‘ZAKONODAVNA OLUJA’ Jovanović: Iskorijenit ću korupciju u Å¡kolama

(Slobodna Dalmacija)Mandat ministra Željka Jovanovića počeo je žestoko. Odmah je otvorio frontu s “čuvarima nogometne močvare”, čije ga nerijetko neukusne prozivke dosad nisu uspijevale pokolebati.

“Osim kad se počnu koristiti lažima, tada reagiram iako možda ne bih trebao”, kaže za naš list. Iz tih smo verbalnih okršaja doznali da je bio juniorski prvak Rijeke u dizanju utega, ali danas zbog nedostatka slobodnog vremena nije sportski aktivan – osim u praćenju rukometnih utakmica sina gimnazijalca.

Istu odlučnost ministar najavljuje u cijelom sustavu kojemu je na čelu, unatoč tomu što su novčana sredstva za obrazovanje i znanost smanjena i u ovogodišnjem proračunu.

Najavili ste “zakonodavnu oluju” jer, osim sve većeg manjka novca, kako kažete, u sustavu obrazovanja, znanosti i sporta danas vlada koncepcijski, organizacijski i kadrovski nered. Kako to promijeniti?

– Dokazi za te tvrdnje su različiti programi reforme obrazovanja posljednjih dviju vlada koji su bili nedorečeni, često proturječni, tu je i zbrka oko državne mature, politika školarina i besplatnih udžbenika, odustajanje od obećanoga uvođenja obvezne srednje škole, prošlogodišnji prijedlozi Zakona o visokom obrazovanju, sveučilištu i znanstvenoj djelatnosti koji su napisani mimo ključnih aktera iz akademske zajednice i protiv njih. Hrvatski obrazovni i znanstvenoistraživački sustav neprekidno tone. Kad je riječ o sportu, u HDZ-ovu mandatu bio je potpuno zanemaren.

Znači, sve te trendove treba ne samo zaustaviti, nego potpuno obrnuti. Da bismo u tome uspjeli, prvi potezi Ministarstva moraju biti korjenite promjene, ali ključne odluke donosit ćemo nakon iscrpnog dijaloga sa svim zainteresiranim subjektima. Kultura znanja, kultura sporta, kultura uspjeha značit će i promjenu Hrvatske u zdravo društvo. To je naš cilj u ovome mandatu.

Nejednake Å¡anse

Za mnoge je obitelji posljednjih godina ključno postalo pitanje visokoškolskog obrazovanja, posebno problem školarina.

Najavili ste integrirani zakon za područja visokog obrazovanja, znanosti i sveučilišta, prema kojemu od akademske godine 2013./2014. više ni jedan student koji redovito ispunjava obveze neće plaćati školarinu. Je li to ostvarivo?

– Hrvatska danas nije zemlja jednakih šansi, jer samo dva posto studenata dolazi iz obitelji s osnovnom školom, dakle, nije osigurana socijalna mobilnost. I to je, bez dvojbe, velik poraz dosadašnjih politika. Jedan je od ključnih ciljeva naše Vlade svakome u ovoj zemlji kvalitetno obrazovanje učiniti dostupnim. U javnim ustanovama školovanje mora biti besplatno za sve redovite učenike i studente. Znam da će pojam redovitosti izazvati polemike, pa nemam ništa protiv toga da sa studentskim predstavnicima jasno definiramo “redovitost”. Financijski ugroženim redovitim i uspješnim učenicima i studentima osigurat ćemo potporu za školovanje, osobito u vrijeme gospodarske krize.

Pitam to zato što su studenti već odbacili slične prijedloge vaših prethodnika, uz obrazloženje da ne žele da se (ne)plaćanje školarina ograničava terminima “redovit” i “ispunjavanje obveza”, s obzirom na to da je način studiranja već utvrđen Bolonjskim procesom.

