kurikulum na čelu je jedan od bivÅ¡ih ministara i sveučiliÅ¡ni profesor Hrvoje Kraljević. Na žalost, tvrdi on, to tijelo ‘pola godine niÅ¡ta nije radilo’.

‘ÄŒim prije treba nastaviti ozbiljan rad na Nacionalnom kurikulumu, jer se planovi i programi odavno nisu dirali i nije se niÅ¡ta poduzimalo. NiÅ¡ta se ne može preko noći, pogotovo Å¡to je to veliki i obuhvatan posao koji će trajati godinama, ali treba u njega dalje krenuti’, poziva Kraljević.

DoduÅ¡e, osim Nacionalnog kurikuluma, koji donosi smjernice i načine unapreÄ‘ivanja odgoja i obrazovanja, te kvalitetnijeg Å¡kolskog sustava, Kraljević važnom, meÄ‘u ostalim, vidi i odgovarajuću obuku i pripremu nastavnika, ‘povezivanje cijele vertikale’, ali i uključivanje sveučiliÅ¡ta, fakulteta i svih zainteresiranih za uspjeh procesa. ‘Velik je to posao, plan je za to napravljen, ali se treba krenuti dalje’, zaključuje Hrvoje Kraljević.

Da se doista treba krenuti dalje u svakom pogledu, a posebice prema onom boljem, najbolje znaju oni u školskim klupama i za katedrama. Oni će jednog dana, nakon što još mnogo puta budu ponovili što ne valja, i dati konačni sud o promjenama koje će konačno biti osmišljene, pripremljene i realizirane.