– Pažljivo sam pročitao Deklaraciju o znanosti i visokom obrazovanju Akademske solidarnosti, koja puno pažnje posvećuje i ovoj temi. Siguran sam da razgovorom možemo naći rješenje koje nikome neće biti sporno. Moj je stav vrlo jasan – sve u obrazovanju mora se podrediti učeniku i studentu kako bi svi imali jednaku šansu za najkvalitetnije obrazovanje.

Rekli ste da je ove godine osigurano 52 milijuna kuna više za školarine, što znači da bi redoviti studenti već od jeseni mogli besplatno studirati?

– Lani je u proračunu bilo 148, a ove godine 200 milijuna kuna za školarine. Svi redoviti studenti koji uspješno izvršavaju svoje obveze trebaju imati subvencioniranu školarinu u punom iznosu, i to na svim godinama studija. U proračunu je osiguran novac, a Ministarstvo će uskoro sa sveučilištima ući u razgovore o pilot-projektu programskih ugovora o punoj subvenciji troškova izvođenja redovitih studija, koji bi se potpisivali na tri godine.

Tim modelom sveučilištima prepuštamo da autonomno odluče hoće li potpisati trogodišnje ugovore ili žele zadržati postojeći model godišnjih odluka o subvenciji školarina. Nakon razgovora s njima očekujemo potpisivanje ugovora o financiranju do kraja lipnja ove godine.

Te je ugovore nužno potpisati, uz ostalo, kako bi se kvalitetno i dugoročno riješilo pitanje školarina na javnim visokim učilištima. Pilot-faza je potrebna kako bismo vidjeli koja su rješenja najprihvatljivija za novi zakon. Dakle, u toj fazi odluka je na sveučilištima.

Javnost je uglavnom s odobravanjem popratila smanjivanje upisnih kvota za ekonomske i pravne fakultete, ali i ukidanje nekih dislociranih studija. Bi li moglo doći do otpuštanja nastavnika ili ugrožavanja rada tih fakulteta?

– Očekujem da se dogodi upravo suprotno. Ekonomskim fakultetima dali smo rok od tri godine da smanje kvotu upisanih. Iako je Agencija to predlagala, ne možemo sasvim zabraniti upis na ekonomiju jer bismo tako zakinuli neke generacije. Tek ako u tri godine ne ispune minimalne uvjete, dobit će potpunu uskratu.

Broj studenata neće moći povećavati, ali zapošljavanjem većeg broja nastavnika, na primjer, jednim dijelom iz vlastitih prihoda, te zapošljavanjem novaka, poboljšat će kvalitetu studiranja.

Morali smo stati na kraj nekim fakultetima koji su masovno upisivali studente da zarade na Å¡kolarini, a pritom su smanjivali kvalitetu obrazovanja.

Kako riješiti sve veću nezaposlenost mladih, školovanja za “skladišta”, a ne tržišta rada, što posredno vodi i do odlaska mladih iz zemlje?

– Jedan od prioritetnih ciljeva u našoj strategiji jest smanjivanje stope nezaposlenosti mladih. Hrvatska je s 35 posto nezaposlenih mladih ljudi na neslavnome trećem mjestu u EU-u. Hrvatska je pristupila Bolonjskom procesu, ali Bolonja nije ispunila glavni cilj – skraćivanje studija, brže i lakše zapošljavanje.

Hrvatska danas ne zna što treba tržištu rada, a to je temelj svake odluke koja se donosi u sustavu obrazovanju i znanosti, pa snažno potičemo međuresorsku i ministarsku suradnju. I roditelji i maturanti trebaju dobiti pravu informaciju o tome gdje se danas ili za četiri godine mogu zaposliti.

Danas su to sigurno prirodne znanosti, strojarstvo, medicina, farmacija, računarstvo, anglistika. Nakon što završe te fakultete, čeka ih radno mjesto. Potičemo suradnju Ministarstva gospodarstva te malog i srednjeg poduzetništva, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca s našim ministarstvom i akademskom zajednicom kako sveučilišta ne bi bila proizvođači za zavode za zapošljavanje, nego za tržište rada.

Predstoje upisi u srednje škole. Možemo li već ove godine očekivati elektroničke upise?

– Ove godine ne, iduće da. Zbog opsežnog postupka osposobljavanja ustanova i edukacije nastavnika, postoji mogućnost da najprije krenemo s eksperimentalnim elektroničkim upisima u nekoliko gradova, ali ne prije iduće godine.

Prilično su futuristički zazvučale vaše najave o uvođenju tableta u nastavu, što bi nas, prema izračunima, koštalo oko milijardu kuna. Koliko je to realno izvedivo?

‘Prijevoz’ pješice

– Svjesni smo da nije dovoljan samo četvorogodišnji mandat kako bismo uživali u plodovima svojega rada, ali vjerujemo da ćemo već u četvrtoj godini mandata imati barem najveći dio implementiranih sadržaja e-škole. Za izradu materijala koji bi pokrivali cjelokupno gradivo potrebno je više godina.

U međuvremenu, do izrade takvih nastavnih materijala, kao prijelazna faza, moguća je izrada on-line platforme za distribuciju elektroničke, digitalne verzije klasičnih, papirnatih udžbenika.

CARNet je pokrenuo projekt ”eduKnjižara”, čiji će rezultat biti izrada platforme za nuđenje i kupnju udžbenika koji se koriste od osnovne škole do fakulteta. Projektom je predviđeno digitaliziranje svih do sada odobrenih udžbenika bilo kojeg zainteresiranog izdavača obrazovnih materijala. Udžbenici u takvom formatu bili bi bitno jeftiniji od papirnatih, i to za oko 50 posto, čime se rješava i problem težine školske torbe jer bi udžbenici bili dostupni na tabletu ili laptopu.

Cijena im trenutačno iznosi od 300 do 600 eura, no u odnosu na cijenu papirnatih udžbenika, ti bi se uređaji isplatili za tri, četiri godine. Država bi također mogla pomoći u njihovu kupovanju po bitno povoljnijim uvjetima od tržišnih tako da pregovara s proizvođačima ili vaučerima participira u nabavi.

Najprihvatljivija je zasigurno kombinacija tiskanog i elektroničkog udžbenika. Tableti bi ipak trebali biti jedno od pomagala u nastavi, torbe lakše, a škola zanimljivija.

Znate li da pojedini profesori upozoravaju kako je za zapošljavanje u školama potrebno “podmazati” ravnatelje ili bliske mu osobe i sa do 8000 eura, a postoje čak i posrednici u zapošljavanju? Kako riješiti problem korupcije u školama?

– Svaku sumnju u korupciju ili bilo koju nepravilnost u radu ravnatelja ili nastavnika treba bez odgađanja prijaviti, a sudionike najstrože kazniti. Svaka korupcija je zlo, ali korupcija u školama, na fakultetima ili u bolnicama je posebno opasna jer razara samu bit društva. U predstojećim izmjenama zakona ojačat ćemo ulogu Etičkog povjerenstva kao još jedan alat u prevenciji korupcije od škole do fakulteta.

Postoje i drugi problemi u školama u uskoj vezi s radom ravnatelja – a to je, na primjer, upitna isplata troškova prijevoza pojedinim zaposlenicima iako je javna tajna da na posao dolaze pješice. Stoga ovih dana kreće rigorozna kontrola za sve škole za koje smo dobili takve dojave.

Gdje god otkrijemo nepravilnosti u tom smislu, i nastavnik i ravnatelj dobit će trenutačni otkaz! Danas je doista kaotična situacija kod odabira ravnatelja. Nema jasnih kriterija na temelju kojih mogu biti izabrani, odnosno reizabrani, pa ćemo uvođenjem licenciranja, te drukčijim sastavom školskih odbora i tu prevenirati nepravilnosti koje susrećemo u svakodnevnoj praksi.